“Vjerska obilježja ne smiju nikom smetati, a način na ko...
Opstali su samo uvlakači!
MOSTAR - Mnogi od političkih neistomišljenika završili su u potpunoj anonimnosti, drugi se dali u privatni biznis, neki su završili na optuženičkim klupama, a oni 'promišljeniji' svoje dojučerašnje političke stavove potpuno su promijenili.
Kontroverzno i dobrim dijelom zastrašujuće ‘Opredjeljenje ili istrebljenje’, bila je predizborna krilatica HDZ-a BiH 2000. godine. Tadašnja jaka hrvatska oporba držala je da HDZ istim plaši hrvatski narod istrebljenjem iz BiH ako ne glasuje za tu stranku. No i nakon 17 godina, to je najjači i najutjecajniji politički element ne samo Hrvata u BiH nego među tri najmoćnije političke stranke uopće. Ipak, dok Hrvati u BiH bilježe pravi egzodus iz domovine u potrazi za boljim životom, skoro da su “istrijebljeni” i njihovi politički oponenti ili, što mnogi smatraju još gorim, pretvoreni u potpune sljedbenike ove stranke.
Cijena oprosta
Mnogi od političkih neistomišljenika završili su u potpunoj anonimnosti, drugi se dali u privatni biznis, neki su završili na optuženičkim klupama, a oni ‘promišljeniji’ svoje dojučerašnje političke stavove potpuno su promijenili – od često preoštrih riječi i snažnih napada prema predsjedniku HDZ-a BiH danas svojim preobražajem i zahvaljujući upravo njegovom milosrđu, nalaze se na visokim, dobro plaćenim pozicijama, no minornog političkog značaja.
Božo Ljubić, Krešimir Zubak, Jerko i Mladen Ivanković Lijanović, Zvonko Jurišić, Martin Raguž, Živko Budimir, Stanko Primorac-Ćane, samo su neka od imena nekadašnjih protivnika. Danas skoro potpuno anuliranih.
Pragmatični i ekonomični Božo Ljubić
Podsjetimo da je Čović imao rivala u Boži Ljubiću, sadašnjem predsjedniku HDZ 1990, prije šest godina. Međutim, Čović je slavio pobjedu, a Ljubić ga je optužio za krađu glasova. Što se uistinu dogodilo, nikada nije razjašnjeno, ni činjenica je da je to bio najveži raskol u HDZ BiH do tada. Stranku je napustio Ljubić zajedno s još nekoliko istaknutih članova te je osnovan HDZ 1990, uz blagoslov tadašnjeg premijera RH Ive Sanadera.
“Čović nelegitiman predsjednik jer nema većinsku podršku izaslanika sabora HDZ BiH. Koncept s kojim je Čović ‘pobijedio’ na stranačkom saboru nema političku budućnost jer je klanovski i antieuropski”, ovo su riječi dr. Bože Ljubića izrečene u lipnju 2005. kada je pretrpio poraz od dr. Dragana Čovića u utrci za predsjednika HDZ-a BiH.
Na Saboru te stranke Ljubić je 25 glasova manje od Čovića, a sam Ljubić na konferenciji za medije kazao je da postoji dovoljno razloga da se Sabor HDZ BiH poništi, ponovivši da postoje sumnje u regularnost Čovićeva izbora. Ljubić je tada rekao kako je nakon glasovanja izviješćeno da je akreditirano 540 izaslanika, a da je glasovalo 544 – glasovalo je više od 100 posto akreditiranih, što je neshvatljivo.
To je bilo i razlogom skorašnjeg cijepanja HDZ BiH i nastanka HDZ 1990. Kako danas stvari stoje, pragmatični doktor Ljubić odavno je oprostio Čoviću, a izgleda da je i Čović oprostio njemu. Ljubić je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru iz XI. izborne jedinice, tzv. dijaspore i još uvijek je predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH, mjestu koje je dobio kao predsjednik ‘Devedesetke’.
