„Jesi li ti normalan?“: Kako opisujete svoje dijete, tako ga i oblikujete

Prije nekoliko dana bila sam jednom rođendanu gdje je jedno dijete napravilo jednu dosta zastrašujuću stvar. Njegova majka je odmah reagirala, udaljivši ga iz situacije uz riječi „Jesi li ti normalan?“

Ponekad u izazovnim situacijama reagiramo onako kako ne bismo htjeli. Ponekad poviknemo, kažemo „prestani vrištati“ i pak odaberemo nešto treće. Jako je bitno da ne odaberemo negativne riječi jer se one mogu utkati u dječji mozak i postati dijelom slike koju dijete stvara o sebi, piše Dnevnik.hr.

Od malena nas pitaju „je li dobra beba?“

Iako je pitanje bezazleno, ne postoji loša beba. Nije beba nije zla, zločesta ili loša. Neke bebe malo manje spavaju i malo više plaču, ali to je ne čini ne-dobrom.

I dok raste, djetetovo ponašanje se konstantno ocjenjuje.

Ona je sramežljiva?

Uf što je brbljava.

On je strašno neposlušan.

Nemoguć je.

Pozitivne ili negativne riječi imaju snažan učinak na djecu, na to kako oni sebe doživljavaju i gdje im je mjesto.

„Jezik oblikuje način na koji ljudi razmišljaju“, kaže kognitivna znanstvenica Lera Boroditsky čiji TED talk preporučam da poslušate.