ŠIMIĆ PISAO INZKU: Smjenom vrha državnog pravosuđa izvršite reformu pravosuđa i slučaj Memić i Dragičević bit će riješeni!

SARAJEVO - Imajući u vidu ovlasti koje su Vam date u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; posebice uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutoga Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže kada to cijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se jave u svezi sa civilnom provedbom”;

POZIVAJUĆI SE na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to cijeni neophodnim” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta” i koje “mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje obnašaju javnu funkciju ili dužnosnika … za koje Visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obveze preuzete Mirovnim sporazumom ili odredbe koje se odnose na njegovu provedbu”;

NAVODEĆI Aneks 6 Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem će se svim osobama u okviru jurisdikcije Bosne i Hercegovine osigurati maksimalna zaštita međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima;

DALJE NAVODEĆI, Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u Aneksu 4 Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku 1.2, pod naslovom “Demokratska načela”, navodi da “je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira sukladno vladavini zakona…..”;dok je zajamčenočlanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo uživanja prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, jer je Davor Dragičević očito postao meta napada, zbog svojih iznesenih stavova što upućuje na to, da je lišen slobode isključivo radi ponižavanja u smislu položaja i reputacije koju ima u društvu, obzirom, da u svojim izjavama već duži period optužuje aktuelni režim RS-a za kriminal i korupciju, a vlast u RS-u se na veoma brutalan način jučerašnjom represivnom primjenom sile pokušala staviti iznad citiranog Ustava i zakona, jer je jučer cijeli svijet postao svjedokom/očevicem najekletantnijeg primjera povezanosti politike i pravosuđa, u kojemu se moćni politički dužnosnici preko pravosudnih organa obračunavaju sa svojim neistomišljenicima i svi šute, šuti VSTV BiH, koji je najviše pozvan, da otrgne pravosudne strukture iz kandži politike;

GRAĐANI BiH I SVIJET, su postali svjedoci/očevici, da u Bosni i Hercegovini vrhovništvo ne pripada zakonu, već samovolji pojedinaca. Jer svako društvo i svaka država i svaka vlast može opstati samo, ako je počelo, subjekt i svrha njezinih institucija/ustanova jedino i samo, primarno ljudska osoba i njezina neotuđiva, Ustavom i Europskim konvencijama zagarantirana prava, jer pretjerano miješanje države u slobodu i društvene inicijative, odnosno mirna okupljanja, može ugroziti osobnu slobodu i inicijativu. Vlasti u Bosni i Hercegovini uz blagoslov pravosudne vlasti su pokazale i dokazale, da se ne libe pogaziti osjećaje, a uvjerenje i stavove svojih građana podvoditi i proglašavati „zločinom mišljenja“, odnosno kaznenim djelima;

NAGLAŠAVAJUĆI činjenicu, da je uspostava vladavine zakona temeljni dio mirovnoga procesa, da vladavina zakona zahtijeva da se pravda mora ne samo provesti nego i da su razultati provedbe očiti; ovo zahtijeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristranost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje; Ovakvi standardi za bh. pravosuđe su odavno potkopani;

UZIMAJUĆI U OBZIR program pravosuđa u Bosni i Hercegovini, a koji uključuje Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine,koje je uspostavljeno,da osigura uspostavu i održavanje najviših profesionalnih normi među sucima i tužiteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog, dakle ovakvi potezi od strane VSTV-a su izostali;

UOČAVAJUĆI, da je uspostava VSTV-a BiH neizostavno trebala podrazumijevativraćanje povjerenja javnosti u nositelje sudačkih i tužiteljskih funkcija, a što u konkretnom slučaju VSTV BiH to nije osigurao, jer imamo paradoks, da je Ured disciplinskog tužitelja dana 12. 12. 2018. godine podnio disciplinsku tužbu protiv Dalide Burzić, glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo. Tužba je podnesena zbog disciplinskih prekršaja propisanih članom 57 Zakona o VSTV-u BiH i to: Točka 22: „ponašanje u sudu ili tužiteljstvu i izvan suda ili tužiteljstva koje šteti ugledu tužiteljske funkcije“, Točka 23: „bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužiteljstva“, a da VSTV BiH ni nakon podnijete tužbe od strane UDT-aDalidu Burzić s pozicije Glavne kantonalne tužiteljice KS udaljio nije, dok se brani od postojećih optužbi, kako bi VSTV BiH zaštitio integritet Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo, te kako bi se njezinom suspenzijom zaštitio integritet funkcije koju obnaša, te kako bi bila u mogućnosti, da se brani od optužbi kojima je po disciplinskoj optužnici opterećena, oslobođena od obaveza, koje proizlaze iz njezine službene funkcije, te da se njezinom suspenzijom omogući nesmetano funkcioniranje Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, što predstavlja čisti apsurd, da je protiv iste od strane UDT-a podnijeta tužba, kojom se ista optužuje, da je svojim postupcima naštetila i poljuljala povjerenje javnosti u bh. pravosudne strukture, a opet kontinuirano radi;

