Mimohod

Kako početi? Najbolje zbrda-zdola. KBC Zagreb - odjel za postoperativnu onkologiju. Crveni meteoalarm upozorava umiruće da se pripaze jer temperatura može rasti i do 50 celzijevih, u zatvorenim neklimatiziranim prostorima. Bolesnici pod kemoterapijskim tretmanom na 45 celzijevih?! Onkološki odjel nije klimatiziran! Ratni veterani, prosvjednici u Savskoj, neće na mimohod povodom dana domovinske zahvalnosti.

Gdje, u imalo normalnoj državi, najprije trebaju biti postavljeni klima uređaji. U sobama KBC-a, u kojima se bori za život. Tko ima najveće pravo i legitimitet da hodi stazom državnosti i domovinske zahvalnosti? Ratni veterani, a na čelu njih invalidi domovinskog rata. Ma koračajte ljudi! Onako kako se korača po svojoj zemlji, neusiljeno, neuštogljeno, kao po svom imanju, zaštićenim pravom svete svojine. Koračajte onako, lepršavo, nasmiješeno u rock and roll stilu. Ne treba vam nikakvo oružje, tenkovi, topovi, avioni… Vaše srce je najjača demostracija sile. Zašto ne i arogantno, jer sve ono politikanstvo iz loža, kako domaće tako i inozemno, nije bilo s vama…devedesetih.

A ni vi se niste borili za domovinu, koja po ovom čelopeku, nemože da rashladi svoje i vaše umiruće. Ali Vargini, Zmajlovićevi i svi drugi ministarski dvori, imaju i ptičjeg mlijeka, mada se tamo pije najbolji wisky. Zapravo oni već prave planove za skijanje. Stvarno, zašto taj ceremonijal koji iziskuje rasipanje toliko novca? A može tako jeftino. Naprimjer mimohod s transparentima. Malo letvica, papira, markera i jasne poruke:

“TKO OPET POKUŠA POROBITI HRVATSKU S TAKTIKOM VALUTNE KLAUZULE – ŠVICARSKI FRANAK, ZAVRŠIĆE KAO ČETNICI!“

…TKO OPET POKUŠA RASPRODATI HRVATSKU, PO TAKTICI PRODAJE DUBROVAČKE GRADSKE JEZGRE, ZAVRŠIĆE KAO ČETNICI“

“…MASONI KOJI OPET POKUŠAJU ARBITRAŽNO OTIMATI HRVATSKO MORE, ZAVRŠIĆE KAO…”…

Može se napisati stotine transparentnih poruka, jer rat za Hrvatsku itekako traje. A neka oružja u skladištima, nek se još hladi. Ta, svi okolo znaju koliko je ono ubojito u rukama Hrvatskog ratnika. Te pare, radije u bolnice. U Zagrebu ili Kninu? Svejedno, mimohod je po vašoj zemlji. A lijepo je hodati po svojoj zemlji, nogu pred nogu, brže, sporije…izbor je vaš.

A gdje okrenuti glave za pozdrav? Taj čin samo barjak zaslužuje. Čija imena pomenuti u zahvalama? Zadro, Babić, Pauk…ta ima ih, hvala bogu.

Koračajte ljudi u mimohodu jarkih slika i želja, ipak ponosni što ste onaj dio domovine, koji niti vječnost nemože izbrisati, i što ste ona snaga koja još bdije, a ne likovi iz katakombi zaborava, gdje vas svaka mafija nastoji pohraniti. Već je dva desetljeća odkad im stvorište državu, a oni se bogate i kao pomalo zatvaraju i otvaraju. Po dogovoru, malo desni, malo lijevi. Opljačkaj i malo se zajebavaj s „Remetincem“, a onda tiho otpuži…s lovom i zaboravom.
I svi su klimatizirani. I Ljeti i i Zimi. Za najbolnije mjesto u domovini KBC-ONKOLOŠKI ODJEL, nisu imali sredstava. Možda još jedan transparent:

“PRODAJTE KOJU LIMUZINU I KLIMATIZIRAJTE UMIRUĆE, BOLESNE I GLADNE!“

Oni će biti u ložama i moći će to pročitati, a valjda u tom svečanom trenutku, bar malo shvatiti, koliko su zasrali. I nedajte im izustiti riječ, neka šapću vjetrovi koji nose glasove Hrvatskih heroja.

Ma koračajte veterani, ne rasipajte sve ove godine u nekoliko govora kujinih sinova, nego svoje ratove izvadite iz domovinskih škrinja. Tamo gdje će zavirivati vaša djeca i duhovi izginulih suboraca. Tamo gdje nema zaborava u ciničnim stilovima: “Rat je gotov“. Za Hrvatsku, rat neće nikada „biti gotov“. Hrvatska je vječna meta i zemlja nad kojom se slini.

Koračajte niti lijevo, niti desno, a ni po sredini. Koračajte…nako!

Vaša sjećanja nisu bijedna ,jer u njima je poriv za slobodom i domovinom kakvu ste sanjali, a nikakva obmana nemože ugasiti vašu stalnu spremnost.

Stoga u povorku…onako, lako i ležerno.

Kao po svojoj domovini.