7DNEVNO: Srbija “pleše” po notama Zapada, dok Dodik “svira” Putinovu simfoniju!?

BANJA LUKA - U kontekstu geopolitičkih odnosa na jugoistoku Europe teško je zaobići tekst Aleksandra Dugina na samoj granici pamfleta, objavljen na ruskom portalu “Evrazia.com”pod naslovom - “Vraćanje Srba u povijest, Republika Srpska će se pripojiti Srbiji - uz vas je probuđena i osnažena Rusija”. U njemu Dugin poziva na stoljetne pravoslavne i geopolitičke veze Srba i Rusa, pa tekst počinje patetično:

“Odavno nismo ništa čuli o Srbiji, a Srbija je naša bol. Odvažna, nepokolebljiva, pravoslavna zemlja i začaran do smrti, ogoljen mukama, ponosni slavenski narod koji nije obarao glavu ni pred otomanskih gospodarima, ni pred američkim Novim svjetskim poretkom. Srbi su jedini narod koji istinski voli Ruse. I sve pamti i sve prašta. Oni koji poznaju povijest velikog srpskog naroda shvaćaju da s njim nikada neće biti gotovo. On prima strašne udarce sudbine, ali se svaki put ponovno diže. Srbi su i u tome slični nama; mi stižemo do posljednje crte, čak zalazimo iza nje, ali se potom opet vraćamo u povijesni bitak – poslije poraza, revolucija i teških vremena. Tako dišu slavenske grudi – udah/izdah. Pri izdahu uzdrhti svijet.”

Nakon ulagivanja i melodramatskih izljeva bratske ljubavi, koji su čak i u dijelu srpske javnosti i stručnih krugova izazvali podsmijeh, Dugin prelazi na konkretne stvari gole geopolitike, ono što ga uistinu u cijeloj priči i jedino zanima:

“Cilj svih Srba je uspostavljanje jedinstva. I najozbiljniji pokretač tog procesa je upravo Banja Luka, prijestolnica Republike Srpske. Ta politička tvorevina je jedinstvena – uspjela je obraniti svoju nezavisnost od bošnjačkog nacionalizma Sarajeva, podržanog od Zapada, sačuvati srpsku socijalnu strukturu, kulturu, školstvo, upravu i vjeru. Pritom Republika Srpska u vrijeme Milorada Dodika nije išla putem Srbije koja posljednjih godina sve više, makar i prinudno, igra kako Zapad svira.”

U odjeljku sa znakovitim podnaslovom, “Naša protuofenziva na Balkanu”, Dugin dalje razrađuje agendu ruske politike djelovanja preko srpskih posrednika: “Što možemo očekivati od Milorada Dodika? Mnogo toga. Teško je reći koje su teme razmatrane na njegovom sastanku s predsjednikom Vladimirom Putinom. U cjelini, geopolitika ionako ukazuje na plan djelovanja. U sadašnjoj zaoštrenoj fazi sučeljavanja rusko-pravoslavnog bloka sa Zapadom, poglavito u svjetlu ukrajinske drame i očajničke bitke za Novorusiju, bilo bi logično izvesti uzvratni udar na Balkanu. Republika Srpska zauzima glavno mjesto u strateškoj arhitekturi Balkana. Ako počne tamo, pokrenut će se svi procesi u regiji.”

Duginove projekcije su potpuno sukladne analizi Jafe Arnolda u Katehonovom tekstu “BiH 2016: Sudbina Republike Srpske je sudbina Srbije i Rusije” iz siječnja ove godine. Aleksandar Dugin dalje navodi da se može očekivati skoro održavanje referenduma o nezavisnosti Republike Srpske i njenom izlazu iz sastava Bosne i Hercegovine i otvoreno kaže:

“To je krimski scenarij. Etnički i kulturno taj teritorij je čisto srpski i pravoslavni, granice općina čvrsto su uspostavljene još za vrijeme ratnih djelovanja tijekom ’90-ih godina. Ničija prava neće stradati.” Zatim se, prema Duginu, može očekivati “početak procesa ponovnog ujedinjenja sa Srbijom” što prema njemu, može i radikalno promijeniti politiku u Srbiji i odbiti je od daljnjeg pristupanja Europskoj uniji i NATO-u:

“Vidjevši takav odlučan korak Republike Srpske u domoljubnom smjeru, građani Srbije će se ohrabriti. Poslije tolikih poraza, drama, gubitaka i šteta, to će postati predznak nove zore… Domoljubno antizapadno krilo srpskog društva naglo će ojačati. U takvim prilikama drukčije će se razvijati i odnosi sa Rusijom. Moskva je poslije Krima izgubila i posljednje iluzije u pogledu Zapada, a njena odlučnost izgradnje vlastite politike višestruko je porasla. Stoga će zbližavanje sa Srbijom, koja ulazi u novi krug svoje povijesti, ovaj put biti jedinstvena šansa za Rusiju da ojača svoj položaj u Europi… Beograd je sada previše uvučen u proces priključenja Europskoj uniji. Za potrebno usklađivanje politika Moskve i Beograda, potreban je stoga – dodatni čimbenik. Taj čimbenik je Milorad Dodik.”

Dugin se ne zaustavlja samo na ruskom geopolitičkom obuhvatu Srbije, nego agresivni proces izgradnje novih ruskih pozicija u mekom trbuhu rasporeda NATO-a i EU-a, širi dalje na cijelu Istočnu Europu, pa otvoreno navodi:

“Ako se prethodno navedeno ostvari, pokrenut će se čitava Istočna Europa gdje živi mnogo pravoslavnih naroda. Ako se dobro učvrsti na Balkanu, Rusija će zajedno sa Srbima moći stvoriti blok pravoslavnih zemalja Europe kojem se u određenim okolnostima mogu pridružiti Rumunji, Bugari, Makedonci i Grci. To bi mogao biti naš asimetrični odgovor na složene prilike u Novorusiji i logičan razvoj procesa započetim ruskim proljećem.”

Vrlo jasno i glasno, bez ikakvih dvojbi, Aleksandar Dugin razjasnio je sve elemente ruske geopolitičke agende na prostorima Jugoistočne Europe. Kako god bilo, bio Dugin pri sebi kada iznosi i zastupa ovakve teze ili ne, činjenica je da je blizak ruskom političkom i vojnom vrhu, u direktnoj vezi s ruskim obavještajnim agencijama i s ogromnim utjecajem na kreatore strateških vanjskopolitičkih odluka.

Neporeciva je također činjenica da je nakon njegova upornog zagovaranja euroazijskih integracija, uistinu i osnovana Euroazijska ekonomska unija. Iako su mu se i tada mnogi smijali, smatrajući da su njegove ideje na granici političkog SF-a, njegove ideje, ipak, djelovanjem ruske državne politike postaju stvarnost.

Stoga, koliko god se ono što govori činilo nevjerojatnim, treba ga krajnje ozbiljno shvaćati, a pri raščlambi njegovih izlaganja, uvijek je potrebno izbaciti sve maštovite iskaze emocija i objektivno izvući teze koje razotkrivaju pravu suštinu onoga što Dugin prezentira i zastupa.