DA JE VSTV BiH adekvatno i blagovremeno reagirao i u odnosu na kriminal Dalide Burzić, ne bismo imali slučaj „Dragičević“ i slučaj tužitelja u Okružnom javnom tužiteljstvu Banja Luka, koji svjesno vode istragu u krivom smjeru;

IMAJUĆI U VIDU, da je povjerenje javnosti u pravosuđeu ovom periodu u svakom smislu suspendirano,s tim u vezi, u sklopu Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, Vijeće za provedbu mira, pozdravlja također i namjeru Visokog predstavnika u BiH, da uspostavi vladavinu zakona i čvrstog pravosudnog sistema, a spriječi svaku zloupotrebu;

VAŠI PRETHODNICI su se koristili Bonskim ovlastima i posmjenjivali i trajno ili privremeno rad zabranili mnogim javnim političkim funkcionerima i pravosudnim dužnosnicima, i to onda, kada Visoki predstavnik OHR-a u BiH primjeti, da javni politički funkcioneri i pravosudni dužnosnici krše odredbe Općeg mirovnog sporazuma za mir u BiH, ljudska prava zagarantovana Ustavom BiH, kad politički i pravosudni dužnosnici svojim radnjama naštete interesima države Bosne i Hercegovine, kad priječe uspostavljanje vladavine pravde i zakona, kad svojim ponašanjem naštete ugledu političkih ili pravosudnih institucija, kad je očito, da su javni politički i pravosudni dužnosnici skloni koruptivnim radnjama…

JASNO JEPROPISANO, da tamo gdje nadležne institucije zakažu, intervenira Visoki predstavnik. U predmetu „Dženan Memić“ i „David Dragičević“ i drugim predmetima oni koji su bili zaduženi da počinitelje kaznenih djela privedu pravdi, uradili su suprotno od onoga što im je primarna zadaća. Pomogli su ubojicama, da ne izađu pred lice pravde, a oni koji traže pravdu za svoju ubijenu djecu našli su se na udaru pravosudno-policijske mafije u kojim radnjama se žrtva stigmatizira, kao kriminalac.

PRIMJEĆUJUĆI, da ste, kao predstavnik najviše upravno-zakonodavne vlasti u državi spomenuli u svome Izvještaju u Vijeću sigurnosti slučaj „Dženan Memić“ i „David Dragičević“, ukazujući na ozbiljne propuste i korupciju pravosudno-policijskih djelatnika u tim predmetima, a da je izostala reakcija VSTV-a BiH, UDT-a, koji je nadležan da utvrđuje propuste sudaca i tužitelja u BiH i Federalnog tužiteljstva F BiH koje je također nadležno po članu 9. stav 1. Zakona o Federalnom tužiteljstvu, da kontrolira zakonitost rada kantonalnih tužiteljstava u F BiH, a da su sve prethodno pobrojane institucije zakazale i pokazalepotpuno nepoštovanje zakona time što su se više puta oglušivali na kriminal u Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo i Tužiteljstvu RS-a, te spregu politike i pravosuđa, i time prekršili sve važeće zakone i propise, jer se upravo velika doza neodgovornosti u VSTV-u BiH, UDT-u, Federalnom tužiteljstvu i drugim tužiteljstvima i sudovima diljem BiH pojavila onoga trenutka, kada je politika u pravosuđe ušla, odnosno, kada su čelni ljudi u tim institucijama pristali da budu na „daljinskom upravljaču“ političkih dužnosnika. Otud svo zlo i prokletstvo, koje je poklopilo bh. pravosuđe, koje se nalazi u žiži svjetske javnosti, zbog kriminala i korupcije, gdje je u pravosudnim strukturama vlast pripala samovolji pojedinaca i njihovim političkim mentorima, a ne zakonu;

