Na današnji dan: Zagreb dobio javnu električnu rasvjetu – 1907.

Nakon desetljeća odbijanja uvođenja javne električne rasvjete zagrebački gradski oci napokon su popustili i 5. studenog 1907. godine javna plinska rasvjeta počinje se zamijenjivati električnom. Toga dana u 18.30 sati jedna za drugom palile su se električne svjetiljke na potezu od Frankopanske ulice preko Ilice i Trga bana Jelačića sve do Praške ulice i Zrinjevca. Građani su bili oduševljeni ovom novotarijom, a tadašnje novine pisale su da je Zagreb dobio uistinu velegradski izgled.

Električnu energiju osiguravala je prva zagrebačka električna centrala, nazivana i Munjara, koja je bila smještena na kraju Vodovodne ulice, tj. na mjestu današnje termoelektrane i toplane EL-TO Zagreb. Isprva je snaga zagrebačke Munjare bila 0,8 MW. Ured Gradske električne centrale bio je smješten na uglu Gundulićeve i današnje Masarykove ulice, a zapošljavao je 22 namještenika. Do 1909. godine registrirano je 1129 potrošača, pri čemu su bile instalirane 334 ulične svjetiljke. Najveći potrošač električne energije bio je Gradski vodovod, a od 1910. godine i tramvaj.

Zagreb je prije toga, od 1863. godine, imao javnu plinsku rasvjetu koja je bila slaba i nepouzdana. Zato je kao prava senzacija odjeknula vijest o postavljanju prve javne električne svjetiljke 20. siječnja 1877. na uglu Gundulićeve ulice i Ilice prigodom Sokolskog plesa u Hrvatskom glazbenom zavodu. Svjetiljku je postavio profesor Ivo Stožir koji je u to vrijeme naveliko eksperimentirao s električnom energijom. Ipak, oduševljenje građana nije dijelila i gradska vlast, pa je rasvjeta i nadalje ostala plinska.

Gradsko poglavarstvo nije popustilo ni 1892. kada je slavni Nikola Tesla, prigodom posjeta sjednici gradskoga poglavarstva, gradonačelniku Milanu Amrušu dao nekoliko savjeta o elektrifikaciji Zagreba. Predlagao je da bi se za pogon hidrocentrale mogla iskoristiti voda Plitvičkih jezera, a da bi gradska općina trebala urediti električnu centralu u vlastitoj režiji. Prijedlog velikog vizionara je odbijen, a razlog su bili veliki troškovi. Uz to, Gradsko poglavarstvo imalo je ugovor s plinarom koja je imala koncesiju na javnu plinsku rasvjetu i tu su se okretali veliki novci. Tako da su Zagrepčani još više od desetljeća trebali čekati na uvođenje javne električne rasvjete.