USTAŠOFILI: Josipović nastavlja skandalozni niz – Zbog oca Ante izvrijeđao 7dnevno, Raspudića, Leticu…

ZAGREB - "Od pijanista do komunista", tako su kritičari s desne fronte sažimali mandat bivšeg predsjednika Ive Josipovića, koji je na hrvatskoj političkoj sceni nije ostavio nikakav značajan trag, štoviše njegovo djelovanje kako onda, tako i danas ima tek jedan cilj- vladati, pošto poto. Ali, vladanje mu naprosto ne ide od ruke. Spletom okolnosti, Josipović doista jest osvojio jedan mandat, no u drugom krugu posljednjih predsjedničkih izbora biva poražen od aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te na taj način ispisuje gubitničku povijest i profilira se u prvog hrvatskog predsjednika, koji je uspio vladati u samo jednom mandatu.

Tu međutim, Josipovićeve političke ambicije ne staju, stjeran u kut, djelom i zbog odnosa sa predsjednikom njegova SDP-a bivši se predsjednik ne uspjeva vratiti u svoj SDP već osniva strančicu simbolično nazvanu Naprijed Hrvatska, uskače u koaliciju s Jadrankom Kosor te se natječe na parlamentarnim izborima. Upravo su ti izbori otkrili svu političku težinu Ive Josipovića, jer na njima osvaja tristotinjak glasova, kao da se natjecao za predsjednika kućnog savjeta, a ne lidera jedne države. Svako iole racionalan, iz toga bi iščitao jasnu poruku te se povukao u ropotarnicu političke prošlosti, ali Josipović se s tim ne miri pa se ovih dana slavodobitno vratio u Partiju na nagovor predsjednika Davora Bernardića, koji se očito posvađao sa zdravim razumom, što potvrđuje i stranački rejting, ali i odnosi unutar stranke, sada pak Josipović opet nošen vjetrovima svoje nove, stare stranke čini jedino što zna, vraća Hrvatsku na margine prošlosti, iste one prošlosti koja mu je obilježila predsjednički mandat. A mandat je ovom opskurnom bivšem predsjedniku obilježio čitav niz izjava koje će ostati upamćene u najmanju ruku kao skandalozne, od izjava u Knessetu o ustaškim gujama u Hrvatskoj, do onih u Srbu na mjestu pokolja Hrvata o partizanskim kapama ljubavi, isprika u sarajevskom parlamentu za hrvatske zločine nizati bi se mogli u nedogled Josipovićevi apsurdi.

Ustaška guja ne da Josipoviću mira, progoni ga gdje god se okrene pa i na društvenim mrežama, no kako to izgleda kada Josipović piše povijest i dijeli lekcije iz tolerancije, svjedočimo i ovih dana kada se posve otvorio te ustvrdio da je pokolj u samostanu na Širokom Brijegu bio legitiman vojni ciloj partizana, koji su podsjetimo na hercegovačkom tlu počinili jedan od najvećih ratnih zločina nad katoličkim svećenicima, a u čemu je prema tvrdnjama brojnih povijesnih eksperata sudjelovali članovi postrojbe Josipovićeva oca Ante. Kako su slobodu govora gasili onda, tako je Josipović nastoji ugasiti i sada.

Naime, nakon te izjave u javnom se prostoru razvila žestoka polemika u koju su se uključili intelektualci poput Slavena Letice, Nine Raspudića, ali i kolumnista Jure Zovke, a na njihove reakcije, u tekstu za Večernji list reagirao je bivši predsjednik. Dio njegovih reakcija prenosimo:

“Rekoh, samostan na Širokom Brijegu s fratrima koji su sudjelovali u ratnim operacijama na strani ustaša i Nijemaca bio je legitiman vojni cilj. Desničari poludjeli. Njih dvadesetak su po novinama i portalima s hrvatskom ili BiH adresom svojim bijednim i lažljivim uradcima poput bijesnog čopora navalili na mene da opovrgnu istinu. Borislav Ristić i Nino Raspudić u Večernjem, Slaven Letica i Neven Sesardić u Jutarnjem i Jure Zovko u opskurnom 7Dnevno uložili su najviše uzaludnog truda.

Mit o pravednosti poginulih fratara i njihovu mučeništvu naprosto je laž. Kao i mnogi drugi mitovi nastali na valu povijesnog revizionizma. Najdrskiji je onaj o Jasenovcu kao odmaralištu za zatvorenike i kasnijem komunističkom logoru.

