Afterschock – naknadni potresi!

ZAGREB - Nakon dva razorna zagrebačka potresa u Svetu nedjelju ujutro, dana 22.ožujka 2020.godine, uslijedio je niz mnogih manjih aftershock-naknadnih potresa što je prateća pojava svih jačih potresa. Nije nam namjera ovim tekstom dolijevati ulje na vatru, niti unositi nemir u već ionako uplašena, napaćena i ranjena srca stanovnika Zagreba te svih onih koji suosjećaju s patnjama Zagrepčana, već naprotiv upravo suprotno. Ukazati kako u svakom zlu ima ponešto dobro, poneko zrnce dobrote, pa i u pošasti izazvanoj corona virusom i ovim potresima.

Prvo što želimo je ukazati na Milosnu i Bezgraničnu Božju ljubav prema ljudima. Zar se ta Milosna i Bezgranična ljubav Božja nije očitovala upravo u rano nedjeljno jutro kada je većina Zagrepčana spavala i kada su ljudi spavali? Jer da su se ti potresi dogodili bilo kojeg radnog dana u bilo koje drugo vrijeme zacijelo bi bilo dosta žrtava jer su u to vrijeme zagrebačke ulice bile krcate automobilima, tramvajima i ljudima, o čemu sam i sam svjedočio jer sam u raznim životnim okolnostima bio u Zagrebu baš u to vrijeme. Zar se u tom primjeru ne može očitovati velika i Bezgranična ljubav prema ljudima jer nisu svi grješni u tolikoj mjeri, premda su mnogi temeljito zgriješili protiv Boga i Njegovih zapovijedi.

Zar se Božja MIlosna i Bezgranična ljubav nije ogledala i u tome da je upravo na Sveto Nedjeljno jutro, kada se slavi Dan Gospodnji, a koji je odlukama najviših svjetovnih i crkvenih vlasti ostao uskraćen Svetih Euharistija bez fizičke nazočnosti vjernika, teško ranjen toranj katedrale Blaženog Alojzija Stepinca kada je križ s tog tornja odlomljen tako da ta katedrala bez dijela tog tornja i križa djeluje jako ranjeno, kao znak koji nam Bog šalje kao opomenu za korjenitu promjenu svojih života jer smo se počeli klanjati drugim Bogovima umjesto Njemu? Zar se i u tom primjeru ne očituje Bezgranična i MIlosna Božja ljubav prema ljudima jer su se udaljili iz Njegovog stada a Bogu je svaka Njegova ovčica predragocjena. Zar ovi potresi i corona virus nisu solidarizirali i ujedinili sve ljude ovog svijeta bez obzira na njihovu vjeru, naciju, spol, boju kože ili političko uvjerenje jer svi nude svoju pomoć svima na razne načine što je i primarni cilj našeg Stvoritelja?

Zar ovi potresi a poglavito corona virus nisu vratili ljude u njihove obitelji gdje konačno nakon dugo vremena upoznaju ljubav svojih supružnika, upoznaju istinske potrebe svoje djece, i drugih članova njihovih obitelji od kojih su se bespovratno udaljili i otuđili? Zar ovi potresi i virus nisu otvorili oči našim ljudima da s ljubavlju čovjeka sa zemlje spoznaju vrijednost naših domaćih životinja, krava, svinja, ovaca, koza, kokošiju, zečeva, smokve, trešnje, šljive, jabuke, kruške, višnje, dunje, murve, oraha, vrijednosti naših žitarica, i povrća od kojih smo se globalističkim tempom života otuđili? Zar konačno ne upoznaju ljepotu zajedničkih molitvi unutar kruga naših obitelji koje su nas vjekovno čuvale i štitile od svakog zla? Zar konačno nismo svi shvatili kako smo bezgranično mali u odnosu na našeg Stvoritelja koji može bilo kada sve ono u što smo vjerovali i u čemu smo se klanjali a nije sukladno Njegovim zapovijedima jednim malim pokretom uništiti i spaliti?

Što se tiče potresa izgleda kako je najteže prošlo, premda nitko ne zna što se kuha u utrobi zemlje, dok nama ostaju ovi aftershock-naknadni potresi s vremena na vrijeme kako bi nas još neko vrijeme drmuckali kao svojevrsna opomena kojom moramo korjenito mijenjati svoje živote. Ne da trebamo već MORAMO!!! Bez obzira što nas još usput čeka, ili na kraju puta našeg, moramo se vratiti našoj izvornosti, koja je u nas utkana našim rođenjem voljom našeg Milosrdnog Nebeskog Oca. A naša izvornost se treba ogledati u Bezgraničnoj i Milosnoj ljubavi koju smo dužni pružati drugim ljudima u svakoj prilici svoga života. A ljubav možemo tek spoznati ukoliko se odreknemo sebe i svog materijalizma kojemu robujemo umjesto da se više posvetimo svom Duhu i svojoj izvornosti u čemu leži tajna našeg postojanja.

Mora postojati svojevrsna sinergija i ravnoteža Duha i Tijela ali uvijek je u prednosti duh u odnosu na tijelo i njegovo odijelo. Jer ukoliko je Duh čist biti će čisto i Njegovo tijelo. Tada nam neće biti bitno što ćemo jesti,što ćemo obući, što ćemo reći, gdje ćemo se zavući, s kim ćemo biti viđeni, hoćemo li sve ovo preživjeti, hoće li nas zarobiti strah, tuga, očaj, potištenost, tjeskoba, depresija, niti će nas biti strah onog dana kada sve dolazi na naplatu. Neće nas biti strah aftershock-naknadnih potresa koji su zapravo jedini način zatvaranja pukotina onih jačih potresa koji su nam slomili kuće i naša srca. I stoga ove naknadne after-shock potrese treba doživljavati kao nešto lijepo i korisno jer krpaju pukotine naših srca koja su odavno napukla.