KOMENTAR DANA: VSTV iznad (i protiv) države!

SARAJEVO - Kako da Milan Tegeltija, Ružica Jukić i ostatak te bratije ispune zahtjev Parlamentarne skupštine BiH i pokažu visoke moralne kvalitete? Jedino šta su po ko zna koji puta uspjeli "pokazati" jeste teško pravničko neznanje i opravdanost sumnji u validnost diploma. I da ne priznaju državu! Tužiteljstvo BiH već je trebalo pokrenuti istragu protiv odmetnutih članova VSTV-a i spriječiti ih u daljnjem potiranju ustavnog poretka države i u teškim kršenjima zakona. Međutim, preduvjet za to je da parlament adekvatno štiti državu i društvo, da razbahaćenim barabama jasno pokaže kako nitko nije iznad ustava i zakona.

U aktualnom sporenju državnog parlemanta i Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) totalno je pogrešan pristup traženja ostavki kompletnog sastava Vijeća. Konkretno, treba od parlamentaraca tražiti vraćanje mandata, odnosno ostavke, jer očigledno nisu dorasli problemu i iznalaženju rješenja. Dokazano!

Već samim činim traženja podnošenja ostavki poslanici Predstavničkog doma PS BiH ostavili su na volju članovima Vijeća da odlučuju oko vlastite odgovornosti. Momentalno nakon izdavanja priopćenja u kojem Vijeće daje podršku Milanu Tegeltiji povodom afere “Potkivanje”, a bez bilo kakve unutrašnje/disciplinske istrage, skupština je morala donijeti odluku o razrješenju mandata kompletnog VSTV-a.

Aktom amnestiranja od odgovornosti bez ikakvog postupka prekršena su dva osnova po kojima se članovi vijeća imaju razriješiti mandata. Prvo, počinili su “djelo zbog kojeg ne zaslužuju obavljanje dužnosti”. Drugo, nisu “obavljali dužnosti na pravilan, djelotvoran i nepristrastan način”.

Svi su mogli vidjeti audio-video dokaz da je predsjednik Milan Tegeltija teško kršio pravila ponašanja i samog vijeća i kategorije iz koje je delegiran i izabran – sudac. Činjenica da se unutar tog tijela nije našla trećina (pet) članova za upućivanje prijedloga za razrješenje mandata je sama po sebi poražavajuća. Jasno govori o “poštivanju” zakona i pravila struke, pa i o profesionalnom kredibilitetu članstva.

Milan Tegeltija i inspektor Marko Pandža, dogovorno, saučesnički i u svojstvu službenih lica u institucijama BiH, počinili su krivično djelo “Primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem”. Krivično djelo za koje je zaprijećeno deset godina zatvora!

Pandža je priznao počinjenje, a Tegeltija u minimumu ima da odgovara za radnju pomaganja (oblik saučesništva). Čak i kada ne bi dokazali njegov daljnji protupravan utjecaj na taj krivični predmet (preko Dalide Burzić), ostaje činjenica da je obećao protupravan utjecaj i na taj način pomogao Pandži da dođe do novčane koristi.

Umjesto takvog sagledavanja spornog događaja VSTV odlučuje da se oko nesporne umiješanosti Milana Tegeltije u krivično djelo teške korupcije nema šta istraživati ili utvrđivati. Govorimo o nespornom krivičnom djelu, gdje je istraga već formalno pokrenuta i jedan počinitelj priznao odgovornost, u čije počinjenje je Tegeltija nepobitno umiješan, a VSTV izdaje onakva priopćenja.

U uređenim pravnim državama takvo priopćenje bilo bi tretirano kao protupravan utjecaj na rad tužiteljstva i to ne od bilo koga, nego od tijela koje je imenovalo tužitelje i ima moć utjecaja na njihov rad i profesionalnu karijeru. Zbog izdavanja takvog priopćenja tužiteljstvo je trebalo zatražiti pritvaranje Milana Tegeltije, pa i pokrenuti krivično gonjenje drugih članova VSTV-a zbog protupravnog utjecaja na istragu.

Na sve zlo iz VSTV-a javno priopćiše da je “kafanska trgovina uticajem” ustaljena praksa našeg pravosuđa! Nema dileme: u pitanju je “kolektivno djelo” zbog kog je valjalo razriješiti kompletan aktualni saziv, a da ne spominjemo kasnija odbijanja udaljenja od vršenja dužnosti (suspenzija) i vođenja disciplinskog postupka.

