Politiku kroje spin lažne informacije pa i normalan postaje nenormalan

SARAJEVO - Preglasni su i bezrazložno bezobrazni ekstremni bošnjački političari na čelu sa Željkom Komšićem, kao i mediji i ekstremni novinari kao Hadžiomerović, u posljednje vrijeme prema Hrvatima, Republici Hrvatskoj, predsjednici Hrvatske, hrvatskim projektima o kojima imaju i nemaju pravo zboriti, o čemu bi mogli i o čemu ne mogu govoriti. Nažalost, ta nesnošljivost prema susjednoj Hrvatskoj koju mi Hrvati volimo vuče korijene od onoga trenutka kada su bošnjački političari počeli susjednu Hrvatsku smatrati neprijateljskom zemljom koja se upliće u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine.

Naravno, pripadnici naroda kojima treba samo malo da ih se gurne u sukob, slijede takvu politiku i retoriku. A zaboravilo se sve ono što nije bilo baš davno, sve što je ta susjedna zemlja učinila za BiH i obranu ove države od velikosrpske agresije, za kolone njenih izbjeglica Bošnjaka, i za dobrosusjedske odnose. Lakše je plasirati u javnost lažnu informaciju koja radi na remećenju mira i odnosa. Lakše je spominjati neprovjerene povijesne teze ili izmišljotine iz Graza, na salveti narisane. Lakše je reći da presuda iz suda nepravde u Haagu i „UZP“ daju pravo jednima da učine bilo što, a drugima da šute. E nije tako. Lakše je sve nego reći oprosti, izvini, ispričavam se.

Ma netko od političara je kriv za sve, iz svakog naroda po jedan, najlakše je tako okriviti sve one kojima je potrebno stanje državnog rasula jer su međunacionalne netrpeljivosti važne za očuvanje vlastitog političkog vladajućeg statusa. Ipak, oni koji žele od Bosne i Hercegovine, ako ima takvih, napraviti bošnjačku, muslimansku ili amanet-Tursku državu, samo su počeli nadolijevati ulje na vatru i trebaju znati da ni to neće ići, barem ne u ovim trenutnim granicama. Jednonacionalni tabor najmnogobrojnije nacije se ne može ostvariti jer konstitutivnost nije mačji kašalj.

Ali, kome je u interesu rasulo? Kome je u interesu da se diže bura oko ničega? Na prvi pogled, to je interes onima koji su je i podigli, Komšiću, SDA i ostalim strankama ekstremnog bošnjačkog predznaka ili skrivenog djelovanja, rahmetli političaru Hadžiomeroviću koji Kolindu Grabar – Kitarović „počasti“ kao najjadniji od kočijaša, i svima drugima koji u Hrvatima vide samo i isključivo neprijatelje. U redu je dignuti glas na odlaganje nuklearnog otpada u susjedstvu, štoviše, poželjno je. U redu je razgovarati, ali bi bilo u redu i da je se najprije pitalo Kolindu Grabar – Kitarović je li izrekla to što joj se spotiče.

No, nije nitko pitao već su uslijedili gnjusni i nepristojni napadi koji bi zauzvrat mogli dobiti isti odgovor da ne bude nikome ništa, ali je predsjednica Hrvatske mirno objasnila da su joj spornu izjavu izvrnuli iz konteksta, da to nije izjavila, a to je priznala i sporna izraelska novinarka koja je izjavu prenijela. I što sad? Hoće li itko uputiti ispriku Kolindi Grabar – Kitarović, kao predsjednici susjedne države? Neće. Ili će to učiniti rijetko tko. Od Hadžiomerovića se isprika i ne očekuje, nadamo se da će ga predsjednica barem tužiti, ali on je svakako (izraz podlegao autocenzuri) od čovjeka bio, ostao, i bit će. Komšić bi ju kao član Predsjedništva trebao uputiti ali možda mu se ne da, taman je postao bošnjački političar broj jedan, u najgoru ruku broj dva, i sve će se zaboraviti jer će za koji dan eksplodirati nova afera.

Zašto i za što bi se trebalo ispričati? Zašto? Zato što je ljudski raditi i griješiti, pa bi prema tome ljudski bilo grešku i priznati te se ispričati. A za što se treba ispričati? Pa za napade bez osnove, bez ikakvog utemeljenja jer su nastali zbog spin informacije, bez veze. Ali je izmišljena izjava predsjednice Hrvatske jedva dočekana. Jedva su je dočekali koji ne vole Hrvatsku i Hrvate, oni koji su iskoristili moment pa pokušavaju prikupiti koji politički poen ili možda oživiti propalu karijeru kao crvendać Hadžiomerović, koji nije (autocenzura) od čovjeka jer je Bošnjak ili nekadašnji SDP, on je jednostavno takav.

No, otkud tolika mržnja prema Hrvatskoj i Hrvatima s obje strane granice? Rat je bio i prošao, počeli su se graditi bolji, čak dobri odnosi, Hrvatska je bila prvi partner Bosni i Hercegovini u približavanju euroatlantskim integracijama. Kvragu, bila je jedini partner! Dobri su odnosi i u trgovinskoj razmjeni, a ogroman broj građana BiH radi u Hrvatskoj, mnogo Bošnjaka ima i Hrvatsku putovnicu, ako ju ne vole, što će im… Što se dogodilo? Ako su krivi Hrvati jer žele biti jednakopravan i konstitutivan narod, onda nas žele razvlastiti. Ako su krivi HDZ i Dragan Čović, tu se također ne može ništa jer većina demokratski bira. Doduše, taj izbor nije ni svim Hrvatima po volji, ali je to ipak izbor većine koji su izišli na izbore. Ako je sport u pitanju i sportaši rođeni u Bosni i Hercegovini koji nastupaju za Hrvatsku, zato što su Hrvati ili zbog nečega drugoga, onda treba znati da je i najbolja B-H plivačica otišla u Zagreb trenirati jer gore to – može, za razliku od njene i naše države. Je li možda vrućina udarila u glavu svima pa strelice mržnje vrcaju na sve strane? Do toga nije jer i zimi bude isto.

Što je onda? Ma ne moramo se mi međusobno ni voljeti, nitko nikoga ne tjera na ljubav, ali mržnja s jedne strane može pokrenuti isti odgovor s druge, čak i onda kada ne želimo mrziti. A, vidi čuda, stvarno nas ima koji bi htjeli u ovoj državi samo normalno raditi, živjeti, posjećivati bogomolje bez zabrana i preotimanja istih, a stvarno bi pustili i druge i drugima da imaju ista prava. Ali kako? Kako kada čovjek, ako je normalan, nakon što vidi što se sve događa i od koga dolazi, jedino što može je postati nenormalan.