STRAŠNA ISTINA: BiH neće za dugo vremena biti dio Europe

ZAGREB - Premijer Hrvatske Zoran Milanović ovih je dana otkrivajući kako je Pelješki most ocijenjen u studiji izvodljivosti prometnog povezivanja razdvojenog područja RH kao najbolje rješenje, „otkrio“ još jednu istinu koju političari i dužnosnici u BiH konstantno prešućuju, a to je kako BiH „nažalost nažalost još dugo neće postati članica EU-a“.

Ovim riječima Milanović je obrazložio zašto je bolje putovati mostom nego teritorijem susjedne i prijateljske države, koja eto još dugo vremena neće biti dio velike europske obitelji. Naoko parcijalna ocjena, no ukoliko se pogleda suština problema u BiH, Milanović je itekako govorio istinu.

Naime, početna euforija koja je zavladala u BiH 1. lipnja nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju vrlo je brzo splasnula, što i ne čudi s obzirom da, i pored činjenice da su se naši vlastodršci pisano krajem veljače kroz Parlament BiH obvezali provoditi reforme, od provedbe famozne reformske agende još nema ništa.

Zapelo je čak i na usvajanju tog dokumenta, a u međuvremenu se otvorila nova politička kriza u Federaciji, kao i pitanje referenduma u RS-u što će sve zajedno dodatno usporiti napredak. Stoga je neralno očekivati kako će BiH nakon stupanja na snagu SSP-a tako brzo povući idući logičan korak-podnošenje validnog zahtjeva za članstvo u EU-u i stjecanje statusa kandidata.

Da bi do toga došlo trebalo bi mijenjati preko noći one poslove koji cvjetaju u BiH, a to su kriminal i korupcija, kao i skup i nefunkcionalan birokratski aparat, odnosno još nefunkcionalnije ustavno uređenje zemlje. Jer, novi pristup Unije ne znači da su bh. elite izbjegle ova teška pitanja, već je samo obrnut redoslijed koraka; odnosno sada se inzistira na socioekonomskim reformama. A tih reformi kao što se vidi nema na vidiku zbog već ranije spomenutog neusvajanja i neprovedbe reformske agende u sklopu novog pristupa, kao i nove krize vlasti u Federaciji.

Stupanje na snagu SSP-a prvi je uvjet za podnošenje aplikacije za članstvo, no BiH će prije toga morati početi provoditi bolne ekonomsko-socijalne reforme iz Sporazuma za rast i zapošljavanje, dogovoriti mehanizam koordinacije različitih razina vlasti, adaptirati SSP i tako vjerojatno dopustiti “tradicionalnu” trgovinu s Hrvatskom.

S druge strane da bi uopće započeli proces pregovaranja s Unijom potrebno je riješiti jedno od ključnih pitanja, a to je mehanizam koordinacije. Naime, BiH ne može napraviti ključni korak naprijed k usvajanju europske pravne stečevine bez učinkovitog mehanizma koordinacije, a o kakvom se problemu radi dovoljno je pogledati oprečne stavove domaćih političkih lidera oko toga tko i kako treba sudjelovati u tom mehanizmu.

Političari iz RS-a tako žele jasnu i jaku ulogu entiteta u procesu koordinacije, što se, pak, kosi s bošnjačkim pogledom u kojem država vodi glavnu riječ. Hrvati, pak, u cijeloj toj priči nastoje očuvati svoje interese te traže aktivnije uključivanje županija u mehanizam koordinacije. S druge strane Europska unija isključivo razgovara, pregovora i sve dogovora sa svakom državom pojedinačno, dok sve politike u jednoj državi moraju biti usklađene i moraju imati isti cilj kako po pitanju uslađivanja tako i provedbe zakona.

Drugim riječima, Europa će prepustiti da se tri naroda unutar BiH sama dogovore kako će izgledati mehanizam koordinacije i prihvatit će svako rješenje ukoliko se iz BiH čuje, dogovorom i konsenzusom sviju postignut, jedan glas. A ukoliko bi se to pitanje jednog dana i riješilo pravi posao tek slijedi budući da se od svake potencijalne članice očekuje prihvaćanje acquis communautairea, odnosno pravne stečevine EU-a. Acquis podrazumijeva primarne izvore europskog prava (sve osnivačke i ugovore o izmjenama, pristupne ugovore novih članica i ugovore EU-a s trećim zemljama), kao i sekundarne izvore (cjelokupno zakonodavstvo i politike EU-a).

Tu je i treći izvor europskog ili komunitarnog prava praksa Europskog suda (radi se o 12.000 različitih dokumenata EU-a, više od 120.000 stranica teksta). A za konačnu kvalifikaciju za članstvo u EU-u mora biti ispregovarano 33, odnosno 35 poglavlja. Hrvatska kao uređena država s jasnom podijelom nadležnosti pregobarala je od 2005. pa do 2011. godine-dakle punih šest godina. S BiH će to vjerojatno, ukoliko se ne dogodi čudo, ići dosta sporije.