IZBORNI KOMENTAR: Puno zuji, nimalo meda ne da

LJUBUŠKI - Jednom je jedan čovjek imao kravu koja nije davala mlijeka, nije bila sposobna zanijeti tele i bila je vrlo „pogana“ odnosno htjela je ubosti. I što će čovjek nego prodati je, ako uspije ikome. On i njegov vjenčani kum dovezli kravu na pijacu u Imotski jedne srijede jer srijeda je u Imotskom pazarni dan i hoće je prodati nekome ako kakav naivčina dođe. I počne čovo: „'Ajde ljudi, evo jeftina krava, ne da sebi blizu, 'oće ubost, slabo daje mlika a ni tele nije od nje došlo na svit odavno. Ako 'oće neko kupit, nije skupa.“

Ljudi koji su stajali okolo se zgledaše i svatko na svoju stranu. Potom se javi njegov suputnik i supatnik: „’Ajde ti, kume, stani malo iza ćoška one kuće pa da ja malo probam.“ I pokuša kum: „Evo ljudi moji, dobra krava, daje 20 litara na dan, mirna k’o bubica, daje jedno tele godišnje a nije ni skupa, dogovorit ćemo se“.

Tada se njegov kum, vlasnik krave, naglo pojavi iza ćoška kuće iza koje se krio i zavapi: „Nemoj kume više. Kad je takva, neću je ni prodavat’!“

Drugoga dana mjeseca listopada godine ove bit će pazarni dan. Ljudi sa svojim listama će prodavati povjerenje. Samo na prvi mah je ono besplatno ali košta, ihihi. Raznorazni kumovi će stajati iza ćoška i lobirati, obećavati, vjerojatno će neki od njih i lagati. Govoriti da daje krava mlijeka a ona suša od baruta. Tvrditi da daje jedno tele godišnje a opet će netko, i to poveća skupina ljudi, ispasti tele. Ali je najvažnije da se roba proda.

Politike je najviše dosta onome tko je svakodnevno trpi. Možda si nekada bio član neke stranke pa te prošlost progoni a dok tvoji negdašnji sustranački kolege žive normalan život iz dana u dan, tebe doslovno žeže dosljednost. Možda si i sada član neke opcije koja ne nudi prosperitet baš tebi i upravo sada. A možda si jednostavno kivan. Čuj, stari, možda sve ovo nabrojano sadrži netko od nas.

Lijepo li je ljudima koji ne izlaze na izbore samo zato što se bave svojim stvarima i svojim poslom. Ali ima svatko pravo glasa. Jedina pobjeda je onda kada glas svakoga pojedinca bude onaj koji upravo taj pojedinac izusti. Iz vlastitih usta i vlastitom voljom. Jadan ti je onaj tko priča i zaokruživa po naređenju. Mada, nije nekada loše biti ni jadan. Sutrašnjica donosi bezbrižnu sigurnost. Ima i takvih. Imaju pravo na to. Ali što kada padne noć i kada se misli u samoći zbrajaju?

A što će romantičari i „ilegalci“? Vjerojatno čekati još četiri godine ili smanjiti ton vlastitoga glasa i svoje mišljenje a naglas viknuti ono što nisu ni mislili da hoće jednoga dana. Zujati a meda ne davati. Živjeti i čekati da prođe. Za ideale ionako ginu budale. Upitajmo se još jednom, što je život naspram vječnosti?