Zavadimo se pa vladajmo

SARAJEVO - Politička znanost u rukama čovjeka koji je političko biće nije ništa drugo do umijeće vladanja. A umijeće vladanja se različito manifestira od države do države, unutar jedne države kroz njene dijelove, od društva do društva. Sve ovisno o ljudima koji vladaju. Politička znanost izrečena kroz politiku koju vode političari u Bosni i Hercegovini koristi brojne druge društvene znanosti kako bi pokazala kakva je i kakvi su oni koji se njome bave. Moral i etika kao znanost o moralu bi trebali biti visoko zastupljeni u bavljenju politikom no, svjedoci smo, nažalost, kako od toga u Bosni i Hercegovini, barem općenito govoreći i generalno gledajući, nema ništa.

Sama činjenica da se u opisu političkih procesa koje vode ljudi moramo služiti frazom „čast izuzecima“, žalosna je. Čast onima koji uistinu rade na dobrobit sviju kojima vladaju, a trebali bi biti tek prvi među jednakima. Čast pojedincima koji politiku smatraju poslom kao i svakim drugim te ga obavljaju savjesno i pošteno, za sebe kao i svaki drugi posao za koji bi primali adekvatnu plaću, kao i za druge jer drugima vladaju demokratskim manirama a ne feudalnim.

Moral i etika koja ga opisuje se pojavljuju samo onda kada treba govoriti o drugima a o drugima posebno često govore oni koji su oporba vladajućima. Čim se promijene uloge, promijeni se i retorika. Jer treba učiniti sve da bi se na vlast došlo, a kada se na vlast dođe, dojučerašnji oporbenjaci se ponašaju isto kao prethodnici. Govorimo, naravno, o Bosni i Hercegovini.Jer nije istina da su na vlasti uvijek isti, kada govorimo o političkim opcijama. Bili su na vlasti i lijevi i desni, i građanski i nacionalni, i na mjestima u izvršnoj i na mjestima u zakonodavnoj vlasti.

Što je se promijenilo unazad 20 godina? Nakon nekoliko planiranih povećanja mirovina, najniža će opet biti manja od 400 maraka ili tu negdje, a najviše je umirovljenika koji takvu mirovinu primaju. Plaće rastu slabo ili nikako, a troškovi životne košarice rastu brzo i bez stagnacije. Demografska slika koja je ionako bila loša, od ulaska susjedne Hrvatske u EU, iskorištavanjem pogodnosti posjedovanja hrvatske putovnice, iseljavanjem onih koji ju imaju, demografska slika je postala još gora, a i tu su naši političari uspjeli naći pozitivan primjer, pa rekli su kako je se smanjila nezaposlenost. Naravno da je se smanjila nezaposlenost kada je nekoliko stotina tisuća nezaposlenih otišlo u jednu od država EU.

Zato kada kažemo da su na vlasti uvijek isti, onda trebamo napomenuti da se isto ponašaju oni koji su na vlasti, pa bili lijevi ili desni, nacionalni ili građanski.

Usput je poželjna forma kod naših političara koja je poznata već tisućljećima a ta je – zavadi pa vladaj. No, oni se koriste tom formulacijom da bi u javnosti stekli dojam kako su same političke stranke ili partije, kako gdje, u zavadi, te s tom zavadom uspiju privući kritičnu masu glasača koja će glasati za njih.Time će odnijeti izbornu pobjedu i opet zajedno sastaviti vlast sa strankama koje se kod drugih naroda isto ponašaju. U Bosni i Hercegovini se igra na kartu patriotizma i nacionalne osviještenosti. To prolazi. Tako je sasvim razumno dati glas HDZ-u BiH kod Hrvata, jer oni štite nacionalne interese Hrvata. SDA, s druge strane, je jedina istinska bošnjačka patriotska opcija. A kod Srba isto tako imamo dojam da jedini SNSD ima tu moć očuvanja opstojnosti RS-a.

Međusobno se njih troje svađaju, dvojica se druže na štetu trećega, nađe se uvijek neki dan entiteta ili nešto slično sporno što podiže prašinu, a možete staviti „ćaćino imanje“ na okladu da bi jučer sastavili državnu vlast, da mogu samostalno njih troje, dakle, iz svakoga naroda po jedan. Sve legalno i legitimno. A sutra bi opet počele međusobne svađe i podmetanja koje bi kulminaciju doživjele u osvit sljedećih izbora, kao što će se i dogoditi opet 2022., ako budemo živi mi i država u kojoj živimo, pa vidjeli.

No, kao što diskriminirajuća stara izreka kaže, „ćoravu namigivat i gluhu šaputat“ je uvijek bilo uzaludno. Od 2014. do 2018. su bili na vlasti oni koji će opet, uz manje izmjene, doći na vlast. I što su napravili u posljednje četiri godine? Svi pomaci koji su se dogodili, dogodili su se na lokalnim nivoima. Lokalno djelujući kod onih koji globalno misle, a ima i takvih, čast im i nažalost pripadaju spomenutim izuzecima. Drugi pozitivni pomaci su se dogodili tamo gdje je razvijen privatni sektor, ako je negdje neki poslodavac povećao radnicima plaću, dobrovoljno ili u strahu od gubitka radne snage koja pakira kofere.

I opet se možemo upitati koliko je amandmana od strane Udruge poslodavaca prihvaćeno od vlasti, koje su olakšice dobili, koji su porezi smanjeni? A što je vlast napravila, koliko kilometara autocesta, koliko radnih mjesta je otvoreno zahvaljujući isključivo njima? I ono što je također, nažalost, u državama kao što je BiH od izuzetne važnosti i pri vrhu ljestvice, što su učinili da se poboljša opća klima življenja u suživotu svih naroda, vjera, i stanovnika ove države kojima nacionalna i vjerska pripadnost i nisu najvažniji? Da se sve navedeno ostvari, oni bi izgubili glavnu bitnicu pred izbore kojom prikupljaju glasove kod kritične mase birača koja sve gleda kroz prizmu nacionalnog i vjerskog. A baš nam se vjerskim postulatima vode vladajući.S druge strane, koliko su vladajući digli kredita, od kojih svjetskih lihvarskih institucija, tko vraća te kredite, po kojim uvjetima, na koji način se ide po džepovima građana? Naravno, povećanjem akciza na naftu i njene prerađevine, jer samo tako se može ostvariti svaka sljedeća tranša kredita za autocestu za koju se kod nas, za svaki kilometar, po tri puta izdvaja.

Stoga nas ne očekuje ništa bolje vrijeme ni u sljedećem mandatu, tko god sjedio na vlasti, i neće nam biti bolje dok se ne promijene oni sami, iz koje god stranke, nacije ili vjere dolazili. Ta promjena je moguća, i te kako moguća. Treba samo na pozicije o kojima ovisi država i na kojima se donose ključne odluke staviti sposobne, a ne podobne ljude. I trebaju prestati gledati samo i isključivo vlastiti interes jer kada gledaju samo i isključivo vlastiti interes, onda korupcija, nepotizam i ostale vlastodržačke „pogodnosti“ cvjetaju. Ima li takvih u ovoj državi, onih koji će povesti naprijed u one euroatlantske integracije u koje se kunu? Ili u Rusiju ili Kinu? Ma bilo gdje, samo da nismo u ovom metaforičkom balkanskom loncu koji se sve više zagrijava iz dana u dan.Možda takvih ima i u oporbi, ali neće doći do izražaja jer kritična masa nije na njihovoj strani, pošto je izborni inženjering prva lekcija koja se kod nas uči iz političke znanosti.