KOMENTAR DANA: Nazvati sve pravim imenom bez prikrivanja realnosti

MOSTAR - Još prije 15 ili možda više godina je Zlatan Stipišić Gibonni snimio album uglavnom hvaljen od mainstream kritike kao i više nego dobro prihvaćenom od strane publike. Na tom albumu je, koliko sjećanje služi, i pjesma „Oprosti“ sa stihom u kojem pjevač iskazuje mišljenje i ljudsku stigmu da je možda „lakše umrit nego ljudima reć' oprosti“. Stvarno nije daleko od istine.

Govoreći o njima u množini, oprosti su kao institucija ljudskog ponašanja ponekada preveliki zalogaj u teškim vremenima. Jedno od takvih vremena je i današnje političko vrijeme države u kojoj živimo. Oprosta se katolici sjete u vremenu vlastitog najvećeg blagdana Uskrsa, pravoslavci također kada slave najveći dan u povijesti prema kršćanskom vjerovanju.

Međutim, ni druge vjere koje ili poznaju ili ne poznaju Krista, bilo kao proroka ili tek povijesne ličnosti, baš kao svi ostali ljudi prema postojanju ili nepostojanju konfesionalne pripadnosti, nisu imuni na ljepotu oprosta. Niti smo svi zajedno kao homo sapiensi otporni na teškoću življenja bez njega, oprosta.

Vrijeme Uskrsa je i tradicionalno vrijeme iskazivanja javnih poruka od strane vjerskih dostojnika. Od Svete stolice i poruke gradu i svijetu kao i od poruka kardinala, nadbiskupa i biskupa, na raznim prijemima i druženjima na kojima prevladavaju poruke mira, suživota, građenja bogatstva u različitosti koja bi trebala ujediniti i oplemeniti a ne razdvajati i pozivati na razdor i svađe, ne daj Bože ratove.

Posebno upečatljivo je rekao nešto kardinal Vinko Puljić. „U našoj zemlji toliki se izjašnjavaju vjernicima, a ta vjera niječe se na svakom koraku, kršeći osnovne Božje zapovijedi, uvuklo se toliko kriminala, nemorala i korupcije“, izjavio je kardinal Puljić.

Čovjek koji se smatra vjernikom bi trebao poći od sebe. Kao kršćanin slušati Riječi Kristove. I one o molitvi za neprijatelja kao i one o uklanjanju brvna iz vlastitog oka da bi vidio trn u oku bližnjega svoga. Napose one o činjenju drugome što bi volio da ti drugi učini, i obrnuto, o nečinjenju onoga što ne bi volio da ti drugi učini jer su to poruke Ljubavi.

Međutim, opet mi kao vjernici kršćani, a uvažavajući sve druge ljude koji ne pripadaju kršćanstvu, morali bi znati i uvijek imati na umu da je Isus jedini koji je hodao zemljom a bio u svemu jednak čovjeku osim po grijehu. A On zna sve pa tako i teškoću prolaznoga čovjeka da moli za neprijatelja, da baci kruh na onoga koji je njega kamenom, da daje djela milosrđa i živi prema Osam blaženstava, da na kraju baštini obećano.

Uza svo poštovanje prema kardinalu Puljiću, biskupu Komarici koji je čak rječitiji i odrješitiji jer je pastir u istrijebljenom stadu, možda bi bilo dobro jednom konačno dati ime i prezime svim nedaćama koje današnji čovjek doživljava i proživljava. I nebitno što je tko činio. Nebitno, uz dužno poštovanje prema svakome, i ono što napisa najpoznatiji kolumnist Dnevnog lista i što rekoše u Večernjem listu, autor ovoga teksta kao katolik i Hrvat će poći od sebe, od vlastitog JA iako mu to nije običaj. Također nebitno ali…

Moji grijesi se isto tako vide na svakom koraku. Ako nitko drugi, vidim ih ja i vidi ih On odozgora. Osjeti ih ponekada netko bližnji. Ne smije se bježati od realnosti, skrivati se od sebe svakako nije moguće. Zato postoji vjerska institucija ispovijedi. I zajedničke, opće, kao i osobne. Stoga se uz prijetnju kazne ne libi reći: sva ona korupcija, nepotizmi i stvaranje razdora među ljudima se moraju nazvati, još jednom ponoviti treba, imenom i prezimenom. Pa čak i autore prokazati jer su svojedobno bili prokazani i Farizeji i u učenju omeđeni pismoznanci.

Ako ljudi u ovoj državi ne žele ili ne mogu živjeti – jedni ZA druge, onda trebaju znati da su omeđeni u življenju – jednih SA drugima. Kakav će to biti život, kakav je danas, e to ne ovisi o pojedincu. Ali ovisi o onima koji tvore čak i javno mnijenje svakoga pojedinca, kako je između ostaloga istaknuo kardinal Puljić, ali i o onima koji vode ovu državu. U kojem pravcu? Kada bi slušali dobronamjerne i pomirljive poruke vjerodostojnika svih vjerskih skupina, o ovoj temi ne bi ni trebalo pisati.