Kult ličnosti i isprani mozgovi kao da smo u Sjevernoj Koreji

MOSTAR - Nismo baš u Sjevernoj Koreji jer tko to bi se usudio bacati boce na dragog vođu. Jedino onaj možda koji je izabrao smrt ali i takvi bi našli drugačiji način, brži i bezbolniji, a ne se zamjeriti njemu pa umirati polako i u mukama. No voda se zalila za uši, metaforički a nekome i stvarni život i smrt su se približili jedno drugom, egzistencija na svojem ognjištu je u pitanju a ne tv kanal. Koga briga uopće što će na jednoj televiziji govoriti potplaćeni ili preplaćeni širitelji propagande, ovisno iz kojeg kuta gledamo, daj ti ljudima kruha a igrat će se sa djecom kada ih nahrane. Gledat će turske ili meksičke sapunice nakon što im supruga pogleda utakmicu. Vijesti su svakako oko nas 24/7 na internetu i u novinama te bombardiraju nas svakojakim sadržajima od kojih se dižu kosa na glavi i krvni pritisak. Živci su nam kao detektor laži ili seizmograf pa kada čujemo jednu vijest, i oni reagiraju kao ona igla igrajući lijevo-desno kao da je 10 po Richteru.

Ali sve to sada pada u vodu jer, zahvaljujući ovom gospodarskom potresu, izgleda da odsad gledamo vijesti na ARD-u ili RTE-u (Radidio Teilifis Eireann). Angela Merkel dobiva pojačanje u radišnim Hercegovcima, neki su mislili da Aluminij nikada propasti neće, ali nisu se sjetili da njime upravlja politika. Borimo se godinama za hrvatski jezik u javnom medijskom servisu (političari nas uvjeravaju da se i oni bore), izbjegavamo plaćanje pretplate jer smo izbjegavali jezik koji također razumijemo. I baš kada su, zahvaljujući slušanju i čitanju vijesti na teletekstu, u uho počele ulaziti internacionalne i „njihove“ riječi poput fudbal, centralno, saobraćaj i ostali, i kada smo se naslušali fraza i izraza tipa „može da bude“ i „želim da kažem“, i kada smo pomislili da će i dragi vođa vratiti ćirilicu u upotrebu, sada treba nanovo učiti jer je irski naglasak engleskog jezika uistinu fockin’ težak a u svakom dijelu Irske govore drugačije. Ima jedna Siobhan koja ima prijateljicu Clodagh, obje lijepe kao ona glumica Saoirse Ronan, ali mi je trebalo dva dana da naučim kako im se imena izgovaraju, a dok sam razumio što mi govore,i to na engleskom kojeg pričam, pišem i razumijem, obje našle momka.

U međuvremenu u drugom dijelu Europe gdje kuha valjda otkad je Adam progutao ono malo jabuke, vođa je osjetio mržnju na vlastitoj koži. Počeli ljudi vikati do jučer nezamislivo. I što ćeš, bi li se ti usudio reći vozaču da zaustavi, evo, izaći ću malo na zrak i popričati s ljudima. A čim je se prašina počela slijegati, proradio strah. Strah od odmazde, strah od gubljenja i ono malo šanse za budućnost (ne budućnost firme nego za vlastitu u nekom drugom državnom postrojenju za uhljebljivanje), strah od zamjeranja vođi koji ipak ima 90-postotnu potporu Hrvata (svih 150 tisuća od kojih, ako je njima dobro, većinu sutra neće zaboljeti ona stvar za Aluminij kao što ih već 27 godina ne boli ni za Hrvate Posavine), i najjači strah od svih, strah od straha. Bojim se, što će biti, i hoću li se plašiti ako ja dignem glas. Jadni narod progovori kada na vlastitoj koži osjeti ugrozu. „Lijepo li je Hrvat biti, Bože hvala ti“, ali malo je istinskih Hrvata. Jer mnogima pjesma počinje sa lijepo li je Hrvat biti dok prvoga liježe na račun meni.

I odjednom se zbog straha počeše pojavljivati izmišljene potpore vođi jer on je bio svo ovo vrijeme uz nas, on će i sada biti tu. Počeli mu ljudi tepati na ti jer je on jedan od nas. Umjesto da vam se stvrdne muškost, vama se stvrdnulo u guzi koja je proradila. Ma dajte više molim vas, dokle ćete biti taoci vlastitog straha? Vidite li vi išta? Vašem i našem vođi se ne smijete ni približiti već godinama a njegova kuća u Ilićima nikada neće biti stožer u slučaju rata jer bi ju iz bilo koje udaljenosti granatom pogodio i najpijaniji četnik u povijesti pijanih četnika. A vi živite pod kreditima, sutra ćete u šatorima.

Imamo li mi barem još ono malo dostojanstva da kažemo jednom dosta? A ne da vjeruje čovjek vođi kada kaže da je netko drugi uvijek kriv za negativnosti. Kakav Željko Komšić, da se izrazim onako po naški, matere ti mile?! Kakve veze ima institucija člana Predsjedništva sa državnim firmama? On je protokolarni fikus koji bez Vijeća ministara ne može ništa. Evo, sada u Bosni i Hercegovini ne djeluje VM-a, pa kakve ovlasti u vođenju države imaju članovi tročlanog predsjedništva?Kakve su im inače ovlasti? Vođenje vanjske politike, imenovanja ambasadora, zastupanje države u međunarodnim institucijama, pregovaranje o sklapanju međunarodnih ugovora i ratifikacija istih uz pristanak Parlamentarne skupštine, izvršavanje odluka PS-e, predlaganje proračuna na preporuku VM-a… tročlano predsjedništvo ne može ništa važno učiniti bez VM-a ili PS-e, a jedan član predsjedništva ne može službeno apsolutno ništa bez pristanka druge dvojice. Može na svoju ruku otići u Ankaru ili Moskvu, ali kako smo čuli i dosad, „to nije službeni stav Predsjedništva“. Stoga, iako jedva čekamo kada ćemo nešto spočitati Željku Komšiću, kada ćemo biti protiv same mu pojave kao hrvatskog člana izabranog bošnjačkim glasovima, kriviti njega za Aluminij je isto kao kriviti mene što je Meghan Markle neki dan došla u All England Club noseći traperice što odudara od britanskog kraljevskog protokola.

Ali vođa sve vidi i sluša i sve zna. Na našoj strani je demokracija, pravo na iskazivanje mišljenja u normalnim granicama, bez optuživanja ako nemamo dokaza, a upotreba vulgarnih riječi i izraza je stvar bon-tona. Ali izgleda da je na njegovoj strani naš konstantni strah. Čini mi se da nismo u Sjevernoj Koreji, ali nismo ni toliko daleko, naravno, ne fizički i geografski već metafizički. Jer strah i isprani mozgovi će njemu donijeti novu pobjedu a 150 tisuća Hrvata je i dalje drogirano tim strahom i samom njegovom pojavom. Dobročinitelj nam ga dobro suče, to govore i njegovi, istinski i iskusni članovi HDZ-a, ali onako, u strahu da zidovi imaju uši, šapatom i off the record. Ovi drugi koji su se zadovoljili vlastitim probitkom i koje ne briga za drugoga, svakako su beskičmenjaci. A mi koji mislimo i govorimo drugačije, opet ćemo se lupit pleskom po čelu kada za koji dan za Aluminij budu krivi Komšić i političko Sarajevo, kada Božo Ljubić nešto izmisli za govornicom Sabora, kada za iseljavanje novih Hrvata odavde bude kriva kurvanjska sudbina.