You’ll Never Walk Alone (nikada nećeš hodati sam)

ZAGREB - Mi koji volimo Liverpool, ili pak navijamo za njega, a takvih je odista mnogo, među koje spada i moja malenkost, godinama smo strepili navijajući za njih u mnogim utakmicama na Anfield Roadu i vani, slavili i tugovali uz rezultate voljenog kluba, te smo zajedno s desetinama tisuća razdraganih navijača pjeva̓̓̓li himnu tog kluba: You̒̕ll never walk alone, što u prijevodu znači nikad nećeš hodati sam. Nekako se naslov te pjesme nevjerojatno podudara s krizom i tragedijom koju je prouzročio corona virus u cijelom svijetu, a poglavito u Italiji, Španjolskoj, SAD, Njemačkoj s tendencijom širenja i na sve druge države svijeta, dok se kraj ove globalne pandemije još uvijek ne nazire. Mnoge su molitve izrečene ovih dana kako bi se ova pošast zaustavila, ali ipak najupečatljivija je slika s praznoga Trga Svetog Petra u petak, na dan 27.ožujka 2020. godine, kada je Sveti Otac Papa molio i bdio s milijardama vjernika, pa čak i onih koji ne vjeruju, diljem zemaljske kugle molitvu za zaustavljanje ove napasti koja svaki dan odnosi sve više života.

Papa je molio ispred Čudotvornog križa Sina Božjeg iz XV stoljeća koji je 1522 godine spasio Rim od kuge kada su Ga stanovnici Rima nosili ulicama tog grada moleći za prestanak i nestanak kuge. Taj Čudotvorni Križ-raspelo vjernici su nosili punih 16 dana ulicama Rima da bi se zadnjeg dana Njegovog nošenja kuga čudnovato povukla i nestala. Tri godine prije kuge 1519. godine crkvu posvećenu Papi Marcelu, u kojoj je bio taj Križ-raspelo zahvatio je požar ali je to Raspelo čudom ostalo netaknuto i u potpunosti sačuvano zbog čega ga vjernici diljem svijeta štuju od XVI stoljeća. Papa je također molio pred ikonom Bogorodice Marije s djetetom Isusom u naručju (SalusPopuli Romana-spas Rimskog puka)kojoj se također pripisuju čudotvorna svojstva. U svom nadahnutom govoru Papa je sadašnje vrijeme usporedio s scenom iz Evanđelja kada je Isus jedini put u cijelom Evanđelju prikazan kako čvrsto spava na pramcu čamca u kojem su biliNjegovi učenici, i gdje su se neviđena oluja i valovi sručili na taj čamac prijeteći ga potopiti. Učenici su probudili Isusa koji je potom zaprijetio vjetru i valovima i oni su se umirili. Potom se obratio svojim učenicama rekavši im: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“

Papa je tu sliku usporedio s današnjim vremenima u kojima smo svi u istom čamcu i pozvani smo veslati zajedno a ne pojedinačno.Ta zapisano je: “Vratite se meni svim srcem svojim!“(Joel 2,12). “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,10.20). I baš u tim riječima Pape Franje se ogleda sva suština naših dana. Naših cijelih života. Svi smo pozvani veslati zajedno u čamcu na olujnom moru bez straha.Ovih smo se dana svega i svačega nagledali naslušali. Pljeska stanara zgrada mnogih gradova koji u točno određeno vrijeme sa svojih balkona aplaudiraju medicinskom osoblju i svim drugim službama koje ovih dana vode nadljudsku borbu kako bi spasili živote i opskrbili pučanstvo sa potrebitim artiklima. Mnoge su suze potekle nakon Papinog obraćanja na Trgu Svetog Petra u Rimu,mnogi su cijelo vrijeme njegovog obraćanja klečali moleći s njime, dok su mnogi poput moj malenkosti papino obraćanje doživjeli kao najvažniji dan u svom životu kada vrhovni poglavar naš crkve moli Sina Božjeg, Majku Božju i Oca Našega, pred Presvetim Oltarskim Sakaramentomkako bi se smanjila i zaustavila patnja izazvana corona-virusom nepoznata od XVI stoljeća u svijetu. I odista koliko je poznato niti jedan papa nije u povijesti molio za spas cijelog čovječanstva na praznom Trgu Svetog Petra, dok su milijarde ljudi putem malih ekrana zajedno s njim predavali svoja srca i svoj um u ruke Sina Božjeg i najmilosnije Majke svih nas Blažene Djevice Marije.

