KOMENTAR DANA: Stranci u vlastitom dvorištu

MOSTAR - Godine i godine prođoše u uvjeravanjima tko je dobar, tko loš a tko zao u državi Bosni i Hercegovini. Tko je njen patriot a tko separatist. Tko je branio državu od agresije a tko je bio agresor. A sve tri strane koje su konstitutivno zastupljene imaju svoju verziju prošlosti, sadašnjosti pa i budućnosti u ovoj državi stoga je tri puta više tinte potrošeno kao i govora održano nego u nekim drugim državama gdje je dualizam na snazi. U isto vrijeme su svoju tintu na službene dokumente stavljali i visoki predstavnici kada su nametali pravila o tome kakva bi trebala biti postdejtonska BiH. Država svojih građana, uređena od strane političara i međunarodne zajednice, po mjeri nekoga trećega, a to je uvijek i opet netko sa strane. Netko tko će doći pa danas kupiti Aluminij, sutra Bh telekom ili elektroprivredu ili neki sljedeći izraz državne samostalnosti, države koja nikada, doduše, i nije bila dokraja samostalna, čim je preko visokih predstavnika bila u svojevrsnom međunarodnom protektoratu i mora se držati nametnutih pravila koja nikada nisu svima po volji.

Strani kapital dolazi tamo gdje mu odgovara i prema uvjetima kakve oni nameću. Susjedna Hrvatska je ušla u Europsku uniju pa danas možemo vidjeti što je to hrvatsko u njoj. Hrvatski su sportski uspjesi sportaša koji pod hrvatskom zastavom nastupaju, a i njih ima pregršt koji nisu na prostoru Hrvatske rođeni, hrvatsko je bogomdano more na kojem nedostaje hrvatskih radnika, hrvatske su šume. Jesu li autoceste pod koncesijom, jesu li banke prodane, jesu li telekomunikacije sve hrvatske? Možda mnogo ljudi i ne briga što se s Hrvatskom događa, štoviše, političari a ni narodi koji nisu Hrvati ne vole da se susjedna država ikako miješa u stvari Bosne i Hercegovine, ali nam može biti primjer što će sutra biti s nama kada politika omogući, svojom nesposobnošću ili s predumišljajem, strancima da u bescjenje pokupuju što vrijedi i onda izvuku maksimum.

S druge strane je bolje da dolaze stranci i motaju se oko naših dobara koje je netko uništio nego da nikoga ne zanima što to ova država može „ponuditi“. Interes stranaca za nešto znači da bi moglo biti barem malo stabilnosti jer nitko ne bi ni želio uložiti u trusna i nemirima ugrožena područja. Ili će i tu doći do istog scenarija kao u bivšoj Jugoslaviji? Prvo je ekonomski propala i opljačkana, onda je ratom sve lijepo izbrisano i dokazi uništeni, a oni koji su izginuli i prognani, bili su kolateralne žrtve nečijih većih i kriminalnih interesa.

Dok se sve odvija prema planu i scenariju smišljenom daleko od očiju javnosti, oni koji su plan smišljali istu tu javnost truju svime dostupnim da bi odvukli pažnju s najbitnijih stvari. Opet nam Hrvatska može biti primjer gdje su i danas na repertoaru priče o ustašama i partizanima, a kod nas osim ustaša i partizana, uz „potporu“ četnika, pozornost odvlače i priče o probosanskim patriotima i sarajevskim strankama, Herceg – Bosni, zapadnoj krajini, RS-u i njihovom separatizmu… idealan scenarij za mutne poslove. Idemo se mi narodi prepucavati oko toga tko je tko, a političari koji imaju koristi od svega će potom lako. Njima smo potrebni jednom u četiri godine. I svi ćemo reći kako je dobro rekao Enis Bešlagić neki dan kada je na društvenoj mreži spomenuo „tunelčić“ koji se gradi godinama i gužvu koju političari izbjegavaju u vozilima pod pratnjom i rotacijama, i čovjek u isti koš strpa sve njih iz svih naroda jer su isti kada su njihovi interesi u pitanju. No potom će većina opet nasjesti i dati im glas jer su im mozgovi isprani i ne razmišljaju svojom glavom. Najviše se svađaju oni koji su godinama u koaliciji.

Do kada ovako? Dok u potpunosti ne ostvare svoje interese i ne prikriju kriminalne aktivnosti a za to su spremni i dušu vragu prodati, kamoli ne državna poduzeća, a zato su spremni i tuđu djecu u rat slati. Pa da vidimo do kada će ljudi nasjedati i kada ćemo svi postati stranci u vlastitim dvorištima jer naša će biti samo kuća i stara šljiva ili smokva iza nje, ovisno gdje smo u državi Bosni i Hercegovini, i hoće li uopće itko ovdje ostati za pedeset godina, ako nije u dogovoru s „njima“ svima.