ONI PROMATRAJU KAKO ŽIVOT PROLAZI MIMO NJIH: ‘Svaki dan žive kao da su u samoizolaciji zbog koronavirusa’

Ostali simptomi mogu uključivati: ortostatsku netoleranciju (netoleranciju stajanja), poremećaj sna, bol u mišićima i zglobovima cijelog tijela, glavobolje i vrtoglavice, kognitivne probleme (probleme s koncentracijom i pamćenjem, dezorijentiranost) i mnoge druge.

Fibromialgija je kronični kompleksni poremećaj za koji je karakteristična kronična bol rasprostranjena po cijelom tijelu i osjetljivost na dodir. Simptomi fibromialgije uključuju:
mišićno-koštanu bol, bolnost mekih tkiva, osjetljivost ili bol na dodir, ukočenost mišića, mišićne grčeve, glavobolje, umor i iscrpljenost, poremećaj sna, kognitivne probleme, probleme s koncentracijom i pamćenjem i mnoge druge.

Iz Udruge za oboljele od mijalgičkog encefalomijelitisa, disautonomije i fibromialgije upozoravaju na važnost podizanja svijesti o tim složenim kroničnim bolestima. Te bolesti se smatraju nevidljivima, što znači da kod njih možda nema vidljivih simptoma i ljudi koji žive s njima mogu se činiti fizički zdravima, ali zapravo vode težak i iscrpljujuć život. Liječnici oboljele često pogrešno shvaćaju i/ili pogrešno dijagnosticiraju.

“Osobe oboljele od ovih bolesti nisu u mogućnosti funkcionirati na isti način kao prije bolesti. Imaju znatno smanjenu sposobnost obavljanja aktivnosti koje su bile uobičajene prije bolesti, te često nisu u mogućnosti obavljati uobičajene svakodnevne aktivnosti, kao što su tuširanje, priprema obroka, vožnja automobila, kupovina u trgovini i slično. Oboljelima je kretanje također ograničeno i predstavlja im problem, zbog čega ponekad koriste pomagala u vidu štaka ili kolica”, rekla nam je Sanda Špac iz Karlovca, predsjednica Udruge za oboljele od mijalgičkog encefalomijelitisa, disautonomije i fibromialgije.

Oboljeli također nisu sposobni raditi ili školovati se, niti aktivno sudjelovati u obiteljskom i društvenom životu. Ove bolesti drastično utječu na smanjenje kvalitete života oboljelih. Nažalost, ove dijagnoze često uzrokuju invaliditet kod oboljele osobe.

U posljednje vrijeme aktualna tema je samoizolacija/izolacija zbog pandemije COVID-19, međutim oboljelima od ME ili fibromialgije je samoizolacija svakodnevnica.

“Zbog novonastale situacije s COVID-19 i potrebe za samoizolacijom inače aktivni, radno sposobni ljudi odjednom se nalaze u situaciji da su privremeno vezani za kuću. U dijelu populacije kao da se javlja i pandemija ljudskog razočarenja i žalovanja zbog otkazivanja putovanja, sportskih događaja, koncerata i većine ostalih aktivnosti.

Mnogi kronično oboljeli tako žive desetljećima, u izolaciji od života, a često se radi o mlađim osobama. Svakodnevno žaluju zbog života u kojem ne sudjeluju nego ga promatraju! Nažalost, to je njihova svakodnevnica, a tako će biti i kada ova situacija s koronavirusom prođe i ostali nastave sa svojim normalnim životima. Oboljeli će i dalje ostati u izolaciji promatrajući kako život prolazi mimo njih.

Nažalost, znanstvenici diljem svijeta predviđaju da će određeni postotak pacijenata oboljelih od COVID-19 s vremenom razviti mijalgički encefalomijelitis”, kaže Špac.

Poražavajuća je činjenica da 1% opće populacije boluje od mijalgičkog encefalomijelitisa, a da čak 90% pacijenata ima postavljenu krivu dijagnozu ili je nema uopće. Od toga 75% je radno nesposobno, a 25% je prikovano za krevet.

Nažalost, oboljeli od ME i fibromialgije nemaju podršku države i sustava i ne mogu ostvariti nikakva prava, nemoguće je na temelju dijagnoze ostvariti određeni stupanj invaliditeta, HZZO ne pokriva veći dio potencijalnih komplementarnih terapija, ne postoji mogućnost rada na pola radnog vremena, te su oboljeli i njihove obitelji prepušteni sami sebi i snalaze se sami.

Znanstvenici još nisu utvrdili uzroke ME/CFS i fibromialgije, niti postoji lijek za ta oboljenja. Za ME/CFS čak ne postoje ni odobrene terapije. Iako postoji čitav niz znanstvenih istraživanja koja
potvrđuju da je ME/CFS organska bolest, pacijentima se nažalost i dalje postavlja kriva dijagnoza i to najčešće iz psihijatrijskog spektra. Iako je američki CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) ukinuo smjernice da se oboljele liječi programiranim vježbanjem i kognitivno bihevioralnom terapijom, liječnici često nisu dovoljno informirani i takvim pristupom uzrokuju pogoršanje stanja kod oboljelih, odnosno dodatno se narušava njihovo i tako loše zdravstveno stanje.

Iako je češći kod žena, ME/CFS utječe na ljude svih dobnih skupina, uključujući i djecu, te ljude svih rasa i etničkih skupina. Osobe oboljele od ME/CFS, njihove obitelji, poslodavci i društvo trpe značajne troškove povezane s ME/CFS.