Hrvatima je u HBŽ-u najveću štetu napravio jedan njihov tajkun, taj je uzeo sve što je mogao

GLAMOČ - Nakon Drvara, Vučić i Dodik izvršit će desant i na Glamoč - kaže Ile Krezo.

Kroz lik i djelo ovog rođenog Glamočaka zrcali se 30 godina hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, njezinih uspona i padova, euforija i depresija, nada i razočaranja.

Prvoborac je HDZ-a i HVO-a, ministar trgovine u prvoj vladi Herceg-Bosne, potom isti resor preuzima u hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji, a u Sarajevu je odradio i jedan zastupnički mandat u federalnom parlamentu. A zašto je danas Krezo pozvan govoriti o situaciji u već prilično zaboravljenom trokutu Glamoč – Bosansko Grahovo – Drvar?

Osim što je svoj politički život sveo na lokalnu razinu, upravo je on čovjek koji je prošlog ljeta nesvjesno “zakuhao” situaciju nakon koje je prvi čovjek Srbije, potpomognut ađutantom iz RS, počeo pokazivati snagu svojih mišića u Federaciji, a hrvatski dužnosnici uzmicati.

Krezin prijedlog bio je da se 13. rujna proslavi 24. obljetnica oslobađanja Drvara. Sve je iznio pred svojim HDZ-ovcima, to je ušlo u zaključke jednog njihova zasjedanja, ali kako se datum približavao, tražili su sve načine da ne dođe do proslave. Nadovezali su se Vučić i Dodik, potonji je čak prijetio i balvanima na ulazima u ovaj bosanski gradić kako bi se zaustavilo veterane HV-a i HVO-a.

– Neki su – kaže Krezo – očito imali važnije obveze nego odati pijetet poginulim hrvatskim ratnicima i najvećim pobjedama Hrvatske vojske na ovim područjima. Umjesto toga, dolaze Vučić, Vulin, Dodik, Cvijanović i obilježavaju “Dane sjećanja”. I tada i neki dan Vučić poručuje da više neće biti oluja, traktora…

To je ništa drugo nego prijetnja Hrvatima Drvara jer je, po njima i karti koju su sami iscrtali, Drvar dio Srbije.

Nakon “Oluje”, na području od Glamoča, preko Grahova do Drvara živjelo je 10 tisuća Hrvata. Došli su ili kao prognanici ili poslom, odnosno vojska i zaposlenici javnih poduzeća. Danas, skoro 25 godina poslije, ostalo ih je puno manje od dvije tisuće. To znači da ih se odselilo četiri petine.

– Ako pogledamo statistiku i popis iz 2013. godine, na području Drvara, Glamoča i Bosanskog Grahova živio je 1851 Hrvat. Popis je objavljen 2013. godine i realno je da je danas na tim područjima broj Hrvata manji za još 10 do 20 posto. Ne postoji područje u Hrvatskoj i Europi gdje ti ljudi nisu danas raseljeni. Neizvjesnost, ekonomsko propadanje, političke i socijalne prilike glavni su razlog iseljavanja. Kad bismo koristili srpsku retoriku, to bi se moglo nazvati najvećim etničkim čišćenjem Hrvata u 21. stoljeću u Europi – veli Krezo.

A istim tempom kako su Hrvati odlazili, Srbi su se vraćali.

– Ako pogledate popis stanovništva iz 2013. godine, u Hercegbosansku županiju vratio se 10.181 Srbin. Nakon što su pobjegli 1995. godine s poraženom srpskom vojskom, u ovih 25 godina nakon oslobađanja tih područja hercegbosanskih se Srba, kako god hoćete, vratilo više nego Hrvata u cijelu Republiku Srpsku. A poznato je da su Srbi tijekom rata s tih područja protjerali više od 230 tisuća Hrvata. Brojke govore sve. Da se u svijesti tih ljudi nije ništa promijenilo, potvrđuje činjenica da ti isti povratnici prijete i najavljuju u 21. stoljeću u županiji u kojoj je više od 80 posto Hrvata, novu balvan-revoluciju s Dodikom na čelu kolone. Svjedoci smo i neprijateljskih poziva, poput onih koje daje Dušica Runić, donedavno načelnica općine, da “cjelokupna srpska javnost ustane protiv povampirenih ustaških snaga i spriječi da ponovno divljaju i siju strah među srpskim povratnicima na rodna ognjišta u ovim općinama”. Ili kad neki Džajić iz SUBNOR-a izjavi: “Drvar su oslobodili partizani ‘45., a ne Hrvati ‘95.” – navodi Krezo i iznosi porazan podatak da danas u RS živi manje Hrvata nego što ih je bilo nakon završetka rata 1995. godine.

A kako na sve ovo gledaju hrvatski dužnosnici, pitamo ga.