Odista svjedoci smo najvažnijeg trenutka u cijelim našim životima i time smo poglavito nagrađeni od našeg Milosrdnog Nebeskog Oca. Moramo Mu biti zahvalni za tu milost koja nas je sve ujedinila. Pa čak i one koji su do obraćanja našeg Pape sumnjali imalo. Jer nakon njegovogobraćanja čak će i oni malovjerni morati umjesto onog: “Odista ima nešto“, morati reći: “Ja vjerujem!“ A moramo Mu vjerovati jer nas čak i u ovom svijetlu corone iznimno voli i štiti.Štiti nas jer zna kako smo grješni ali nas nikada neće prestati pozivati da Mu sevratimo. Ali prije svega želi da budemo svi u istoj istini. U istoj sudbini.U istom čamcu u kojemu moramo zajedno veslati svi. I Hrvati i Srbi, Muslimani, Kinezi, Rusi, Amerikanci, Afrikanci, Koreanci, svi ljudi sa sve četiri strane svijeta, jer svi smo mi od istog Boga koji je dao 10 zapovijedi koje je Njegov Sin nadopunio u Evanđelju. A u tom Evanđelju lijepo stoji sve samo što još neka tvrda srca nisu spremna prihvatiti tu vječnu istinu. Živu Božju Riječ koja kaže kako će svi ljudi ovog svijeta konačno prihvatiti Evanđelje.

„Vid i opip okus,varaju se tu,ali za čvrstu vjeru dosta je što čuh. Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema Istinom.“

U moru informacija koje nas ovih dana obasiplju, pa čak i on fakenews,ovih smo dana upratili mnoge koje slijede poziv našeg Pape da zajedno veslamo u čamcu u kojemu smo svi. Od svih tih informacija mene kao fana Liverpoola pogodila je poput njihovog trenera Jurgena Kloppa, scena iz jedne Engleske bolnice u kojoj medicinsko osoblje s intenzivne i oni drugi zajedno s rukama u zraku u istom ritmu pjevaju pjesmu, himnu Liverpoola, You’ll never Walk alone. Jurgen Klopp koji je ipak samo čovjek otvorio je svoje srce i pustio suze na te scene, a mislim kako je dosta istinskih navijača i ljubitelja tog kluba učinilo isto. Vidjeli smo također kako navijači Dinama popularni Bad Blue Boysi pomažu medicinskom osoblju Petrove bolnice u Zagrebu utovarivati inkubatore za vrijeme razornog potresa u Zagrebu. Svi smo zajedno plakali za tragično preminulom žrtvom potresa u Zagrebu Anamarijom kojoj je posljednja zadaća bila s naslovom: “Hvala ti Isuse, što jesi i uvijek ćeš biti moj jedini najbolji prijatelj!“. Plakali smo i za tragično preminulim hrvatskim Braniteljem u Zagrebu koji je radio na sanaciji štete kada je pao s veće visine. Branitelj koji je radio sve moguće poslove kako bi prehranio svoju obitelj.

