KOMENTAR DANA: Šta su se “karleušići” opet osilili, pa Oluja je uvijek moguća!?

ZAGREB - Tekuće ljeto je bilo vruće čak i u Rusiji. Putin je gotovo besprijekorno organizirao najvažniji sportski događaj u godini, međutim iznimno vruće je i u Hrvatskoj po završetku protekloga Mundijala. "Vatreni" su razgalili srca nacije, međutim kao i obično pregršt je lokalnih žugatora u medijskom prostoru "Lijepe naše", pa po nepisanom pravilu gotovo uvijek od govana nastoje napraviti pitu, odnosno s druge strane i najukusniji kolač ogaditi gurmanima.

Moje pitanje glasi: Trebaju li hrvatski mediji prenositi vijesti o tome kako je Jelena Karleuša zgrožena Thompsonom na slavlju hrvatske nogometne reprezentacije?

Tko je Jelena Karleuša i čime ona zaslužuje hrvatski medijski prostor da unutar istoga blati hrvatske vrijednosti, jer ako Marka Perkovića zdušno bodri, podržava i prihvaća velika većina od pola milijuna okupljenih hrvatskih građana u glavnome gradu svih Hrvata na fešti upriličenoj povodom dočeka “Vatrenih” iz Rusije onda je Marko Perković Thompson hrvatska vrijednost, pa taman da je i najveće zlo na kugli zemaljskoj, a zapravo svi znamo da su zlo oni koji ga olajavaju i godinama u negativnom svjetlu prikazuju nastojeći o njemu stvarati najnegativniju moguću sliku, no on traje i traje, a njegove pjesme i poruke koje odašilje kroz svoje pjesme s vremenom sve više i više dobivaju na težini, jer upravo kroz sve takve napade uviđamo kako je kirurški precizno pogađao raskrinkavajući unutarnje neprijatelje svoje Domovine, a kojih se nažalost nakotilo puno više nego što je normalan Hrvat mogao ikada zamisliti.

I onda pored svih domaćih “karleuša” još nam ubacuju u medijski prostor tu njihovu Karleušu! Dakle, svega par dana nakon onog velebnog slavlja jugoslovenski mediji na hrvatskome jeziku traže bilo kakvu negativnost u svjetskim medijima kako bi to brže-bolje prenijeli i na taj način iznova ocrnili Hrvatsku. Nema veze što svjetski mediji znatno više u pozitivnom kontekstu pišu o uspjehu “Vatrenih” i veličaju njihov podvig i zajedništvo hrvatskoga naroda, jer treba čeprkati po smeću i tražiti sav taj otpad, te ga reciklirati na “hrvatski antifašistički” način i gurati pod nos prosječnom hrvatskom građaninu kako bi mu se eventualno u što većoj mjeri zgadilo sve ono što je vrijedno i pozitivno, te kreirala jedna posve druga slika, odnosno onakva slika kakva odgovara njihovim nalogodavcima.

Hrvatska se posve neočekivano probudila i to za njih nikako nije dobro, jer to je jedan neočekivan remetilački faktor zahvaljujući čemu bi opet uskoro mogli na traktor i u bežaniju pošto uvijek nakon Oluje može doći još jača i žešća Oluja.

Čudi me kako nitko od takvih nitkova, odnosno jugoslovenskih medija na hrvatskome jeziku nije prenio jedan predivan tekst iz Corriere della Sera o tome gdje oni finalnu utakmicu protekloga Mundijala opisuju kao susret djece afričkih imigranata protiv djece rata. Svjetski mediji su pisali i o tom nesalomljivom hrvatskom sportskom duhu koji ih umnogome podsjeća i na nesalomljivost hrvatskih ratnika iz vremena Domovinskog rata, no o tome jugoslovenski mediji na hrvatskome jeziku ni riječi jedne jedine ne napisaše. Kao da im se baš u tom trenutku tinta prolila!

Hrvatska je osvojila srebro u Rusiji, drugim riječima kazano pobjednički marširala Rusijom kroz tih mjesec dana, međutim pobjeda u Rusiji nije bila dovoljna pošto je odmah potom trebalo pobijediti i u Hrvatskoj. A Hrvatska je pobijedila i u Hrvatskoj. I ta pobjeda je zapravo još veća od one prve, pa neka pati koga smeta.

P.S. Slažem se jedino s konstatacijom takvih medija i njihovih vrlih pera u njihovoj konstataciji da Marko Perković Thompson dijeli ljude u Hrvatskoj. Da, gospodo, on ih dijeli na one koji vole i one koji mrze Hrvatsku. I hvala mu na tome. Dakako, pored svega ostaloga na čemu mu treba zahvaliti. A u koju od te dvije skupine vi spadate neću ni pokušavati pogađati.