KOMENTAR DANA: Zar bježanje djece od kuće trebamo smatrati njihovom igrom?

SARAJEVO - Bježanje djece od kuće nikako nije dječija igra! To je rizično ponašanje koje često znači poziv u pomoć!

U prošloj godini iz roditeljskog doma i odgojnih ustanova u BiH udaljilo se čak 615 djece.

Bježanje djece od kuće često može značiti poziv u pomoć ili zahtjev da se okolina prema njima promijeni. To je rizično ponašanje čiji su uzroci i razlozi najčešće povezani s visokom razinom stresa i frustracija za dijete koje ono bijegom pokušava razriješiti. Djeca često bježe od kuće kako bi privukla pozornost i razriješila probleme, ne shvaćajući da time ne postižu ništa dobro.

Bježanje od kuće predstavlja visoko rizičnu situaciju po dijete zbog moguće izloženosti seksualnom iskorištavanju, prisiljavanju na prosjačenje, činjenje kaznenih djela te trgovini djecom.

U slučajevima bježanja djeca postaju iznimno ranjiva, lako se upuštaju u kriminalne radnje jer na taj način osiguravaju osnovne životne potrebe, dakle podložni su negativnom utjecaju okoline.

Na bijeg iz obiteljskog doma najčešće se odlučuju djevojčice. Najčešći razlozi odlaska su avanturizam, obiteljski problemi, problemi u školi, zaljubljenost.

Dječaci koji bježe iz roditeljskog doma čine to zbog loših ocjena, straha od reakcije roditelja na poziv iz škole ili tipičnog tinejdžerskog bunta koji je kod dječaka izražajniji više nego kod djevojčica.

Bježanje od kuće često znači emocionalnu nestabilnost, probleme s kontrolom agresije ili odgojnu zapuštenost.

Takvo rizično ponašanje pojavljuje se u ranoj adolescenciji i adolescenciji, odnosno u djece i mladih od 13 do 17 godina, kada se u djetetu događa niz socijalnih, psihičkih i emocionalnih promjena. Adolescencija je zapravo doba odrastanja u kojem osoba uspostavlja ravnotežu između djetinjstva i zrelosti. To je razdoblje “samoodgoja”, kad mlada osoba odbacuje autoritete, odbija roditeljsku kontrolu i zbližava se s vršnjacima. To je vrijeme buntovništva, ispitivanja granica, naglih promjena raspoloženja, unutrašnjih sukoba i sukoba s okolinom.

Kada djeca postanu adolescentni prekasno je za odgoj. To se obavlja u mnogo ranijoj fazi.

Hoće li se bježanje ponoviti ovisi o djetetu ali i od okoline. Djeca koja se nađu u svemu tome i kada pronađu put kući trebaju psihološku pomoć jer bježanje može značiti svašta ali igru nikako.