Nismo se dijelili kada smo pokazivali empatiju za njima.Za svim žrtvama corona virusa u svijetu gdje ih umire svakodnevno preko 1000. “Može li konačno ova corona priča u psihološkom smislu imati sretan ishod?“, pitaju se mnogi. Ova priča već ima sretan ishod jer su mnogi slijepci progledali.I oni koji su rođeni slijepi ali i oni koji su pored svojih očiju slijepi zbog tvrdoće njihovih srca. Jer svi su shvatili kako smo odista maleni i neznatni u odnosu na našeg Stvoritelja koji nas je sve do jednoga ucrtao u dlan svoje ruke i svima nam je dao razum koji nikada ne smije previše preispitivati tko smo i što smo. Ne smijemo živjeti u laži koja nas sputava kao crne robove na putu iz Afrike u obećanu zemlju. Premda smo rođeni kao slobodni ljudi sami smo sebe okovali teškim okovima, kako je to lijepo napisao Jean- Jacques Rousseau u svom dijelu Društveni ugovor. A odgovor je tako jednostavan. “Istina će vas osloboditi“(Ivan 8,32), kako to Isus govori svojim učenicima. A mi robujemo laži. Lažnim nadanjima, lažnim obećanjima, lažnim prorocima, lažnim porocima, lažnim ljubavima, lažući sebi, lažući druge, zaboravljajući pri tome kako živimo u vremenima relativiteta, prolaznosti što poznamo tek u rijetkim trenucima ispraćaja naših dragih s ovog svijeta. Ova corona virus i potresi u Zagrebu su tek podsjetnik nama svima kako smo prolaznici u ovom svijetu koji robuju svemu osim Njemu.

Sada se postavlja konačno pitanje koje mnogi postavljaju sebi i drugima do kada će ovo zlo trajati i hoće li prestati ikada? Hoće li ikada više naša mala dječica iz gradova i sela kao najpogođenija kategorija ove pošasti jer ne razumije, pronaći svoje mjesto na ljuljačkama i parkovima diljem svijeta gdje se najbolje snalaze kao ribe u vodi? Hoće li ikada više ljudi diljem svijeta moći bezbrižno izležavati se na suncu na najljepšim morima ovoga svijeta odmarajući svoje tijelo i dušu od napornog rada tijekom godine? Hoće li naše bolje polovice moći slobodno prošetati ulicama i trgovima naših gradova njišući svojim bokovima ostavljajući iza sebe mirise od kojih glava boli? Hoće li opet mnogi imati priliku sjediti na našim trgovima i ispijati svoju jutarnju kavicu razmjenjujući informacije iz tjedna ne razmišljajući o zaštitnim maskama i rukavicama? Hoće li naše majke i očevi koji su nas napustili i otišli diljem svijeta kako bi nas prehranili moći osjetiti zagrljaj svoje djece uživo jer viber, wat,s up i facebook je ništa u usporedbi sa zagrljajem uživo? Hoće li naši stari očevi i majke još jednom moći zagrliti svoje sinove i kćeri kojima nisu mogli pružiti ništa osim slobode kojom su ih pustili da od njih odu u Božjem blagoslovu kako bi se spasili dok je vrijeme, dok se može?

Konačno hoće li se vratiti na borilište milijuni sportaša diljem svijeta te navijači na Anfield Road zajedno iz sveg glasa zapjevati: You’ll never walk alone?, dok će mnogi drugi u svojim dokolicama na trjemovima svojih kuća gledati najljepše zalaske sunca koje nam je Svevišnji darovao? Konačno tko će sve te naše potajne snove i želje isfinanciratiimajući u vidu kako ovaj virus djeluje na širokom poljima? Na ta pitanja nitko u ovom trenutku ne zna odgovor i svatko će ga morati sam potražiti,ali ono u što ja vjerujem, i zbog čega još uvijek živim je nada kako nas Bog još uvijek nije napustio niti ima namjeru. Nadu za to mi daju svi oni koji veslaju u istom čamcu zajedno a takvih je u što smo se svi uvjerili ovih mjeseci sve više. A taj čamac ima dovoljno mjesta za sve. Upravo kako je to zapisano u Svetom pismu: “U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema zar bih vam rekao:Idem pripraviti vam mjesto”. (Ivan 14,2).