REGIONALNA LIGA: Treća nogometna Jugoslavija!

ZAGREB - Ako se čega nogomet na, poslužimo se uvriježenom sintagmom, ovim prostorima, ne može rješiti onda je to ideja o osnivanju regionalne lige. Svako malo, najčešće neozbiljno i površno niču ideje, želje i namjere o vraćanju formata stare jugoslavenske noogmetne lige. Počne diskusija, ima ih onih za, još više protiv, i svi se vrate u svoja domaća lokalna natjecanja. Sve vlastite nesposobnosti, lijenosti, neuspjehe i financijske krahove mnogi bi izgladili s – regionalnom ligom,. Kao idejom spasa. Svašta!

Činjenica jest da krovna kuća europskog nogometa, Uefa, nikad nije pomno ni razmotrila takve prijedloge i ideje.

Otkad je na čelo Uefe došao slovenski odvjetnik, Aleksandar Čeferin, a ovih dana će svratiti i do Hrvatskog nogometnog saveza i našeg političkog vrha, situacija se stubokom promijenila. Evo nove ideje o regionalnoj ligi s temeljima iz Uefe, konstruktivnim prijedlozima i već učinjenim rasporedom sudionika. Dolazi li Čeferin samo zbog toga u Zagreb da omekša hrvatske stavove za regionalnu ligu?

Konkretno, Vasko Dojinovski, iz Makedonskog nogometnog saveza, izlaunuo se i rekao kako Uefa planira regionalnu ligu već 2018. godine.

“Čelnici svih nogometnih saveza s naših prostora dali su potporu novom regionalnom natjecanju. Ipak, najvažnije od svega jest podatak da je projekt pao na plodno tlo i u Uefi, gdje sam održao polusatnu prezentaciju. Prisustvovao joj je direktor natjecanja Uefe Giorgio Marchetti, čovjek koji je osmislio i budući format Lige prvaka, a svratio je i predsednik Uefe, Čeferin. Njihovi dojmovi apsolutno su pozitivni, a pohvalno su se izrazili i Šveđanin i Danac, s kojima sam zajedno član radne skupine Uefe. Pod znakom pitanja su još ostale nagrade za pobjednika i finaliste. Mi smo malo neskromni pa za pobjednika želimo mjesto u Ligi prvaka, a za drugoplasiranog mjesto u Europskoj ligi, što će u Uefi malo teže proći. Također, nismo još definirali bi li se u proljetnom dijelu natjecanje nastavilo sa šesnaestinom ili osminom finala. U finalu bi se igrala jedna utakmica na neutralnom terenu, baš kao u Ligi prvaka”, priča Dojinovski.

Što je zapravo, a tiče se Hrvatske, rekao ovaj makedonski nogometni dužnosnik? Pogledajte prvu rečenicu! Dakle, rekao je da se i Hrvatski nogometni savez, dakle predsjednik HNS-a Davor Šuker složio s idejom o regionalnoj ligi.

Dojinovski ide i dalje. Tvrdi:

“Neslužbeno sam čuo kako je Uefa u svom proračunu novac za tu ligu već pripremila, a radi se o milijunskim iznosima”.

A i za sigurnost ovaj Makedonac ima rješenje…

Brine i sigurnosni aspekt, i te kako se o tome razmišlja. Ali, utakmica visokog rizika ima i Ligi prvaka, zar ne? Složili smo se kako bi za takve utakmice bile primjenjivane posebne mjere opreza. Vodimo se interesom nogometa, nogomet mora ići dalje, prema naprijed, neopterećen politikom”.

I tako dok se ovaj Makedonac hvasta svojim prezentacijama ispred Uefinih ljudi, sve kako bi na račun ostalih dokazao i istakao, njegove su riječi izazvale buru emocija.

Ukratko, protiv regionalne lige su najveći klubovi, oni koji bi trebali biti temeljni kamen ovoga natjecanja.

Zagrebački Dinamo se čak odmah i oglasio priopćenjem:

“Možemo samo reći da je Dinamu prioritet hrvatska liga, te da nas ona regionalna jednostavno ne zanima”.

Iz beogradskog Partizana iste tvrdnje, Hajduk je također protiv. Crvena zvezda osluškuje bilo javnosti. Pa, kako onda Uefa misli napraviti regionalnu ligu? Srpski mediji već navode i brojke…

Cijelo natjecanje bilo bi pod organizacijom Uefe koja je osigurala i startne novčane pristupe svakom klubu sudioniku. Naime, svaki klub koji bi zaigrao u toj regionalnoj ligi odmah bi dobio 800 tisuća eura po jednoj sezoni. Sveukupno. Europska kuća nogometa je odredila svotu dvadesetak milijuna eura za pokrivanje cijelog natjecanja. Svaki klub će biti dodatno nagrađen prema plasmanu, a od ljudi koji rade u upravama klubova ovisiti će koliko će dodatno moći zaraditi od reklama, TV prava i ulaznica, jer se očekuju znatno veće posjete.

