KOMENTAR DANA: Ispirači mozga – daj nam Bože što više njih kao F.K., a što manje “marka semrena”!

LIVNO - Ispiranje mozga je izraz koji se koristi često, a danas poglavito u ovo vrijeme turbulencija na svim poljima - političkog, kulturnog i javnog života. Njega često koriste psihoanalitičari, te politički komentatori kada nekoga žele prikazati u onom svijetlu koje im ne odgovara. Ispiranje mozga u prijevodu znači: nasilno mijenjanje uvjerenja. To je proces psihosocijalne dezintegracije. Prva faza u tome je stanje šoka, a potom dolazi faza disocijacije, faza obraćenja u kojoj žrtva prihvaća nove ideje i stavove, dok je treća i završna faza restitucije u kojoj žrtva prihvaća ponuđene ideje i stavove i postaje novi obraćenik koji će po potrebi i sam sudjelovati u obraćenju slijedećih žrtava.

Postavlja se pitanje kako razlikovati žrtvu od nasilnika? Tko je tko u svemu tome? U Livnu se prije par dana dogodio „incident“ u kojem je jedan student iz Livna „zasuo“ s dva kamena Borjanu Krišto, visoko pozicioniranu političarku HDZ-a BiH, a njena funkcija je u ovom trenutku za čitatelje minorna koliko i ona sama. Javnost se fokusirala na obranu tog „nasilnika“, studenta inicijala F.K., kojeg je policija privela i prijeti mu kazna zatvora do 6 mjeseci zbog tog kaznenog djela (kako kažu iz policije i tužiteljstva) MUP-a HBŽ-a.

Zanimljivo je bilo iščitavati komentare čitatelja na određenim portalima koji su u 99,9 %slučajeva stali u obranu studenta iz Livna dok onih koji su branili Borjanu Krišto nije bilo, barem onih koji su se javno pozicionirali u zaštitu Borjane Krišto, osim službenog stava HDZ-a BiH i nje same, koji su osudili taj napad ali i to je potpuno nebitno kada je i HDZ BiH a i ona sama na kormilu broda koji plovi u moru nepravde a kojim nažalost plovimo i svi mi, pa je stoga njihovo očitovanje samo dolijevanje ulja na vatru koja gori i prijeti da s njom sve izgori. Sva nastojanja i nadanja bilo koga. I dobra i loša.

Zanimljivo je bilo također pročitati i očitovanje stanovitog Marka Semrena koji se osvrnuo na tekst portala Dnevno.ba, koji su Dragana Čovića u više navrata nazvali “dragim vođom“ braneći ga na sve moguće načine, a imajući u vidu njegove mogućnosti koje je prezentirao one su doista male. Taj se čitatelj napinje dokazujući kako Dragan Čović bez obzira na sva nastojanja ima nesebičnu podršku „njegovog naroda“ što odista djeluje smiješno, upravo prikladno datumu na koji sam pisao ovo štivo: 01.04.2017 godine.

Imajući u vidu kako HDZ BiH uz male prekide vlada teritorijem koji kontrolira hrvatski narod u BiH od završetka rata naovamo, a vlada također uz kraće prekide i u Republici Hrvatskoj, degutantno je pa makar i pomisliti kako „dragi vođa“ Dragan Čović i njegova stranka HDZ BiH uživaju nesebičnu podršku hrvatskog naroda u BiH danas. U početku osnutka HDZ-a BiH možda da, ali danas? Ne budite smiješni Marko Semrene. Sada se vraćam na početak ovog teksta o ispiranju mozga. Postoji jedan mit u kojemu džihadisti kada dižu sebe u zrak i one nevine ljude po autobusnim kolodvorima i drugim većim javnim mjestima okupljanja građana s ovog svijeta odlaze s uvjerenjem kako ih na nebu pored ostalog čeka 70/sedamdeset mladih djevica.

Sad čitatelj portala Dnevno.ba pokušava nas ostale, kojima još uvijek (hvala Bogu) nije ispran mozak, uvjeriti u to kako Dragan Čović i HDZ BiH imaju nesebičnu podršku hrvatskog naroda u BiH. Često sam u svojim tekstovima pisao kako postoje dva potpuno različita i paralelna svijeta u kojima žive dvije potpuno različite vrste ljudi. Jedna vrsta vjeruje samo u ono što joj se servira, ne trudi se nimalo i čvrsto vjeruje kako joj pripadaju svi benefiti ovog svijeta. I lažni i pravi. Lažni ili pravi Bogovi potpuno svejedno. Ta vrsta je počela vjerovati kako tako mora biti zbog svog vlastitog probitka ili probitka svoje djece. Ta vrsta ljudi ne primjećuje uplašene i uznemirene ljude koji besciljno lutaju gradovima, po napuštenim ulicama, dok se kočno u neko proljetno jutro ili dan ne skrase na klupi nekog parka i promatraju drveće i cvijeće, djecu od te prve vrste kako se bezbrižno sa svojim mamama igraju, kako se ljuljaju u svojim (tuđim) ljuljačkama. A oni sami ne mogu doći svojoj kući jer nemaju što donijeti svojoj djeci koja ih čekaju. Njihove supruge se grizu u sebi jer vide nepravdu a ne mogu je promijeniti.

Lutanje ne donosi ništa dobro kao ni prevelike misli koje se gomilaju. Neke misli pobjede, a neke se tek povuku nakratko. Većinom se ne povuku već se pritaje. Marko Semren i takvi kao on nemaju takove misli jer spadaju u onu prvu vrstu. Vrstu koja lagano nagriza i ubija ljude, Branitelje, tkivo poštenog i napaćenog hrvatskog naroda. Čak mu je i oprošteno jer on i takvi kao on ne vide pored svojih očiju. Njima je ispran mozak u tolikoj mjeri da ništa ne primjećuju. Ljude na ulicama, klupama u parku koji mutnog i depresivnog pogleda promatraju tuđu djecu kao i njegovu koja imaju sve. Sve? A što je to sve? Je li to tatin posao u JP Elektroprivreda HZ HB, mamin u Eronetu, u ovom ili onom JP s hrvatskim predznakom gdje za istinske Branitelje ili drugi pošteno odgojeni hrvatski narod nema mjesta pa se mnogi otiskuju preko sedam gora i mora. A oni koji ostadoše živjeti ostadoše živjeti u onom drugom paralelnom svijetu u kojemu ne vrijede zakoni stanovitog Marka Semrena koji živi sa svojim izdvojenim mišljenjem jer jadan ne može misliti drugačije pošto nema dovoljno mozga kojeg su mu “iščakale” ptice jačih krila. Ptice koje mu daju mrvice godinama a on ih prihvaća i s njima hrani sebe i svoje. A ovim drugima ne preostaju niti mrvice i to je postala normala kako se često govori u današnjem paralelnom svijetu.

Pojava studenta F.K.s jedne strane i stanovitog Marka Semrena s druge oslikava u potpunosti odraz ovog našeg jadnog i napaćenog društva. Dok s jedne strane jedni uživaju u svim pogodnostima s druge strane postoji mnogo veća i očajnija skupina ljudi koji bez obzira na sva svoja nastojanja ne uspijevaju zadržati sebe i svoje na vjekovnim ognjištima. Dragan Čović i mnogi njegovi „pobočnici“ ulizice s lijeve i desne strane se vješto održavaju na vlasti dobitka izbora s otprilike 28 do 30% birača koji izlaze na izbore od ukupnog broja birača. Kada se k tome pridoda cifra od nekoliko desetina tisuća ubačenih glasačkih listića u glasačke kutije na ime stranke HDZ BiH dođe se do spoznaje kako je stanovitom Marku Semrenu odista ispran mozak u tolikoj mjeri da jadan vjeruje kako Dragan Čović – “dragi vođa“ i HDZ BiH danas imaju najveću podršku među hrvatskim narodom.

Međutim činjenice i svi pokazatelji govore drugačije. Masovan egzodus naših mladih, cijelih obitelji, a poglavito iz Livna, nepotizam, rodijaštvo, korupcija, kriminal u svim sferama našeg društva, rađaju nove generacije Hrvata koje rađaju nove studente F.K., koji iz očaja bacaju dva kamena u personifikaciju svog jada i čemera neovisno bila to Borjana Krišto, Božo Ljubić, Dragan Čović, Bariša Čolak, Lidija Bradara, Vjekoslav Bevanda ili bilo tko drugi tko se svojim likom i djelom ruga studentu F.K, meni, tebi, petom, desetom…

A oni se odista rugaju svemu što hrvatsko srce sanja i želi. A hrvatsko srce sanja i želi da nema pozicije već da se kroz opoziciju rješava sudbina hrvatskog naroda. A ta opozicija će biti vječna enigma svima i pravedni sudac ukoliko ona u tolikoj mjeri ojača da može poziciju u svakom trenutku ugroziti i izbrisati s lica zemlje, potpuno je nebitno kako joj je ime. Dok god se to ne dogodi Marko Semren i „njegov narod“ (28 do 30%) kako kaže plesati će Užičko kolo jer drugo ne znaju iako se dadu vidjeti i na mnogim hrvatskim manifestacijama poput Lijepom našom u Grudama ili nekom drugom bosanskohercegovačkom gradu. Gledajući ih, te Marke Semrene, “drage vođe“, te njihove pobočnike, zanimljivo je vidjeti i čuti koliki grijeh padne pred malim TV ekranima. Kad bi samo znali to predstavnici tog „njihovog naroda“ nikada se ne bi javno pokazali jer slika govori više od riječi.

Vrlo je teška ta bolest ispiranja mozga jer tko oboli od nje postaje imun na bol i druga osjetilna čula. A postati imun na altruizam, empatiju, suosjećanje za drugog, dobrotu je zaista bolest vrlo teškog korijena, koji se liječi samo čupanjem iz korijena. Stoga molimo svi Boga ustrajno kako će se u hrvatskom narodu više roditi studenata poput F.K., a manje njih poput Marka Semrena, koji mladići će sa svojom glavom stati na oltar Domovine i glasno reći: “Dosta vas je više zlotvori i izrabljivači naših duša. Nećemo bacati na vas kamenje jer ni kamenje vas nije vrijedno jer je plemenitije od vas a dio je nas. Ubijati ćemo vas svojim riječima i djelima a ne kao do sada. Šutnjom koja vam je u potpunosti odgovarala i u kojoj ste uživali“.