VIDEO: Istina koju Srbi ne vole čuti

BEOGRAD - Srpska povijesničarka dr. Olga Zirojević prije par godina na zanimljiv je način govorila o stvarnom karakteru turskog "zuluma".

Naspram Andrićevih i drugih guslanja oko otimanja djece, nabijanja na kolac i slično, postoje i objektivne povijesno-naučne činjenice o tome da se primitivni narodi nakon dolaska Osmanlija po prvi put sreću s civlizacijom u takvom opsegu.

Potpuno je nezamislivo da “višestoljetni zulum” kao što je npr. otimanje djece, nije bio popraćen pobunama i ustancima protiv toga! Osim hajdukovanja, učešća kao plaćeni banditi u redovima zapadnih turskih i nepritelja i malih i nebitnih slučajeva pobuna protiv vlasti, tek početkom devetnaestog vijeka dolazi do “srpskih ustanka” odnosno do ozbiljnijeg suprostavljanja. To sve skupa govori kakva je zaista i bila ta Carevina i položaj stanovništva u njoj.

I ovi tzv “srpski ustanci” početkom 19. stoljeća odnijeli su više žrtava u međusobnim sukobima “ustanika” (karađorđ. – obren.) nego što je to ikada zapisano u srpskoj povijesti pa i u periodu Turaka.

Njihovi razlozi uopće nisu potaknuti “bunom protiv dahija”, već globalnim europskim pomjeranjima gdje su Srbi i drugi balkanski narodi samo iskorišteni protiv jedne od posljednjih ne-buržoaskih imperija. Kao i u posljednjim ratovima kada su Srbi omađijani floskulama o “ugroženosti srpske nejači” ratovali u Bosni i na Kosovu za interese upravo onih koji su ih kasnije bombardirali, koji su ih iskoristili za jednokratnu upotrebu itd.