DA POLITIKA UPRAVLJA PRAVOSUĐEM, potvrdio je u jučerašnjoj izjavi za Klix.ba lider HDZ-a BiH gosp. Dragan Čović, kada je, komentirajući slučaj „Dragičević“ ustvrdio, citiram, da „BiH mora zaživjeti kao pravna država“, te nadodao, „u osnovi, kad pravna država zaživi ovakvih pitanja neće biti“, a šansa da BiH zaživi kao pravna država iste su šanse, da Srbija prizna Kosovo, čime je dr. Čović na indirektan način poručio, da se istrage i sudski procesi nadziru i kreiraju iz središta političke moći, jer je definicija pravne države, ona u kojoj vrhovništvo pripada zakonu, a ne samovolji pojedinaca, dok je kod nas obratno.Pravna država jest ona koja ima nepristrasno i efikasno pravosuđe, a to znači pravosuđe oslobođeno od politike, a što je kod nas nemoguće, jer da je moguće Čović, Dodik i Izetbegović bi odavno u zatvoru bili, jer ljudsko društvo može biti uređeno i plodno, ako je u njemu prisutna zakonita, pravedna i pravična politička i pravosudna vlast, koja osigurava red i pridonosi, u dovoljnoj mjeri, ostvarenju općeg dobra; Ako ovoga nema, onda takva vlast posve se ruši i svršava u bezakonju i neredu, a epilog su neredi, prosvjedi, brojna nezadovoljstva i montirani sudski procesi;

NAJBOLJI BISERI, KOJI ILUSTRIRAJU, DA POLITIKA DRŽI KORMILO PRAVOSUĐA, osim slučaja „Memić“ i „Dragičević“, jest sudski progon o montiranom uhićenju i sudskom procesu protiv Živka Budimira, koji je lišen slobode u svojstvu Predsjednika F BiH, od početka se naslućivalo da se radi o namještenom političkom procesu, koji se pokušao realizirati preko dvoje korumpiranih državnih tužitelja Diane Kajmaković i Olega Čavke, a sve s ciljem rušenja Budimira s vlasti, radi preraspodjele fotelja u vrhu vlasti.Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima u zgradu Predsjedništva u prisutnosti brojnih političkih podobnih naručenih medija. Na zahtjev Tužiteljstva BiH, točnije Diane Kajmaković i Olega Čavke, sud je Živku Budimiru odredio jednomjesečni pritvor zbog navodno “organiziranog kriminala”, odnosno “osnovane sumnje” da je primio novac za pomilovanja osuđenika.

Istoga dana ujutro njegov je Ured u Mostaru pretresala tužiteljica Diana Kajmaković. Ništa ne bi bilo neobično da upravo tada nije u njezinoj prisutnosti izveden pokušaj podmetanja obilježenog novca koji bi tužiteljstvu bio “krunski dokaz” za Budimirovu “korupciju”. Međutim, nije im sve išlo po “voznom planu”, pa je taj groteskni scenarij završio nespretnim ubacivanjem torbice s označenim novcem u kantu za kišobrane u hodniku ispred Budimirova Ureda od strane zbunjeg podmetača i prevaranta Ivana Knezovića.Sve su to snimile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija. Sramotno je, da se na ovakvo podmetanje dokaza Živku Budimiru u Tužiteljstvu BiH na to nitko nije ni osvrtao, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne na takvo montiranje, nego je Tužiteljstvo, štoviše, po isteku jednomjesečnog pritvora zatražilo još dva mjeseca. Tada entitetski predsjednik Milorad Dodik je na televiziji prije presude izjavio da će “Budimiru biti produžen pritvor”, čime je otvoreno poručio da se odluke sudova nadziru iz središta političke moći!

Međutim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najviša pravosudna instanca, uvaživši apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivši pritom “da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju “rekla-kazala” dokaza”. Nakon te nečuvene pljuske, Sud je Budimira oslobodio iz pritvora. No, tužitelji i dalje nastavljaju igrati zadanu im igru kao da se ništa nije dogodilo.