– Za nas Hrvate s ovih područja Mostar je uvijek bio i ostao stolni grad Hrvata. Naši dužnosnici nalaze se u institucijama i u Sarajevu i Mostaru, a ova problematika trebala bi zanimati i jedne i druge. Kako nema javnih istupa na ovu temu ni s jedne strane, mogao bi se izvući zaključak da ih ne zanima i da nismo zanimljivi ni jednima ni drugima. Kad izostane politička reakcija Sarajeva i Mostara na izjave srbijanskog konzula u BiH Aleksandra Đorđevića, inače bivšeg šefa BIA-e, da će “u perspektivi Drvar biti srpski grad, kao što je uvijek i bio”, onda se može reći da imamo apsolutnu nezainteresiranost. Ili primjer kad bi Dodik kao član Predsjedništva BiH sjekao balvane i razbacivao ih po cestama, a oni također šute. To samo govori za sebe. Treći je primjer da SDA i njezine sestrinske stranke šute i potajno računaju da će Dodik rušenjem Hercegbosanske županije i Federacije BiH srušiti i Republiku Srpsku, a oni dobiti priliku i ostvariti građansku BiH – opisuje situaciju naš sugovornik i u svemu vidi plan da, umjesto trećeg, hrvatskog entiteta, u Federaciji uskoro nikne srpski kanton.

Jedinu žilavost Hrvati još pokazuju u Glamoču. Osim što su prije rata tamo živjeli, danas ih je tu najviše i ostalo. To se vidi i u činjenici da se gradom vijore hrvatske zastave, dok su u Grahovu i Drvaru na rasvjetnim stupovima i svim institucijama srpske trobojnice, čak i pokoja jugoslavenska.

Hrvati bi u Glamoču zajedno s Bošnjacima mogli imati većinu u Općinskom vijeću, ali dogovor izostaje.

– Igra utroje u BiH vrlo je komplicirana i neizvjesna. Kao i onaj Murphyjev zakon: ne možeš pobijediti, ne možeš predahnuti i ne možeš napustiti igru – slikovito opisuje Krezo.

Bitka se ne vodi samo na nacionalno-političkom terenu, nego i za resurse. Šuma je najvažnija, ali glamočkim je Hrvatima najveći problem napravio bivši drvni tajkun iz Hrvatske i nekadašnji vlasnik “Finvesta” Marijan Filipović. Uzeo je što je mogao, ostavio dugove i 150 ljudi bez posla, a na njegovo mjesto uskočio je drugi.

Osim toga, brine ih i natječaj za zakup zemljišta što ga planira raspisati Dodikov načelnik općine.

– Vladavina straha, koja i danas postoji među Hrvatima u Republici Srpskoj, ne smije zavladati područjima Hercegbosanske županije. I, naravno, moramo sačuvati dostojanstvo Domovinskog rata obilježavanjem vojnih akcija “Ljeto” i “Maestral”, kao temelja na kojem je stvorena ova županija. Treba se odlučno obračunati s provokatorima koji žele opet postupati po principu hajdučije i balvan-pobuna, a Ove 2020. godine je 25. obljetnica akcija “Ljeto 95.” i “Maestral”. Evo nama Hrvatima prilike za popravak – poručuje Ile Krezo.

Drvaru i Glamoču ni kune iz Hrvatske

– Kad čitamo hrvatske medije i slušamo izjave hrvatskih dužnosnika, puna su im usta brige za Hrvate u BiH. Mi na ovim područjima to niti vidimo niti osjetimo. Ta je briga u praksi usmjerena prema hrvatskim općinama u Hercegovini, a ne prema Hrvatima koji doslovce jedva preživljavaju na ovim područjima. U najmanju ruku, za očekivati je bilo da i konzul Republike Hrvatske u BiH pokaže približno istu zabrinutost za Hrvate kako to pokazuje konzul Republike Srbije za Srbe u Drvaru.

Čini mi se da su u Republici Hrvatskoj vrlo brzo zaboravili da u njoj, a i na ovim prostorima ima još uvijek onih nedobronamjernih koji bi se učvrstili na pragu Jadrana i u predvorju neprežaljene Srpske Krajine i tako ponovno doveli u pitanje “hrvatsku kiflu” – otvoreno komentira Krezo, pa konstatira da ova područja nisu bila interesantna čak ni u bitci za glasove na posljednjim predsjedničkim izborima u RH.

– Pogledajte kome godinama Vlada Republike Hrvatske dodjeljuje sredstva na temelju prijedloga Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. U odluci iz 2019. godine izdvojeno je 25,8 milijuna kuna. Za Drvar ili Glamoč ni kune. Za njih nema novca jer nema tko lobirati. Tamo su zastupljeni neki drugi Hrvati, kao i u županijskim institucijama gdje nema mjesta za Hrvate iz ove tri općine – još je dodao.