Još se pamti Ljubićev predizborni govor kao predsjednika HDZ 1990 u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače iz lipnja 2010. godine kada je, uživajući u pljesku stranačkih i koalicijskih partnera, pozvao mlade na “pobunu zbog nepotizma, politike koja je sveučilišta instrumentalizirala za uskostranačke i personalne interese”, nazvavši HDZ “golom stožinom oslonjenom na Dodika”. Tek četiri mjeseca kasnije potpisao je sporazum s predsjednikom HDZ-a BiH, a na tom putu je i nakon izlaska iz HDZ-a 1990.
Jerko Ivanković Lijanović i NSRZB skoro nestali s političke scene
Lijanovići, Širokobriješka braća Jerko Ivanković i Mladen Ivanković iz Narodne stranke Radom za boljitak nekada su bili uski suradnici predsjednika HDZ-a BiH. Čović je 2005. godine čak optužen da je kao ministar financija FBiH primio mito od braće Ivanković-Lijanović i pomogao im izbjeći skoro 30 milijuna KM carinskih obveza. Nakon dva sudska postupka koja su trajala osam godina, 2013. godine Vrhovni sud FBiH Čovića je oslobodio optužbi. Lijanovićima se i danas sudi ali u drugim postupcima, u aferi “meso” i “poticaji” i milijunske pronevjere.
Oni su, kao i HSP BiH bili dio tzv. “platformaške vlasti” u Federaciji BiH zajedno s SDA-om i SDP-om. Zanimljivo je za podsjetiti da je i pokojni predsjednik SDA Sulejman Tihić svojedobno kazao kako su ove stranke potpisale političku platformu jer je HDZ BiH želio sve pozicije u Federalnoj vladi. No, ‘patformu’ HDZ-BiH nikada nije oprostio te je uslijedila neviđena kampanja i pritisak na “hrvatske izdajnike”.
Danas su pred Lijanovićima teški sudski postupci i potpuno su politički minorni. Neslužbeno se doznaje da su politički potresi i optužnice duboko narušili i međubratske odnose Lijanovića, a u javnosti se jedino, putem društvenih mreža ili priopćenja, obrati bivši federalni premijer ‘platforme’ i ministar financija Jerko Ivanković Lijanović, komentirajući aktualne probleme. On je čak i najavio kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva, no nisu velike nade u značajniji uspjeh.
Živko Budimir potpuno se povukao iz politike
U ovu kategoriju obvezno se ubrojio i tadašnji HSP-ovac Živko Budimir, hrvatski general i dokazani domoljub bez mrlje na karijeri. No, “nije mu bilo pomoći”, unatoč nesmiljenoj obrani hrvatskih stradalnika i vojnih umirovljenika i njegovog sukoba s tadašnjim ministrom za branitelje, SDP-ovcem Zukanom Helezom zbog revizije braniteljskih prava, a čiji je zakon o reviziji – potpisala njegova prethodnica HDZ-ovka Borjana Krišto.
S današnje točke gledišta, nevjerojatno zvuči činjenica da je on, kao predsjednik F BiH, u spektakularnoj akciji i pred desetinama novinarskih ekipa uhićen u Mostaru i mjesec dana držan u pritvoru pod optužbom za organizirani kriminal, zlouoprabu ovlasti i položaja, i to nakon što je činjenično dokazano (zahvaljujući snimkama video kamera) da su mu dokazi podmetnuti.
U istom periodu dolazi do ozbiljnih konfrontacija predsjednika stranke dr. Zvonke Jurišića i Budimira, a kao ‘kec na desetku’ uslijedila je i optužnica za ‘neovlašteno držanje oružja’. Radilo se o pištolju, poklonu ministarstva obrane, a optužnica je odbačena.
Ova afere uzdrmale su Federalnu vladu ‘platforme’, a nitko nije snosio odgovornost za privođenje i pritvaranje predsjednika Federacije. Budimir je s nekolicinom istomišljenika izašao iz HSP-a, formirao Stranku pravde i povjerenja i doživio izborni debakl prije tri godine. Nakon što se kandidirao za člana Predsjedništva BiH i osvojio skoro 14.000 glasova, danas je u potpunoj anonimnosti dok još uvijek traje sudski proces za zlouporabu položaja i ovlasti.
