KOMENTAR DANA: Zemlja kontrasta, sebeljublja i opće grabeži

SARAJEVO - Bosna i Hercegovina ima još uvijek predivne neoštećene krajolike i prirodne ljepote, planine i malo mora, barem toliko da svaki njen stanovnik može stopiti po jedan prst. Ima i dalje ljudi toploga srca koji su nekako uspjeli previti rane iz bliske prošlosti i krenuti dalje sa susjedom nevezano kako se zove. Vjerujemo da ima više onih koji će ipak poželjeti drugome sretan Uskrs ili Bajram nego onih drugih u čijim srcima stanuje mržnja. I toga ima svugdje na svijetu. U svakom kutku planeta Zemlje ima i dobra i zla, i ljubavi i mržnje.

Ali u Bosni i Hercegovini ima nekih stvari, napose neopipljivih, kojih nema nigdje drugdje u ovolikom obujmu. Nema nigdje na svijetu ovoliko kontrasta kod vodećih političkih moćnika, toliko sebeljublja i grabeži, toliko floskula kada iziđu i stanu pred narod, ovoliko nemara, laži i neispunjenih obećanja. Toliko žalosti zbog svega navedenoga da se čovjeku najprije smuči sve i poželi dignuti sidro ali opet, nigdje na svijetu nema ono pozitivno što mi imamo. Barem ono što čovjek ugleda kroz prozor kada se jutri probudi i ustane.

Dakle, unutar desetak dana dvije haške presude bit će dočekane na isti način. Jedna strana će likovati a druga biti razočarana. A za te dvije presude vezana su sva tri naroda. Hrvati očekuju osudu Ratka Mladića i oslobađanje „šestorke“. Bošnjaci obje osude. A Srbi oslobađanje Mladića i ne baš pretjerano zanimanje za čelnike Herceg – Bosne jer su Srbi svoju teritorijalnu jedinicu dobili. Ali eto, ako će već Mladić na robiju, neka osude i Hrvate.

U isto vrijeme se u većem entitetu, državi i u gradu Mostaru uopće ne zna postoji li vlast ili ne. Ministri jedne stranke na vlasti daju ostavke, premijer ih odbija a koalicijski partner SDA je postao nepoželjan i drugim partnerima i oporbi. Nadalje, Izborni zakon se mora mijenjati ali se ne zna kako. Hrvati predlažu jedno, nešto s čime nisu zadovoljni ni svi Hrvati. Bošnjaci isto ono što se i mora mijenjati. A Visoki predstavnik i dalje prima plaću samo zato što će reći ono što svi znamo a to je da se u 22 godine nije napravilo puno za ovu državu.

I dok se kontrasti, floskule, krize i svađe produbljuju, predsjedatelj Vijeća ministara odgovara na pitanje zastupnika DF-a Damira Bećirovića, da se u Agenciji za promociju stranih investicija nalaze zaposleni u Upravnom odboru kojima je mandat istekao prije tri godine i uredno primaju mjesečnu naknadu od 500 KM. Toliko o grabeži i sebeljublju.

Da ne bi bilo sve crno bez truke humora, crnohumornim tragikomičnim tekstom na jednoj internetskoj stranici dijaspore se javio jedan emigrant koji kaže da je i na vlastitoj koži doživio kontrast. Naime, kada god dođe s rada u inozemstvu na odmor u BiH, javljaju mu se i oni koje nije nikada čuo ni vidio. I rodbina koja nije za njega znala dok je bio „obični ćirpo“ i „prijatelji“ koji se prije nisu ni pozdravljali, a sve neće li udijeliti koji euro, platiti kavu ili barem dati vrećicu gumenih bombona.

To je sve tako u zemlji prirodnih ljepota, dobrodušnih ljudi i nesposobnih vlasti, manijakalno kleptomanskih političara i haških osuđenika, visokih predstavnika koji služe samo svojoj svrsi, u zemlji upravnih i nadzornih odbora kojih ima više nego u Indiji, u zemlji crnog humora.