Isti su ljudi na vlasti, pa zašto bi očekivali promjene na bolje?

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

SARAJEVO - Kako voljeti filmove katastrofe? Neka je u pitanju fikcija, zar je lijepo gledati kako se nešto katastrofično događa na ekranu? Ma nisu ni horor filmovi ugodni za gledati, pogotovo oni jezivi sa mogućim scenarijima, lako za vampire i vještice. A ako je kakav film katastrofe snimljen u Hollywoodu, znamo da slijedi sretan kraj. Kao onaj „Dan nezavisnosti“ sa Willom Smithom i Jeffom Goldblumom u glavnim ulogama. Izvanzemaljci pobiju stotine milijuna ljudi diljem svijeta, razore sve veće gradove, ali na kraju filma se fešta, slavi se sa kubanskim cigarama a cijela bitka završi emotivnom pogibijom probisvijeta koji spasi svijet kao kamikaza kad se zabije sa F-16 ili nekim drugim vojnim zrakoplovom u udarni izvanzemaljski poligon. Predsjednik kaže: „Sonof a bitch, he didit“, a djeca postanu ponosna na tatu koji to nikada nije bio. Kome je do horora, katastrofi, straha, bolje da pročita opus Edgara Allana Poea. Ili da prati politiku u Bosni i Hercegovini. Tu sve vrvi od vampira i vještica, ma ni najveći scenaristi žanra ne bi mogli pisati bolju fikciju od ove zbilje. Zar je tako?

Zamislite, živite s dvoje umirovljenika i kada je stigla penzija za siječanj, osjećaju se kao američki predsjednik u spomenutom filmu, samo oni našim državnicima upućuju poruku: „Sonsofbitches (u pozitivnom, kulerskom smislu), theydidit. Salvationishere! Thedreamcametrue, oh my Lord, thedreamcametrue!“ Odgovor na ključno egzistencijalno pitanje tisuća umirovljenika je stigao, nema kašnjenja mirovina za siječanj, sada slijedi strepnja za sljedeći mjesec. Hoće li biti formirana vlast, hoće li biti formiran Dom naroda Federacije, hoćemo li im isplatiti do pet tisuća maraka mjesečno, puta 12 mjeseci, puta četiri godine? Za obranu nacionalnih interesa i glas ostalih. Država nam klizi zahvaljujući onima koji ju vode u bezdan. A sve će se vratiti kao bumerang. Što je god duži i veći bumerang, to dulje leti i kasnije se vrati, ali kad se vrati, snažnije udara.

Apsolutno nikakvih naznaka nema da će se dogoditi promjene na bolje. Apsolutno teoretske šanse nema da će Bosna i Hercegovina krenuti putom euroatlantskih integracija. Vlast će biti formirana i što onda, što onda kada će na istim funkcijama sjediti ista garnitura ljudi, samo sa promjenama unutar križaljke državnih i entitetskih funkcija jer će netko, na primjer, Parlamentarnu skupštinu tek zamijeniti Domom naroda, netko možda s trgovačkom školom poznat po trgovini i trampi mjesta, naplati plaća i beneficija, i tek ponekim „klimoglavom“ u četverogodišnjem mandatu. S druge strane se ljevica nije dogovorila, i možda bolje da nije, jer obespravljen čovjek je obespravljen čovjek, ovako barem znamo da nas obespravljuju naši, na papiru barem naši. Nacionalisti. HDZ, SNSD, SDA, nacionalističke stranke na vlasti.

Uistinu bi trebalo zamoliti sve medije i sve oporbene čelnike koji dolaze iz tzv. lijevih i građanskih političkih opcija, da se prestanu razbacivati riječju nacionalizam i pojmom nacionalističke stranke. Gdje to vidite hrvatske nacionaliste u Bosni i Hercegovini? U plejadi bivših komunističkih ostataka koji se smjenjuju na vlasti, koji su, možda, ne znamo i ne smijemo suditi, ali možda poput Savla krenuli za Damask jednog popodneva pa im se obratio Svevišnji. Ne, ne, nema tu motiva preobraćenja. Hrvatskog nacionalistu možeš prepoznati po tome što je bogobojazan, a ne po tome što će za političku funkciju pregaziti sva obećanja od stoljeća sedmog. Hrvatski umjereni nacionalist koji traži svoja prava zajamčena jednakopravnošću i konstitutivnošću, zagrizao bi za tv kanal na svojem jeziku i ne bi pustio dok ga ne bi dobio. Poput svetog Leopolda bi trpio ovozemaljske nedaće, ali bi radije sadio duhan nego trčao u zagrljaj Sarajevu i Banjaluci, barem dok ne riješi pitanje jednakopravnosti i pitanje te toliko puta spomenute promjene Izbornog zakona.

U međuvremenu, između političkih dogovora, čujemo kako su Bh. poslodavci zaposlili šest tisuća ljudi. Možda bi njima trebali dati vlast, da upravljaju državom i entitetima. A možda je došlo vrijeme ucjena u obrnutome smjeru. Ne tako davno, naime, mnogi Bh. poslodavci, ne svi, ali ima ih na pretek, govorili su svojim radnicima: „Slobodno idi, evo, ujutro dođi po papire, doći će sutra drugi na tvoje mjesto.“ A kada je se dogodilo da je stotinjak tisuća ljudi uzelo papire i otišlo u jednu od zemalja Europske unije, sada čitamo kako Bh. poslodavci masovno zapošljavaju ljude a ugledni poduzetnici izjavljuju kako konstantno povećavaju plaće svojim radnicima (čitaj: dojučerašnjim kmetovima bez ikakvih prava na dizanje kredita, slobodne blagdane, sa godišnjim odmorom kada mu i koliko dopusti firma, bez naknade za noćni rad i prijavljenih na minimalac).

Osveta je jelo koje se servira hladno. I ne treba težiti ni osveti ni karmi, ali si je ova država i sve njene garniture sama priuštila da joj se vrati kao bumerang koji je godinama letio okolo i sad se sprema udariti. Ma ne treba biti nikakav ekonomski analitičar da vidimo kako sve odlazi u crnilo. Toliko učiteljica sa diplomom a nema djece. Toliko ekonomista sa diplomom a na njihovim mjestima oni s kupljenim diplomama. Toliko novinara sa diplomom a glavni su glasnogovornici političkih opcija koji pišu fikciju i hvalospjeve svojim hraniteljima. Toliko ljudi otišlo da je i onih šest tisuća, koji su mislili da će utabati put do biroa za zapošljavanje, dobilo posao. A gdje je stotinjak tisuća onih koji ga nisu mogli naći? Spasili se od ovoga horora i znanstvene fantastike, od naših krvopija žednih vlasti.

Oni koji ostanu i dožive listopad 2022. će biti svjedoci istih predizbornih obećanja i priča. I opet ćemo čuti staru: „Znamo, rekli smo i za zadnje izbore da su povijesni, ali ovo sada su stvarno povijesni.“ Onda opet navali narode.A onaj tko je se pretrgao govoreći četiri godine u Parlamentu Federacije, pa onda još četiri u Domu naroda, neka dobije neku manje stresnu funkciju, na primjer, nadzorni odbor Autocesta, stan u Jablanici i naknadu za odvojeni život. I lopatu.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI