KOMENTAR DANA: Od izbornih obećanja do vojske nezaposlenih i kašnjenja mirovina

MOSTAR - Natjecanje u tomu tko će najaviti otvaranje više radnih mjesta, najave velikih reformskih projekata, rezanje administracije, privlačenje investicija, oživljavanje gospodarstva, ispunjavanje uvjeta za nastavak euroatlantskih integracija – sve su to dio poruka koje smo ne tako davno slušali od predstavnika svih stranaka, pa tako i onih koje danas čine parlamentarnu većinu u državi, odnosno Federaciji.

I umjesto da se započela iskorištavati nova prilika koja se ogleda u prilagođenom pristupu Europske unije našoj zemlji, a koji podrazumijeva aktivan rad na ekonomskim reformama, posljednjih mjeseci, pogotovo u Federaciji, izgubljeni su pravim malim ratom oko kadroviranja.

Stoga nije teško za pretpostaviti kako se pred BiH nalazi jedno od najtežih razdoblja, kako u gospodarskom, tako i političkom smislu. Razloga je mnogo, no najvažniji bi se mogli sažeti u tvrdnju da dug, kako vanjski, tako i unutarnji, vrtoglavo raste, proračuni entiteta grcaju u gubicima, županije se već godinama bore s krpanjem proračunskih rupa i minusa, a kao šlag na tortu dolazi i povećanje naplate prema stranim financijskim institucijama; u prvom redu MMF-u.

O strateškom sveobuhvatnom forsiranju izvozno orijentiranih tvrtki još uvijek je izlišno govoriti, a obećanja o novim radnim mjestima i snažnom ekonomskom uzletu u iduće četiri godine u ovom trenutku nemaju pokrića u stvarnosti. Da je tomu tako svjedoči i podatak kako je odnos umirovljenika i zaposlenih radnika u našoj zemlji izjednačen, a trebao bi biti najmanje 1:4.

Stoga je mirovinski sustav toliko urušen da cijelu godinu, zbog kašnjenja priliva novca iz tekućeg mjeseca, postoji problem u isplati mirovina, a koji iz mjeseca u mjesec postaje evidentniji.

Naime, u mjesecu svibnju isplata je trajala duže nego što je uobičajeno, a ni u lipnju nažalost neće biti bolje jer je deficit stvoren proteklih godina narastao na 125 miljuna maraka. Nova vlast, bez obzira na kojoj razini za sada ne nudi konkretne mjere niti poziva na zajednički konsenzus za prevladavanje krize, a otežavajuća je okolnost i što su dosadašnji sudionici vlasti gurali duže vrijeme zemlju u dužničko ropstvo zaduživanjem bez strategije te ne stvarajući pretpostavke za oporavak, a uz praksu izdavanja trezorskih zapisa.

A kada je trebalo iskoristiti novac iz IPA fondova gdje postoji jasan nadzor Europske unije onda se domaći političari, nisu baš iskazali. Koliko se nedostatak zajedničke vizije gospodarskog oporavka osjeti u svakodnevnom životu, dovoljno je pogledati brojke. Unatoč obećanjima o većem broju radnih mjesta kojih smo se naslušali posljednjih godina, pokazatelji govore potpuno drukčije

Naime, u ožujku 2010. broj nezaposlenih u BiH iznosio je, 519 160, a četiri godine kasnije u istom mjesecu on iznosi 546.888. Ipak određeni pokazatelji koji govore o rastu izvoza i postupnom ekonomskom oporavku obećavaju, ali ne daju temelja za jači optimizam, pogotovo s obzirom na dosadašnji rad vlasti, a pogotovo one federalne koja je i dalje u začaranom krugu političkog prepucavanja zbog javnih poduzeća.