Zvonko Jurišić – za sada vjeran svojoj liječničkoj ordinaciji, a njegov HSP završio s HDZ-om
I bivši predsjednik HSP-a BiH, dr. Zvonko Jurišić danas je daleko od aktivnog političkog života. Unatoč sudjelovanju u ‘platformi’ on je ipak svoju stranku uveo u HNS, a nakon što su ga dugogodišnje stranačke kolege izbacile iz vlastite stranke, povukao se u anonimnost svoje stomatološke ordinacije. Pitanje je hoće li se ikada ponovno aktivno uključiti u političke vode.
Novi predsjednik HSP-a BiH Stanko Primorac Ćane, dugogodišnji politički protivnik HDZ-a BiH, i jedan od visokih pravaških dužnosnika koji su zagovarali “platformu”, ističući dobru suradnju s HDZ-om BiH, nedavno je kazao da “ukoliko bi se kojim slučajem ponovila alijansa ili platforma, to bi slomilo BiH” te da je “protivnik jednoumlja”, ali da to “sada treba staviti u drugi plan”.
Karijeri uspješnog odvjetnika potpuno se posvetio i Krešimir Zubak koji u medije istupi zahvaljujući staroj političkoj slavi. No, njegova riječ, ma koliko bio osporavan ili hvaljen, i dalje ima svoju težinu.
Martin Raguž: od ljutog protivnika do “samo” izaslanika
On je zajedno s Božom Ljubićem bio među osnivačima HDZ 1990., a nakon što je izabran za predsjednika u srpnju 2013. na svojoj koži je otkrio koliko je jako organizirana politička mašinerija HDZ-a BiH i utjecaj Dragana Čovića. On se i na općim izborima u listopadu 2014.godine (drugi put) kandidirao za člana Predsjedništva BiH. No, nakon slične kampanje s isprobanom i “korisnom” matricom ‘hrvatskog izdajnika’ i osvojenih nešto više od 128 tisuća glasova, naspram Raguževih 94.695, Čović postaje član Predsjedništva BiH.
Ragužu se i dalje se spočitava da je ovaj rezultat postignut dobrim dijelom i bošnjačkim glasovima, dok sumnju i sličnu konstataciju pobuđuje i činjenica da je i Čović osvojio 128 tisuća glasova kao kandidat za člana Predsjedništva, skoro 20 tisuća više od vlastite stranke i svojih koalicijskih partnera u tadašnjem HNS-u. Pitanje čiji su to glasovi se izbjegava, a još više odgovor.
Martin Raguž je na mjesto predsjednika HDZ-a 1990 dao ostavku u prosincu 2015. godine pravdajući to zdravstvenim razlozima, no ostao je na izaslaničkoj dužnosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ovaj potez mnogima je bio više nego čudan, a stranku preuzima Ilija Cvitanović.
Nakon odlaska s mjesta predsjednika ‘Devedesetke’ Raguž je nastavio sudjelovati u raspravama u Domu naroda, nedavno je, kao i zastupnici HDZ-a BiH podržao rad Tužiteljstva BiH što je naišlo na neodobravanje i zbunjenost u njegovoj stranci. Njegovu političku budućnost odrediti će kampanja na izborima sljedeće godine.
‘Nitko neće Hrvatima birati predstavnike’
U kontekstu svih “hrvatskih izdajnika” dobro je podsjetiti da je HDZ-ovac Ivo Miro Jović 9. svibnja 2005. od strane Parlamenta Federacije BiH imenovan za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nakon što je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu smijenio Dragana Čovića zbog optužbi za korupciju. Za Jovića su glasovali redom bošnjački izaslanici, njih osam, a jedini Hrvat koji je za glasovao bio je – Jović sam. Ovo je bio i početak “prakse” glasovanja, da drugi biraju Hrvatima predstavnike. Ali to, tada nije bio problem.
ZADNJE VIJESTI
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je...
Nakon izrazito loše zimske turističke sezone, očekivanja...
U krugu gradilišta, u ulici Stjepana Radića u Zavidovićim...