Dokazi i nisu toliko važni budući da iza cijele akcije stoje moćni politički pokrovitelji i njima poslušni mediji. Ovu čudnu igru ilustriraju i brojni “biseri” Budimirovih tužitelja koji sliku o slučaju čine još više transparentnom. Naime, oni su tvrdili, ničim to potkrepljujući, da je Budimir od pomilovanih kriminalaca želio stvoriti “stranačku vojsku”, što je u sferi fantastike; oni su ga pritvorili jer je navodno primao novac za pomilovanja, ali ne znaju, i ne mogu dokazati, od koga, ni kada ni koliko je primio; svodili su svoju sumnju najprije na dva imena (A. Kulovac, A. Karić), a na kraju se pokazalo da ti uopće nisu ni pomilovani; tvrdili su da imaju svjedoka kojeg nisu ni vidjeli ni ispitali, a nazvali ga ključnim! Ponudili su Sudu kao dokaz uobičajen radni telefonski razgovor novinara A. Avdića s Budimirom, koji nema nikakve veze sa slučajem; neistinito su ustvrdili da Budimirova kći živi u Hrvatskoj i da tamo ima imovinu; govorili su o pomilovanju supruge četrdesetogodišnjeg T. Š., koji, kako se ispostavilo, uopće nije oženjen…

I na kraju farse tužitelj Oleg Čavka je na ročištu 5. lipnja priznao da, istina, “nema dokaza da je Budimir uzimao novac, ali da je on znao da se uzima šakom i kapom”, te je iznova zatražio pritvor za njega da ne bi pobjegao! Taj zahtjev Olega Čavke, Sud BiH je odbacio kao neosnovan. Upravo ovakva neostaljinistička pravna egzibicija i brutalno gaženje zakonitosti u svrhu uništenja političkog protivnika izvodi se teatralno pred očima cijele javnosti i čak uz adekvatnu podršku zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. O orkestriranoj podršci huškačkih medija da se i ne govori. I nikom ništa! Izostala je reakcija i VSTV-a BiH na takvo montiranje, kao što je izostala reakcija VSTV-a na montiranje sudskog procesa Seferovićima u predmetu „Memić“, sa ciljem zataškavanja pravih ubojica Memić Dženana i porezni obveznici plaćaju takve montirane procese;

POSEBNO NAGLAŠAVAJUĆI, nadležnosti VSTV-a BiH, koje su definirane Zakonom o VSTV-u BiH, između ostaloga, da „utvrđuje disciplinsku odgovornost sudija i tužilaca, pravosudnu upravu i nadzor…“, za razliku od mnogih zapadnih demokracija, koje su davno postigle političku zrelost i imaju ustanovljenu stabilnost i uživaju povjerenje svojih građana, demokracija u Bosni i Hercegovini je veoma nestabilna, mir u njoj još nije u potpunosti osiguran i njene institucije su još uvijek u fazi razvoja nakon strašnog rata, jer imamo pravosudne institucije, u kojima umjesto, da se provodi zakon, on se krši i sudski procesi montiraju, te da je VSTV BiH, a imajući u vidu nadležnosti tog tijela, najodgovorniji za katastrofalno stanje u pravosuđu, jer se ispunila ona Mektićeva izreka, da ga VSTV podsjeća na onu seriju „selo gori, a baba se češlja“. Pravosuđe gori, a članovi VSTV-a se češljaju, doduše, neki nemaju šta da počešljaju, pa im je to jedina olakontna okolnost, koju morate imati u vidu Visoki predstavniče, kad budete smjenjivali.

DA SVE PRETHODNO, navedeno stoji potvrđuje i Vaša nedavna izjava za medije da „vlasti u BiH već skoro deset godina, ne poduzimaju važne korake kako bi iskorijenili diskriminaciju prema svojim građanima i osigurala jednaka prava za sve…, te da jekrajnje vrijeme da se uradi prava stvar, bez daljih izgovora i odlaganja“. Mi smatramo, da je krajnje vrijeme, da Vi, kao Visoki predstavnik u BiH ODMAH I BEZ ODLAGANJA, bonskim ovlastima osigurate za sve građane jednaka prava i da krajnje Vi konkretno nešto poduzmete, jer su u BiH političke i pravosudne institucije zakazale i pokazale, da se u ovoj državi kriminal na kraju isplati, a da je primarni cilj obnašatelja pravosudnih i političkih funkcija – preko pravosudnih organa – postao uklanjanje sa političke i društvene scene i sredine onih, koji ukazuju na kriminal i korupciju čelnih ljudi u političkim i pravosudnim strukturama: to je, nažalost, primarni, glavni i jedini interes obnašatelja pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini od onog stvarnog interesa, da se pravosudne strukture i čelni ljudi tih struktura u BiH uhvate u koštac i žestok obračun s onima, koji 20 godina nakon rata pljačkaju, haraju, drmaju, otimaju i ubijaju u pamet i džep ovaj i onako napaćeni narod, jer vlast će uvijek terorizirati svoj narod, dok pravosudne strukture i osobe u tim strukturama potkupljene skrštenih ruku sjede;

