TEMA TJEDNA: Naši „Erdogani“ će također ukinuti izvanredno stanje

SARAJEVO - Recep Tayyip Erdogan neosporni je vladar Turske. Nije uspio državni udar u srpnju 2016. a od tada do nadolazećeg srpnja trajalo je, eto još koji dan traje, izvanredno stanje. Ono je poslužilo Erdoganu da se obračuna sa političkim protivnicima, da ih ukloni sa scene i da sigurnije nego ikada osvoji nedavne predsjedničke izbore i postane predsjednik sa sultanskim ovlastima. Usput sa koalicijskim partnerom zavlada i parlamentom koji sada mirno može ukinuti izvanredno stanje. A sve je to bilo potrebno da se spriječi prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Objašnjenje na mjestu, nema govora. Demokracija na djelu. Doduše, i SSSR je imao liberalniji ustav od onoga SAD-a.

U Bosni i Hercegovini tek počinje istinsko izvanredno stanje. Pozivi na klinč, u boj za narod svoj, u patriotsku obranu države, u tko zna što i na što će sve izaći. Ali, ipak, postoji realna osnova da današnji zagovornici „izvanrednog“ stanja koje vlada u ovoj državi, povuku svoje aspiracije čim ostanu na vlasti. Baš kao i ‘sultan’. Tada ćemo saznati da je sve bilo u dnevno-političke svrhe sa ciljem ostvarivanja dugoročnog statusa quo. Izgubit će oporba, naravno. SDP protiv kojega izgleda šuruju i podzemne sile. Ne đavolske nego obavještajne.

Ma u njihovom idealnom scenariju, ovih trenutno na vlasti, čim ostanu na vlasti, ruku pomirenja dat će si Bakir i Dragan, silom prilika ili demokratskom voljom srpskog naroda, surađivat će i sa Miloradom u stvaranju Bosne i Hercegovine novoga vijeka. Podijelit će Federaciju. Ne graničnikom već prema ministarskim i inim pozicijama. A mi ćemo sve sa strane promatrati kao zbunjeni puk. Tresla se brda, nije bilo ništa. I to bi bilo bolje nego da se dogodi trešnja od koje se više nećemo oporaviti, ni ljudski ni ikako drugačije.

Politika je bez veze. Toga smo svjesni svi a nitko se više ni ne sjeća poruke koju je sa središnje točke podija Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače svojedobno izgovorio jedan vrsni glumac, dobitnik Večernjakova pečata, ljudska veličina koja je iskrenošću, uz sveopće odobravanjenormalnog puka i sramno slijeganje ramena i pogleda političara, pozvala političare da rade upravo suprotno od onoga što i kako rade danas.

To je naša Bosna i Hercegovina. Svi se možemo negdje svrstati. Jedni bi jedinstvenu, kakva je i bila. Drugi bi istu kakva jest. Treći separatizmom ili pak separatističkom retorikom ponovno daju lažna obećanja koja ne mogu biti ostvarena bez novog prolijevanja krvi. Čije krvi? Sigurno ne onih koji su si izabrali sigurnu opciju. Ne zato što vole Njemačku ili Irsku ili Švedsku više od svojega doma već zato što im tamo ipak, bez obzira što duša pati, tinja mogućnost stvaranja normalnijeg života u normalnijim uvjetima. Oni se neće vratiti kada prođe izvanredno stanje na političkom planu. Njima je ovdje, kao i mnogima drugima, izvanredno stanje na privatnom planu. Zato su i otišli.Njih se neće nitko ni sjećati osim kao jedinki na ekonomskom emigrantskom brojčaniku.