Ljudi bi trebali progledati

SARAJEVO - Na Jahorina ekonomskom forumu smo mogli čuti poruke koje smo čuli mnogo puta do sada. I od premijerke Srbije kao i od prvih ljudi Bosne i Hercegovine. Sve one počinju sa „Mi možemo...“, „Mi moramo...“ i „Mi bi trebali...“. Zapadni Balkan.

A Zapadnjaci nam prognoziraju budućnost u kojoj će biti stani ili pani, mir ili rat, progres ili vraćanje u mračno doba. Naši kimaju glavom gore dolje i tobože čuju pa narodima govore kako su i slušali i čuli i razumjeli poruke a onda se nađu na jednom skupu kao spomenuti Jahorina ekonomski forum, odašilju poruke pomirenja, suradnje, ekonomskog napretka, a kada sjednu za stol u dnevno-političkim razgovorima, iste dnevno političke poruke su bitno drugačije. Nema napretka, dogovor je nemoguće postići. Izbori i izborni zakon, Dom naroda, apelacije i rezolucije, obećanja i varanja, treći entitet, tv kanal, lijevo i desno… Zašto se onda ikako sastaju?

Uvjerenja i vjerovanja bi trebala biti rezervirana za vjerski dio čovjeka a ne da nam više političari govore da su uvjereni u nešto, neke pomake naprijed koji se neće dogoditi u zadanom ili predviđenom roku. Ako ikada budu ostvarena, najmanje će biti zaslužni Izetbegović, Čović i Dodik za to, sadašnji i budući politički vođe, Zvizdić, Komšić, Bakir ili Sabija, 2018. ili 2019.

Jedini napredak ove države će ići svojevrsnom neizbježnom inercijom, rezultat napretka će se dogoditi kada okolne sile poput Rusije, Turske, SAD-a ili EU-a dogovore da će biti tako. Uz prešutni pristanak Hrvatske i Srbije te pozitivni odgovor domaćih političkih vođa koji ne mogu više varati i obećavati neispunjeno.

Ma je li tako? E da nije, što je se do sada radilo i zašto je se do sada čekalo? U čemu je problem, u kome je problem, tko koči napredak Bosne i Hercegovine kao države? Stvorene kao ovakve kakva jest, spremne na budućnost ili za remont. Ako se ne može donijeti novi Izborni zakon, ako ne postoji kompromis niti je moguće da ijedna strana popusti u zahtjevima, kako je onda moguće da pola godine do općih izbora budu na dnevnom redu imenovanja na javne funkcije u Federaciji?

Tko to zna blisku budućnost i prognozira neprovođenje izbornih rezultata pa da brže-bolje stavi politički zaslužne persone na funkcije na kojima ih nitko neće dirati dok se ne dogodi smjena kada nastupi Ustavni red i poredak?

Ova šarada je svakome normalnom postala nepredvidljiva i nemoguća za pratiti. Štoviše, nepodnošljiva. Poželjna da jedan građanin shvati da mora postati jedino oporba. Svima. Ispred vlastitog kućnog praga ili iz Njemačke, Irske…

Ako su politički vođe zbog svojih interesa i bojazni za gubitak vlasti opterećeni da truju međusobne ljudske odnose, onda bi ljudi trebali pustiti konopce kojima političari vuku svatko na svaju stranu. Većina nas vidi apsolutno dobro kada glumci, voditelji tv kvizova, sportaši ili vjerski dužnosnici kažu da je lijepo bilo i bit će opet lijepo međusobno druženje, slavlje tuđih vrijednosti, čuvanje vlastitih. A onda dođu političari pa na konferencijama za medije pred kamerama glume osmijehe.

U stvarnosti posade sjeme netrepeljivosti. Trebalo bi to zaustaviti.Trebalo bi konačno progledati, makar svatko na svom jeziku i vlastitim očima, ali zaustaviti gaženje dostojanstva i lažna obećanja.