Sve to lijepo zvuči napisano i citirano, no stvarnost je na ovim politički osjetljivim prostorima kud i kamo drugačija. Mnogi sportaši su u regionalnim ligama potražili spas, učinili su to i košarkaši i rukometaši i vaterpolisti. S istim epilogom, Niti jedan klub se nije spasio financijskih problema, a upravo zbog bijedne novčane situacije svi su hrlili u regionalna natjecanja.

Ajmo ovako, dosad smo spominjali, kao, nekakve prednosti regionalne lige. Pa, pogledajmo i nedostatke, ostavimo politiku postrance.

Kako mnogi žive u uvjerenju da se od sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća ništa nije promijenilo u ukusima ljudi, tako smatraju da bi osnivanjem regionalne lige u nogometu tribine bile pune, zanimanja sponzora jače, a da bi se kvaliteta nogometaša iz hrvatskih klubova podigla.

U situaciji kada i iz srpskih, hrvatskih, slovenskih ili bosanskohercegovačkih klubova svaki malo talentiraniji nogometaš rano odlazi u inozemsvo, još kao maloljetnik, kvaliteta svih tih klubove je i te kako problematična, tako da otpada teorija da bi se u jačoj konkurenciji podigla kvaliteta i naših nogometaša. Prije stoji da bi se igralo protiv ravnih sebi, ili čak još slabijima od sebe.

Uostalom, to se zorno potvrdilo i u regionalnim ligama u ostalim sportovima. Kvaliteta nije niti naročita, niti je pobudila, osim na samom početku, neki znatniji interes. Tribine na utakmicama su poluprazne, a rekosmo, klubovi jedva spajaju kraj s krajem.

Uzmimo za primjer samo košarku. Uključenje naših klubova u regionalnu ligu nije donijelo financijski spas našim klubovima, makar se tvrdilo da će ojačana regionalna liga donositi prihode, povećavati cijenu igračima što je trebao biti spas za klubove se odavno počeli gušiti u dugovima. Danas, nakon toliko vremena svi su naši klubovi na prosjačkom štapu, baš nikome regionalna liga nije pomogla, a zauzvrat nam je uništeno domaće prvenstvo koje nikoga baš ne zanima.

Mišljenja smo da bi ulazak nekih hrvatskih klubova u regionalnu ligu zadao konačan udarac našem klupskom nogometu koji je i ovako na niskim granama. Današnja vremena nisu nimalo nalik na sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća kada je jugoslavenska nogometna liga, s košarkaškom, bila zapravo jedini način zabave dvadesetak milijuna ljudi na tom prostoru. U doba posvemašnje globalizacije, interneta, televizijskih prijenosa svih bitnih utakmica po Europi, slab nogomet koji se igra u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji…, malo koga više može motivirati da dođe na stadion.

Izvrsnu analizu ove ideje dao je proslavljeni slovenski nogometaš Zlatko Zahovič, izvrsno upućen u zbivanjima na ovim prostorima, uostalom igrao je sjajno još u beogradskom Partizanu u bivšoj jugoslavenskoj ligi.

“Čak i da se ne držimo politike, financije su veliki problem, ta bi liga donijela još veće troškove. Pa čak i da se nađe sponzor koji bi pokrio isključivo troškove, kakvu bismo korist mi u klubovima imali od toga? Praktički bi sponzor kupio to natjecanje i mi bismo igrali za njega, pa to je cirkus! Primjer vam je košarkaška ABA liga – sponzor plaća samo troškove, a oni nešto igraju. Za koga? I svi klubovi propadaju, pa to je smiješno… E sad, bila bi to druga priča kad bi bilo uloženo više novca, ne samo za pokrivanje troškove. Kad bi na ovim prostorima došlo do ekonomskog boljitka, onda bi svi bili zadovoljni i ne bi bilo problema ni u klubovima, ni na terenima, a ni na tribinama, to je tako”

Pogledajmo mi ovu priču još jednom s naše strane. Moramo se zapitati – zar baciti u vjetar 25 godina truda na formiranju svoje lige koja je unatoč svim teškoćama, zaživjela i dala nam neke nove vrijednosti!? Čemu toliki trud ako ćemo ga uništiti regionalnom ligom. Prije je stvar u tome, ako već nismo zadovoljni načinom financiranja klubova, malim posjetom, slabom kvalitetom, da nismo dobro radili u mlađim dobnim kategorijama. Tu dolazimo do poante. Ako se ne radi ne može vas spasiti ni Liga prvaka.

Za kraj, sjećamo li se kako smo se rukama i nogama, krvlju i mrtvima borili da iz takvih stvari i pojava izađemo. Što pristanak na Europsku ligu ne bi bila pljuvačka u vlastiti obraz?