PSIHIJATAR BAGARIĆ: Videoigre nisu lijek za depresiju

ZAGREB - Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je prije godinu dana da je ovisnost o videoigrama prava bolest te da kompulzivni igrači koji dane i noći provode za konzolom imaju pravo na liječenje. Videoigre danas igra oko dvije i pol milijarde ljudi. Znanstvenici su podijeljeni u vezi s postojanjem "poremećaja videoigara".

Ako u svijetu videoigara postavite ograničenja, tada igrice mogu biti i zabavne i poučne, ali ako ispred ekrana provodite sate i sate, to može prerasti u ovisnost. Mnogi su priznali da su virtualni svijet zamijenili stvarnim i jedino je rješenje bila pomoć liječnika.

– Osnovni simptom svih ovisnosti je žudnja. Silna žudnja koja je nesavladiva i traje cijelo vrijeme. Takva osoba je mirna dok igra igrice. Čim prestane igrati igrice ta žudnja počinje rasti. Poslije nekoliko sati naraste da postane nepodnošljiva za tu osobu i ta osoba mora igrati igrice – kaže doc. dr. sc. Ante Bagarić, psihijatar.

U videoigrama uživaju sve generacije, a prosječan igrač ima 34 godine. Uz nekoliko klikova na joysticku postajemo što god poželimo.

– Različite igrice koje zadovoljavaju različite čovjekove potrebe. I da bude uspješan u ratu i da sjedi u tenku i da slaže razne kockice i da bude ubijen pa opet oživi i da on ubija druge i da to nema nikakve posljedice. Zavodljivo, vrlo zavodljivo područje – komentira Bagarić.

Ovisnost o internetu i videoigrama liječi se u nekoliko zagrebačkih bolnica, a jedna od njih je i Klinika za psihijatriju u Vrapču. Ovisnost o videoigrama često je isprepletena s drugim bolestima poput depresije ili anksioznih poremećaja.

– Kad bi ta depresija nestala, mi bi rekli – video igrice su najbolji lijek. Bolje igrati video igrice tijekom dana nego biti depresivan. Ne, nažalost poslije nekog vremena se ta depresija javlja i uz video igrice. Ovisnost nije lijek za depresiju. To je privremeno ublažavanje tih simptoma – kaže dr. Bagarić.

Roditelji trebaju pripaziti koliko vremena dijete provede ispred ekrana te kakve videoigre igra. Nametanje ograničenja, smataraju stručnjaci, nužno je, naročito u mlađoj dobi. Prekomjerno igranje igrica može itekako utjecati na uspjeh u školi.

No videoigre imaju i brojne prednosti. Razvoj logičnog razmišljanja, motoričkih sposobnosti, koordinacija ruku i očiju samo su neke od njih. Ali kao i u svakom užitku, i kada je riječ o igraćim konzolama treba pronaći – zlatnu sredinu.

Daniel Lučić u svijet videoigara zakoračio je još u osnovnoj školi. Svidjelo mu se što u trenutku može postati ratnik, vrhunski nogometaš ili vozač Formule 1, naravno, u virtualnom svijetu. Danas su videoigrice njegov posao.