OVAKVA NESRAZMJERNA konstalacija snage, vlasti i moći, koja na strani kriminalne grupe, odnosno političko-pravosudno-policijske mafije na nesumnjiv način egzistira, a imajući u vidu njihov položaj i vlasti koje proistječu iz njihovog položaja, te inertnost VSTV-a BiH na takve anomalije, dobijaju svojstvo naročitih okolnosti, koje opravdavaju bojazan, da će koristeći svoj položaj, poduzimati i nastaviti poduzimati protupravne i protuzakonite radnje, da otežaju ili spriječe provođenje zakona i pravde nad ubojicama mladića Dženana Memića iDavida Dragičevića i onima koji su ubojicama pomogli da svo ovo vrijeme ne izađu pred lice pravde, dakle, a nastavno se i kontinuirano obračunavati sa žrtvama, koje traže pravdu za svoju ubijenu djecu, jer je pitanje samo trenutka, kada će i Muriz Memić od strane GKT KTKS-a Dalide Burzić uhićen biti, a VSTV BiH će to sve mirno promatrati i priopćenja davati, kako navodno oni ne mogu uticati ili se miješati u istrage ili procese, dok za to vrijeme pod krinkom navodne istrage ili procesa, imamo na sceni brutalno „odrađivanje“ i obimno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda;

DAKLE, TE S TIM U VEZI, a imajući u vidu sve prethodno izneseno i informacije iz diplomatskih krugova (o.p. jednoga veleposlanika), da želite upotrijebiti bonske ovlasti nad pravosudnim dužnosnicima, pozivamo Vas, da ODMAH I BEZ ODLAGANJA, po članku II.1. (d) prethodno spomenutoga Sporazuma izvršite reformu pravosuđa, odnosno smijenite Milana Tegeltiju, sadašnjeg predsjednika VSTV-a BiH, Dalidu Burzić, glavnu kantonalnu tužiteljicu i druge kriminalno uvezane aktere u stupu pravosudne vlasti, koji su pokazali potpunu inertnost na katastrofalno stanje u bh. pravosuđu, koji šute dok se žrtve ubijenih teroriziraju, koji tako hladno promatraju kad imamo na sceni brutalno gaženje zakonitosti u svrhu uništenja onih, koji opravdano, argumentirano i objektivno ukazuju na kriminal u pravosudnim strukturama, koji sjede skrštenih ruku i blagoslivljaju kriminalnu istragu, dok se procesi nedužnima montiraju, a imajući u vidu rečenicu suca Suda BiH Branka Perića u TV duelu sa Milanom Tegeltijom, kada mu sudac Suda BiH reče: „Milane bolan, briga tebe za pravosuđe, tvoj život su žene, pare, harmonika i kafane“, a posebno uz činjenicu, da Glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić preko OSA-e BiH ucjenjuje predsjednika VSTV-a BiH seksualnim kompromitirajućim snimcima, te otud inertnost i nemoć predsjednika VSTV-a BiH spram kriminala Dalide Burzić, te zaključujući, da „riba od glave smrdi“, a glava pravosuđa je VSTV BiH, dok nas i Sv. Pismo uči, da, „ako je glava tijela (VSTV) uredu, onda su i udovi tog tijela uredu (tužiteljstva i sudovi), ako pak glava nije uredu, nisu ni udovi tijela uredu“;

Sama izjava Milana Tegeltije, kako niko nema nadređen nad VSTV-om, govori o tome, da im je dozvoljeno da rade šta hoće i žele, a koja izjava je krajnje neprofesionalna, nekorektna i jednom dužnosniku neprimjerena, jer i nad VSTV-om ima OHR BiH.

Predlažemo, kao gore, da uspostavite pravnu državu u kojoj vrhovništvo pripada zakonu a ne samovolji pojedinaca, u kojem režim preko pravosudnih organa neće zahtjeve za istinom i pravdom proglašavati „zločinom mišljenja“, a to ćete učiniti samo ako posegnete za bonskim ovlastima.

S poštovanjem,
Josip Šimić i drugi