Ustašofili žele Drugi svjetski rat prikazati kao partizanski zločin a ustaše kao domoljubnu vojsku. Žele rehabilitirati ustaštvo i NDH. Posebice Ristić i Zovko, sipaju uvrede, diskvalifikacije i laži. Slično i primitivni ustašoidni portali. Fra Ike Madunić mi poručuje: “(..) pobjednička strana nije uvijek prava strana. Niti je ona koja je pobijedila zauvijek pobijedila”. Iskren i otvoren revizionizam, ali bez uvreda. Što revizionisti misle o meni, jesam li beznačajan, komunjara, kakav sam političar i treba li me potjerati sa Sveučilišta, potpuno mi je svejedno. Takvi me naprosto ne mogu uvrijediti. Ipak, spomenut ću skandaloznu razinu B. Ristića (Zovko malo zaostaje!). Gotovo cijelu stranicu Večernjaka ispunio je uvredama i diskvalifikacijama na moj račun. Čudim se da novina poput Večernjeg ima kolumnistu te razine primitivizma i bezobrazluka. I podobrazovanosti. Kaže, udaraljke korištene spotu koji mu se ne sviđa su hrenovke. To govori sve o Ristiću. Da je češće u Lisinskom možda bi zapazio u orkestru udaraljku koja se zove claves i ne bi je zvao hrenovkom.

Ekipa laže i o onome što sam rekao.

Kažu, Josipović opravdava ubojstvo nevinih fratara. Kažu, bili su civili. Ili, kako lamentiraju Ristić i Zovko, ako i jesu ratovali i pucali, onda su bili ratni zarobljenici likvidirani bez suda. Istina je drukčija. Samostan je bio snažna ustaško-nacistička utvrda, fratri su se borili na ustaškoj strani i pri tome poginuli. Dakle, nisu bili ni civili, ni ratni zarobljenici, već borci na strani nacista i ustaša, prepoznatih kao najveće zlo u povijesti. Rekoh i da s vremenske distance treba žaliti za svakim poginulim te da ne odobravam praksu likvidacije zarobljenika koju su imale sve zaraćene strane. Jedino, nikada ne treba zaboraviti da su ustaše bile na strani zla, a partizani dio svjetske koalicije otpora tome zlu.

Javili su mi se mnogi čiji su rođaci partizani bili u bitci za Široki Brijeg. Svi potvrđuju da su se fratri žestoko borili i da su stradali u bitci. Svjedoči g. Torbica, partizani su uputili pregovarača s bijelom zastavom kojeg su iz samostana ubili snajperom. U bitci koja je slijedila, pobijeni su mnogi mladi partizani a otpor iz samostana slomljen tek snažnim noćnim napadom u kojemu su poginuli praktično svi s ustaške strane, pa i fratri.

(…)

Zato, ustaške mitove svakako treba prokazati da ne postanu naša budućnost. Bez obzira na bijesni čopor koji navali na svakoga tko upozorava na ustaški revizionizam.” Dakle, čovjek koji je vodio hrvatsku državu, uglađeni profesor, kojemu su puna usta pravde i pravice, te tolerancije povijest bi pisao onako kako to njemu paše, gazeći pravo na slobodu govora svima onima koji mu ne idu niz dlaku, sve što je suprotno, to je opskurno. No, ne možemo mu zamjeriti, jer po svemu sudeći Josipović za drugačije ne zna, jer da zna, tada bi pustio demokraciji da se razvija, jer da zna tada bi kao državnik usmjeravao hrvatski narod u budućnost, ostavljajući prošlost stručnjacima, jer da zna shvatio bi da državnik koji je osvojio 300 preferencijalnih glasova u svome narodu nema nikakvo pravo, ni legitimitet nekoga proglašavati opskurnim. A s druge strane što je više nas ”opskurnih” to je teže gasiti slobodu govora, ta je li moguće da su baš svi koji prozivaju oca opskurni?! Je li primjerice opskuran istraživač udbaških zločina Bože Vukušić? On je naime u jednom svojem intervjuu povezao oca bivšeg predsjednika Josipovića s likvidacijama hrvatskih političkih emigranata diljem Europe. Vukušić je ustvrdio da bi Ante Josipović po zapovjednoj odgovornosti mogao biti odgovoran za zločin ubojstva koje se dogodilo kraj Venecije, 24.kolovoza 1972.goidine kada su udbaške ubojice likvidirale Stipu i Tatjanu Ševo te njihovu devetogodišnju kćer Rosmarie, pošto je tada bio na fuunkciji izvršnog sekretara za ideološki nadzor Udbe u CK SKH. “Josipovićevo ponašanje u vrijeme afere Lex Perković dodatno pojačavaju sumnju da bi moje pretpostavke mogle biti itekako točne; da je njegov otac kao šef ideološke komisije CKSKH u to vrijeme bio jedan od onih koji su s političke razine davali suglasnost i odobrenja Udbi za provedbu likvidacija”, kazao je u jednom od svojih javnih nastupa Vukušić. Je li ‘opskuran’ i Ivan Zvonimir Čičak koji je u svojoj kolumni za Jutarnji list u veljači 2010.godine napisao kako je Ante Josipović bio „glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i priprema optužnica kao član Izvršnog biroa CK SKH-a“ za vrijeme Hrvatskog proljeća?

