TAOCI VLASTITE MALOBROJNOSTI: Hrvati ne smiju imati ni oporbu unutar sebe

MOSTAR - Hrvati u Bosni i Hercegovini kao trebaju pristati na postojanje aktualnih političkih pravila koja uvelike kroje i uvjete života jer su Ustavni sud i odluke koje donosi manje vrijedni od političke većine drugog naroda koja također treba poštivati te odluke. Jer razne odluke Visokih predstavnika imaju prednost pred pravom naroda, koliko god štetne bile.I jer su supotpisnici dejtonskog sporazuma. Koliko je on dobar ili štetan, pitanje je koje je majka svih pitanja jer taj sporazum često mnogi tumače na sebi svojstven i prihvatljiv način, drže ga se kao 'svetog pisma' a pri tom zaboravljaju da su se brojni sporazumi kroz povijest mijenjali. Nažalost, skoro uvijek u vrijeme ili nakon nekog od ratnih sukoba. Nadamo se da do toga neće, ipak, doći. Stradali bi mali i nevini kao i uvijek a potpaljivači rata ostali bi neokrznuti, sa svojim diplomatskim imunitetima i alibijima.

U takvim uvjetima se, dakako, moraju Hrvati izboriti za što bolju poziciju u Bosni i Hercegovini, pokušati promijeniti aktualna politička pravila što nije nimalo lako obzirom da se radi o najmalobrojnijem narodu koji je, iako konstitutivan, i na papiru jednakopravan, negdje usput izgubio ta svojstva a kome to nije jasno, taj ne vidi ništa. Izborna volja cijelog naroda se ne poštuje, štoviše, s njome se rugaju oni koji je potlačiše, i samo to je dosta da kažemo: „I restmycase.“

Vide to i u međunarodnoj zajednici, kome je posao da vidi, ali njihova aljkavost i tromost u projektu stvaranja države Bosne i Hercegovine prema europskim pravilima je čak i smiješna, jer svaka sila sa vanjskim utjecajem ima nekog svog u našim domaćim krugovima koga želi instruirati na vlast da provodi primamljive pojedine vanjske interese, a usput ovi naši vode državu… kako? Vidljivo prema ekonomskim, demografskim i pokazateljima napretka, kao i u međusobnim odnosima. A uz to što nikome od naroda u većini ne cvjetaju ruže, s neriješenim pitanjima, nepravednim izbornim zakonom i pokušajem da se briše konstitutivnost, naravno da je opet najnelagodnije onima koji su najmanji.

Stoga se, kao najmalobrojnijem narodu, Hrvatima u pravilnim vremenskim intervalima svako četiri godine događaju „povijesni“ izbori, pozivaju se na „jedinstvo“ i budi se nacionalna svijest da ne bi došlo do „majorizacije“, i svega ostaloga što također zaslužuje biti pod navodnicima i čini instrument političkog djelovanja kroz prizmu straha. U takvim uvjetima se oni koji vide više od dvodimenzionalnog spektra u kojem postoji samo teza poslušnik ili izdajnik, ne mogu do kraja ni snaći a kamoli djelovati. Kod Hrvata kao malobrojnog naroda nije teško stvoriti jedan jaki politički blok koji je godinama djelovao na već spomenutim temeljima ucjene i prizivanja straha. A onda oni koji misle i žele djelovati drugačije postaju marginalizirana skupina osuđena za veleizdaju. Ne smije biti oporbe najvećoj, moćnoj, onoj koja treba biti jedina.

A kako će postojati oporba pored onakvoga izbornog i vlastodržačkog inženjeringa, odmah se pitanje nameće samo po sebi. Vodeća stranka Hrvata u Bosni i Hercegovini, uistinu nedodirljivi i neprikosnoveni HDZ BiH, polarizirao je Hrvate koji politički djeluju i misle, na one koji su podobno prihvatljivi te se ponašaju po naputcima ne samo vođe HDZ-a već i HNS-a, i na one koji smatraju da to političko jednonacionalno tijelo mora biti i pluralističko a ne da u njemu vlada jednoumlje.

I zbog svega prije navedenog, i onaj dio Hrvata koji politički misli i djeluje odvojeno od HDZ-a BiH, ne može doći do izražaja, nema veliko biračko tijelo, ne može ostvariti neki zavidniji rezultat. Jer, kao prvo, HDZ BiH ima spomenutu mašineriju stvaranu godinama preko brojnih namještenika i zaposlenih u javna poduzeća te njihovih obitelji, a tu je naravno i dobar dio onih koji će tek pristupiti na istu stranu jer im je HDZ BiH više kao poželjna udavača nego stranka preko koje će ostvariti neku spomena vrijednu političku karijeru.

A s druge strane, brojni neistomišljenici koji se ne slažu u svemu s politikom HDZ-a BiH će, zbog Komšića i sličnih slučajeva reći, ma opet bolje HDZ nego oni, pošto si i Dragan Čović i stranka koju vodi mogu priuštiti ulogu žrtve, bez obzira na godine vladanja, a usput će si i osigurati pozicije izvan vlasti, ako ne u njoj, ukoliko ne dođe do promjene Izbornog zakona.