No, nije problem u Vijeću i njegovim članovima, nego primarno u najvišem zakonodavnom i političkom tijelu vlasti naše države. Umjesto zauzimanja jasnog stava da je ponašanje kompletnog Vijeća nedopustivo, te donošenja odluke o razrješenju mandata, državni parlamentarci donose zaključke kakvima samo pokazuju gdje počiva stvarni problem.

Parlamentarci pozivaju članove Vijeća na podnošenje ostavki kao čin prihvaćanja odgovornosti za aktualnu situaciju. Znači, njima su ostavili na volju da odluče o vlastitoj odgovornosti i sami sebe sankcioniraju. Pa gdje to ima? Hoćemo li uvesti praksu da svaki kradljivac sam odluči oko krivice i još sebi izrekne sankciju?

No, i to bi nekako “svarili” da nije postavljanja nemogućeg zahtjeva. Konkretno, da svojim zaključkom državni parlament nije naveo kako podnšenjem ostavki treba da “pokažu da su članovi VSTV-a ličnosti visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti, poznate po djelotvornosti, stručnosti i profesionalnoj nepristrasnosti, kako je to utvrđeno članom 4. stavom 2. Zakona o VSTV-u BiH.”.

Kako da moralne nakaze pokažu “visoke maralne kvalitete”? Kako?! U stvari svojim odgovorom pokazali su nešto upravo suprotno od onoga šta zakon i pravna praksa pozitivno utvrđuju. Pokazali su da morala nemaju, a vrlo su “pristrasni” prema sebi – i pojedinačno i kolektivno.

Kako je “Srbački klan” zagospodario Bosnom i Hercegovinom?!

No, to je daleko od stvarnog problema proizašlog iz odgovora VSTV-a državnom parlamentu. Zamislite, u svojim zaključcima VSTV zauzima stav kako je izuzeto od parlamentarnog nadzora nad njihovim radom. Vjerujte da Vrhovni sud Sjedinjenih Država ne bi tako nastupio prema Kongresu. Ili bar ne bi ispoljio takvo skandalozno pravničko neznanje.

Rekoše (i ostadoše živi) naši “eminentni pravnici” da državni parlament “izlazi iz svojih nadležnosti”. Zamislte te drskosti kada se službena lica državne institucije postavljaju iznad svog osnovača, ili bar kao netko njemu jednakopravan. Da, VSTV je tek institucija Bosne i Hercegovine, kakva jeste nametnuta međunarodnom voljom, ali se ex lege ima smatrati subjektom čiji je osnivač država. Uostalom, tko koga plaća?!

Analogno, članovi VSTV-a imaju se smatrati službenim licima institucija BiH u smislu Krivičnog zakona BiH. I to službena lica koja su prekoračenjem ovlaštenja počinila krivično djelo “zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja” u namjeri da sebi pribave imovinsku i drugu korist. Hoće da primaju plaće i naknade i nakon što su se teško ogriješili o zakon, odnosno počinili djela zbog kakvih moraju biti razriješeni mandata.

No, kada netko odluči pozicionirati se izvan/iznad ustavnog uređenja i aktivnim činjenjem narušiti ustavno uređenje zemlje govorimo o mnogo većoj društvenoj opasnosti. To se pravno tretira kao krivično djelo “napad na ustavno uređenje”.

Naime, svojim zaključkom VSTV poziva se na “sistem trodiobne podjele vlasti” (zakonodavna, izvršna i sudska). U koju to “vlast” sebe svrstavaju Tegeltija, Jukićka, Lokmić-Misirača i ostatak bratije? Zakonodavna i izvršna po difoltu nisu, a ni pod kategoriju sudske vlasti ne mogu sebe podvoditi. Samo sudovi mogu se percipirati kroz pojam “sudske vlasti”. Sudovi i nitko više!