”U prvih šest mjeseci 1972. iz SK je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac bio je Vladimir Bakarić zvani Buda, dok je glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio drug Ante Josipović (otac novog predsjednika Ive Josipovića), član Izvršnog biroa CK SKH. On je u vlaku od Karađorđeva do Zagreba prevalio vlastiti političko-povijesni put od Savkina pristaše – ustaše (što bi rekao drug Tito) do ponovno vjerna titoista. Kao predstavnik Partije nalazio se na čelu komisije u kojoj su bili Mane Trbojević (šef istražnog odjela Okružnog suda u Zagrebu), Bogumil Cukon (državni tužitelj), Mirko Bilić (sekretar za informiranje u vladi SRH) i Ivica Krizmanić (partijska batina na RTV Zagreb). Zadaća im je bila provođenje u djelo liste za odstrel koju je radio drug Vlado Bakarić. U procesu obračuna s ‘proustaškom’ Maticom hrvatskom i studentima, koji su radili na uspostavi države po uzoru na Pavelićevu, što je rekao drug Tito u Karađorđevu ‘71, između ostaloga saslušano je 50.000 članova Matice. Pohapšene su i osuđene stotine ljudi”, pisao je Čičak koji je i u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju spominjao Antu Josipovića tvrdeći da je u siječnju 72-e godine izabran u Izvršni komitet Partije u radnu grupu koja je pripremala procese protiv proljećara. ”Nakon toga, otišao je u Croatia osiguranje za direktora, što je politička funkcija”, tvrdio je Čičak dodajući da je 71-e Ante Josipović bio u Karađorđevu kod Tita na Savkinoj strani. No, onda u vlaku iz Karađorđeva za Zagreb od Savkinog ponovno postaje Titov pristaša. Jesu li ”opskuran” i hercegovački franjevac fra Miljenko Stojić koji je reagirao na posljednje Josipovićeve tvrdnje o pobijenim franjevcima?

“Nikakvo oružje niti ikakve vojne utvrde nisu bile u franjevačkim prostorima. Ivo Josipović očito je čitao samo literaturu jugokomunističkih komesara koji su pisali po narudžbi oblikujući neku novu stvarnost”, rekao je fra Stojić. Komentirao je i planove za napad, o čemu kako je dodao najbolje svjedoče jugokomunistički dokumenti koje su izradili njihovi vojni obavještajci. Pripadnici partizanskih postrojba ušli su 7. veljače 1945. u Franjevački samostan u Širokom Brijegu gdje su likvidirali 12 fratara čija su tijela ubacili u sklonište te ih zapalili.

“Jugokomunisti su ušli u samostanske prostore oko 10.00, a ubijanje franjevaca počelo je oko 16.00, što znači da nisu pobijeni prilikom pružanja oružanog otpora. I to Ivo Josipović može pronaći ili u arhivu ili u dijelu jugokomunističke literature, pa i u njemačkim izvorima”, istaknuo je vicepostulator postupka dokazivanja mučeništva hercegovačkih franjevaca.

Po istim navodima o tome zločinu postoje svjedočanstva bivših partizana, ali i svjedoka civila. I pokojni Marko Veselica zazivao je ime Josipovićeva oca tvrdeći da je bio šef ideološke komisije CK Hrvatske i član Izvršnog komiteta.

“I on je bio u dogovoru, vjerojatno sa službom sigurnosti, glavni akter koji je skupa sa grupom koja je bila uz njega, pravila analizu, i vršio izbor ljudi koji su bili gonjeni. Gdje su mene stavili na čelo kao šefa kontrarevolucije u Hrvatskoj”, kazivao je Veselica.

I mimo ovih ideoloških tema, valja reći kako je Josipovićeva strategija onima koji prate njegovu političku karijeru jasna te se može svesti na onu staru narodnu, napad je najbolja obrana. U tom kontekstu valja podsjetiti na jedno od Josipovićevih gostovanja u Nedjeljom u 2, kada je javnost pokušavao uvjeriti da ZAMP nije godinama pogodovao tvrtki Emporion, njegova prijatelja Marka Vojkovića. Te je prigode naime rekao da ono što smo gledali u medijima spada u red neprofesionalnog novinarstva, usprkos tome javnosti do danas nije odgovorio zašto ZAMP kao stručna služba Hrvatskog društva skladatelja ne može samostalno odraditi dio posla, koji je uz naknadu koja premašuje 20 milijuna godišnje dodijelio Emporionu. Neprofesionalan, opskuran razbacuje se Josipović pojmovima, svaki puta kada netko zagrebe ispod odijela odmjerenog profesora, i pijanista, no vremena kada se sviralo po partijskim notama su srećom iza nas, Hrvatska je kao europska država odustala od jednoumlja, a s obzirom na teška vremena u kojima se narod nalazi, od jednoumlja bi trebao odustati i bivši predsjednik, jer priča koju potencira govoreći o opskurnima, njega samoga svrstava u tu kategoriju, što u konačnici govore i rezultati izbora na kojima se natjecao.