EMIL KARAMATIĆ: Glasat ću za hrvatske muževe Božu Ljubića i Željka Raguža

MOSTAR - Dan ništa poseban. Srijeda, a rujan, Vrijeme od trganja grožđa za čestita seljaka.

S Veleža puše prosvjetiteljski vjetar.

Bura.

Ta svježina i bistrina mu je toliko dobra da na ulicama vidite samo raspoložene ljude.

Nasmiješeni, bez velikih razloga.

Fino vidjeti.

I tako je uvijek do prve jugovine ili televizijske emisije, koja vas može naljutiti ili inspirirati. Odavno sam se prestao ljutiti, barem u onom mladalačkom obliku, na gluposti koje svakodnevno gledam i slušam.

U predizbornoj kampanji skoro da ih i ne čujem.

Postoje trenuci u kojima su neke emisije neizbježne. Vuku kao magnet. Iako znam da bih me mogle barem malo izbaciti iz takta, opet ih gledam.

Nekoliko dana su najavljivali taj nesretnu duel između Bože Ljubića i generala Glasnovića. Moje mišljenje je bilo kako me se jebe za te dijasporce. Velim, moji izbori su, i to lokalni drugog listopada.

Ali, ko đavla traži lako ga nađe. Pronađem emisiju „Pod povećalom“ urednice Ivane Ćubele, koju je, priznajem, dobro uradila.

Ali, nema najavljenih gostiju. Nema Bože Ljubića, nema generala Glasnovića.

Bura i dalje puše.

Osmjeh s mog lica ne pada. Raspoloženje je na nivou.

Gledam zamjenske goste iz sedme lige.

Glas Željka Koromana me podsjeti na nekog zagrebačkog modnog mačka, koji pokušava uvjeriti Hercegovce kako će ove zime biti najugodnije nositi majice kratkih rukava.

S druge strane zapomaže Željko Raguž, hrvatski i katolički muž, koji je više unesrećio Hrvata na Radiju Herceg Bosne nego svi srpski topnički i pješadijski napadi na Hodovskoj visoravni, brdu iznad Stoca.

Koromana u potpunosti razumijem, bori se za svoju poziciju.

Ali što je u toj emisiji radio kolumnist katoličkih novina „Kamena na Crkvi“, oprostite „Crkve na kamenu“ Željko Raguž. Onakav obraz, kao gornjaški opanak, može podnijeti svašta. Čak da jedan dan priča kako je konstitutivnost Hrvata u BiH ugrožena, dok drugi dan uvjerava iste te Hrvate da glasaju za njega u jedanaestoj izbornoj jedinici, jer je uvjerio i sebe i druge barem na mjesec dana kako smo i mi ( Hrvati) u BiH dijaspora.

Opravdanje je.

Eto to nam omogućuje državljanstvo Republike Hrvatske.

Osobno sam uvjeren kada su hadezeovi kandidati u pitanju da je broj od trojice definitivno jako mali broj zastupnika koji trebaju napustiti BiH a naseliti se u Republiku Hrvatsku. Što se mene tiče osobno bi se zalagao za odlazak stotine zastupnika iz Hercegovine, koji bi cijeli život sjedili u Saboru Republike Hrvatske.

Recimo ne bih imao ništa protiv da nas napusti kompletno članstvo hadezea. Moja želja je da se svi presele u institucije Republike Hrvatske. Valjda bi tada shvatili s kojom bagrom mi već skoro trideset godina kuburimo.

Rekoh ja.

Bura.

Veća je uloga Bure u životu nesretnog puka nego svi ispiti koje su polagali ako već jesu na Svemučilištu u Mostaru.

Da nije tog prohladnog bistrog vjetra, mi Hrvati definitivno ne bismo imali niti jednog istinskog prosvjetitelja. Naravno, ako zanemarim mislioca iz katoličke novine „Kamena na crkvi“.

Nikad, baš nikad se čovjek ne smije zaklet da neće prekršiti neka svoja ustaljena životna pravila.

Evo, recimo, osobno, sam rekao da nikad neću izaći na izbore Republike Hrvatske u takozvanoj jedanaestoj izbornoj jedinici koja je namijenjena dijaspori, uglavnom Maorima križanim sa Hrvatima na Novom Zelandu.

Razlog moje odluke je jednostavan. Naprosto želim jačati konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH. Moj doprinos u tom pogledu ne može biti od velike koristi. Ali jebi ga, daj šta daš.

Zera moje konstitutivnosti, koliko toliko, sjebat će destrukciju na kojoj rade „poglavnik“ Dragan Čović, i njegovo ortopedsko pomagalo Božo Ljubić, te predsjednik bizarne Udruge hrvatskih katoličkih muževa Željko Raguž i još manji dio, kako ih nazva hrvatsko sudstvo, zločinačke organizacije, koja se još od milja zove hadeze

Dakle, Hrvatice i Hrvati, obznanjujem kršenje osobnog životnog pravila:

Kao konstitutivni Hrvat u BiH, po prvi put ću izaći na izbore Republike Hrvatske, prekršit ću svoju bosanskohercegovačku konstitutivnost. Jedan dan ću biti pripadnik dijaspore.

Glasat ću za Željka Raguža i Božu Ljubića i to će biti moj doprinos da tu dvojicu oštaplera vrag nosi što dalje od Hercegovine i da na taj način, (jedini mogući) pomognem Hrvatima BiH na čijoj grbači su veće desetljećima.

Kao nikome, ovoj dvojici hrvatskih muževa bih poželio sretan put u Agram, u prve klupe Sabora Republike Hrvatske.

Oprosti generale Glasnoviću, nisi još toliko loš čovjek da glasam za Tebe.

A, bura puše, puše……. puše.

Neka.