VSTV je jedna institucija države “pomiješanih baba i žaba”, kakva ima veze s pravosudnim organima (sudovi i tužiteljstva), ali samo u domenu upravne prirode. I sudski daktilograf je važna komponenta rada suda, ali nije sudac i sud. Tako i Tegeltija ili Jukićka ne mogu sebe podvoditi pod kategoriju “sudske vlasti” zato što se bave upravnim poslovima vezanim za sudove. To se čak ne može podvesti ni pod pojam “sudske uprave”.

Čuli priučeni pravnici za pojam “nezavisno pravosuđe” pa na njemu mantraju godinama. Po sistemu trodiobne podjele vlasti samo sud se ima smatrati nezavisnim organom na čiji rad apsolutno nitko nema prava vršiti utjecaj.

Tužiteljstvo je nešto sasvim drugo i ne smije se poistovjećivati s kategorijom sudske vlasti. Za suca je javni tužitelj jednakopravna i ravnopravna procesna stranka s optuženim narkomanom ili kradljivcem. Bar po ustavu i zakonu! Ako tužitelje tretiramo ravnima sucima narušili smo temeljne principe na kakvima počivaju pravne države.

No, nema potrebe ulaziti u pravničko cjepidlačenje. VSTV nije ni sud, a ni tužiteljstvo, pa se samim time ne može podvesti pod kategoriju pravosudnih tijela. Stoga im ne pripadaju prava kakva imaju sudovi i tužiteljstva, odnosno suci i tužitelji, pa ni instituti nezavisnosti u djelovanju.

Uostalom, član 3. Zakona o VSTV jasno kaže da je to tijelo samostalno i nezavisno, ali striktno u domenu nadležnosti propisanih članom 17. istog zakona. Dakle, ovo tijelo upravnog karaktera, odnosno državna institucija, ima striktno propisane nadležnosti i samo njima se smije baviti. Još uvijek nije zakonski definirano kao sud ili tužiteljstvo, odnosno ustanovljeno kao pravosudni organ, pa sa te pozicije samo priučeni pravnici mogu sebi dodjeljivati statuse i prava izvan zakonskih okvira.

Na kraju valja poentirati. Službena lica institucije BiH jasno priopćiše kako odbijaju povinovati se parlamentarnom nadzoru nad njihovim radom. I još udariše na ustavni poredak tvrdnjom da su oni ravnopravni s najvišim zakonodavnim i političkim tijelom vlasti države. Izvinite, a šta radi glavni državni tužitelj Gordana Tadić?

Jeste da su Tadićku na funkciju imenovali iz VSTV, ali i Tužiteljstvo BiH i VSTV su institucije čiji je osnivač država Bosna i Hercegovima. Ili ćemo zbog odluka kojekakvih visokih predstavnika zauzeti stav da je njihov formalni osnivač OUN, odnosno da su u pitanju međunarodne institucije?! Ako je tako, pa uskratimo im financije iz državnog proračuna.

No, da ne bi bili neozbiljni – VSTV i Tužiteljstvo BiH su institucije BiH, odnosno na njihova službena lica ima se primjenjivati krivično zakonodavstvo BiH. S te strane tužitelji državnog tužiteljstva već su trebali započeti službene radnje protiv odmetnutih službenih lica u ovoj državnoj instituciji.

Znači, sada više nije samo pitanje hoće li državni parlament donijeti odluku o razrješenju mandata kompletnog sastava VSTV, te započeti s parlamentarnim nadzorom nad onim što su ove barabe činile. Ovdje mora uslijediti zahtjev Tužiteljstvu BiH da ispita sporna dešavanja po principu istraživanja najtežeg pojavnog oblika nekog krivičnog djela, a u ovom slučaju to je “napad na ustavno uređenje”.

Lako je to kasnije spustiti na zloupotrebe i prekoračenja ovlaštenja i druga kršenja službene dužnosti od strane službenih lica u institucijama BiH. Pritom, valja se voditi principom da se na službena lica imaju primjenjivati rigorozniji kriteriji krivičnog progona obzirom na težinu društvene opasnosti kakvu produciraju.

Ukoliko ovakav epilog izostane valja polako pripremati peticiju sa zahtjevom da poslanici državnog parlamenta podnesu ostavke. Ukoliko nisu sposobni štititi ustav, zakone i poredak države, a što će nam na toj poziciji? Pritom, zna se princip: nema istraga, nadzora, smjena i ostavki – ima narodnog bunta!

Do, narodnog bunta, nastavit će se.