Priopćenje za javnost: Dokumentarni film “Bijeli put” namjerava izmijeniti više povijesnih činjenica vezanih za Konvoj

Kao zapovijednik Konvoja široj hrvatskoj javnosti ovim putem priopćavam sljedeće:

Konvoj je bio jedna od najplemenitijih mirovnih i humanitarnih akcija u novijoj povijesti hrvatskog naroda, sa ciljem pomoći i spasa opkoljenim žiteljima Lašvanske doline tijekom hrvatsko-muslimanskih sukoba 1993. godine. Upravo iz tih razloga u dobroj sam namjeri produkcijskoj kući Kadar d.o.o. ustupio veći dio svoje arhivske građe u nadi da će napokon Konvoj biti dostojno povijesno prezentiran. Nažalost, još u veljači ove godine bio sam primoran uskratiti Kadru d.o.o. spomenutu građu. Razlog za ovaj moj potez bila je činjenica što sam uvidom u scenario filma došao do spoznaje da film namjerava izmijeniti više povijesnih činjenica vezanih za Konvoj, te istaknuti u prvi plan uloge ljudi koji sa Konvojem gotovo da i nisu imali veze. Nadalje, scenarijom nisu bili obuhvaćeni neki drugi ljudi koji su imali vrlo važnu ulogu u stvaranju Konvoja i čija je priča neizostavni dio povijesti ove akcije. Takav scenario, a naposlijetku i film samo je, nažalost, daljnji nastavak iskrivljavanja prave istine o Konvoju, a koja je već godinama na snazi i uglavnom služi za politikanske i samo-promidžbene interese pojedinaca.

Kao najočitiji primjer ovdje ću spomenuti bivšeg dubrovačkog gradonačelnika dr. Andru Vlahušića, kojeg se u najavi filma kroz više medija ovih dana spominje čak kao i jednog od vođa Konvoja! Ovo je apsolutna povijesna neistina i laž, jer gospodin Andro Vlahušić u konvoju nije imao nikakvu službenu ulogu, već je bio samo specijalizant interne medicine u osobnoj pratnji dr. Slobodana Langa. Štoviše, premda je bio liječnik, tijekom akcije nije sudjelovao u niti jednoj operativnoj zadaći od bitne važnosti za Konvoj (naprimjer, spašavanje stradalih pripadnika snaga UN-a na Vran planini nekoliko dana prije polaska konvoja iz Prozora za Novu Bilu). Ove i slične akcije, od kojih je kasnije uvelike zavisila i sudbina samog Konvoja, radili su neki drugi liječnici koji se u filmu, naravno, niti ne spominju. Što je dr. Vlahušić radio u to vrijeme poznato je samo njemu, a premda se on, kao vrsni političar, već godinama samoproducira kao zaslužni sudionik Konvoja, povijesna je činjenica da Andro Vlahušić nije niti jedan dan sudjelovao u tehničkim pripremama Konvoja, nije imao nikakove ovlasti u donošenju odluka u Konvoju, nije bio u Kovoju na dan polaska u ratnu zonu, te nije bio sa nama na Pavlovici gdje je Konvoj pregledavan od strane armije BiH. Nadalje, Andro vlahušić nije niti sudjelovao u akciji izvlačenja više desetaka vozača i ostalog osoblja Konvoja koji su 22. 12. 1993. tijekom povratka iz Nove Bile ostali zadržani u bazi UN-a u Uskoplju, za vrijeme jedne od najžešćih vojnih operacija armije BiH u tom području. Za to vrijeme Andro Vlahušić, kao i još neki akteri filma, već su bili jednom nogom u Zagrebu. Opet su neki drugi hrabri ljudi, na prvom mjestu dr. Vladislav iz HVO-a (nažalost, prezime tog neustrašivog gospodina mi je tijekom godina izblijedilo), izvlačili tijelo pok. Ante Vlaića, te pod kišom granata i metaka satima dogovarali siguran prolaz sudionika Konvoja na teritorij pod kontrolom hrvatskih snaga.

Kao osobi koja sam se dragovoljno prijavila za funkciju zapovijednika Konvoja i svoj život stavio na kocku za dobrobit Hrvata Srednje Bosne, a napose zbog pijeteta spram svih ratnih žrtvava toga kraja, kao i zbog poštovanja za poginule i ranjene pripadnike Konvoja ne mogu i ne želim dopustiti da se moje ime povezuje s ovim filmom, jer isti ne prikazuje pravu istinu o Konvoju. Nadam se da će sljedeća godina koja obilježava četvrt stoljeća Konvoja ipak napokon donijeti objektivan i istiniti prikaz ovog povijesnog poduhvata koji je ujedinio cijelu Hrvatsku.

Zapovijednik Konvoja za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu

Herman Vukušić, dipl. oec.