ZBOGOM, STIPE: Izbori su donijeli konačan kraj Stipe Mesića i Radimira Čačića!

ZAGREB - Ako je suditi prema rezultatima izbora, građani su se zasitili Čačića i Mesića.

“Drago mi je što je HDZ ostvario dobar rezultat na ponovljenim parlamentarnim izborima, ne namjeravam se odmarati niti povlačiti iz političkog života, imam puno obaveza u Košarkaškom savezu”, tim riječima svoj ulazak u Sabornicu prokomentirao je HDZ-ov Ivan Šuker. Jedinstven je to presedan s obzirom na to da je riječ o jednom od nekoć najaktivnijih saborskih zastupnika koji je do dolaska Andreja Plenkovića uspio preživjeti sve promjene stranačkog vukovodstva pa se tako u posljednjem valu promjena spekuliralo da je riječ o miljeniku bivšeg šefa stranke Tomislava Karamarka. Izvanredni izbori održani u nedjelju neće tako u mirovinu poslati Šukera, ali neka druga politička lica poput onoga Stipe Mesića ili pak Radimira Čačića znanoga kao Ratka trebala bi shvatiti da se narod zasitio njihovih praznih obećanja i besmislenih floskula. Vrijeme je za mirovinu, poručili su ovi kapitalci građani koji njihov politički potencijal, ako su ga ikada i imali, na ovim izborima nisu prepoznali. Pamte mnogi Ratka, prijatelja Vesne Pusić iz vremena kada je postavljao temelje HNS-a dižući tu stranku na noge i postavljajući je kao treću najsnažniju političku opciju u zemlji, o čemu je svjedočilo i 15 mandata koje su nekada osvajali. U dva navrata Čačić je sudjelovao u vladama lijeve koalicije, i to prvi put kao ministar za javne radove, obnovi i graditeljstvo u eri pokojnog Račana, dok je drugi puta u Vladu ušao zahvaljujući Kukuriku koaliciji i Zoranu Milanoviću.

Nešto manje od godinu dana obnašao je dužnost ministra gospodarstva i prvog potpredsjednika Vlade, a jedino po čemu ga se iz tog vremena možemo sjetiti jest njegova bahatost. Njegov politički posrtaj počinje pravomoćnom osudom zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj su poginule dvije osobe u Mađarskoj, tada biva pravomoćno osuđen na 22 mjeseca zatvora, u studenom 2012. mađarsko pravosuđe određuje mu da mora na odsluženje zatvorske kazne, a on podnosi ostavku na dužnosti u vladi, ali i u svojem HNS-u. Početkom 2014. bez rasprave i suprotno svim demokratskim načelima vodstvo HNS-a izbacuje Čačića iz stranke, bez da su ikada precizno objasnili razloge. Spekuliralo se da je problem bio njegov sastanak s Milanom Bandićem i dogovor suradnje mimo dogovora sa stranačkim vodstvom. Nakon njegova izbacivanja dio HNS-ovaca demonstrativno napušta stranku osnivajući Narodnu stranku-reformista na čije čelo izabiru Čačića koji na redovnim parlamentarnim izborima održanima prošle godine osvaja tek jedan mandat, a ove nedjelje u koaliciji s Bandićem doživljava jedan od najtežih udaraca u karijeri jer nije uspio osvojiti saborski mandat te je dobio svega 2847 preferencijalnih glasova, što znači da je u svega nekoliko mjeseci ostao bez 4000 glasova, što bi pak trebao biti jasan signal za odlazak iz političkih voda.

Puno bolje na izborima nije prošao niti politički transformer broj jedan u našoj zemlji, bivši ustaša, a danas najpoznatiji antifašist Stipe Mesić čija biografija obiluje pikanterijama. Bio je prvi hrvatski premijer, predsjednik Hrvatske u dva mandata, posljednji predsjednik SFRJ, predsjednik Sabora i sve drugo što se biti moglo. U mirovinu odlazi nakon drugog predsjedničkog mandata s prvim danima 2010. te osniva besmisleni Ured bivšeg predsjednika koji mu je stajao na raspolaganju.

Ako je Oreškovićeva vlada imala ijedan racionalan potez, tada je to dovođenje u pitanje egzistencije Mesićeva skupog ureda za koji je od postojanja potrošeno više od tri milijuna kuna, bez da je itko znao njegovu stvarnu funkciju. Mesić pak odlučuje uzvratiti HDZ-u i Mostu kandidirajući se za saborskog zastupnika, uključuje se u HSU uz najavu povratka u aktivnu politiku na velika vrata. Dobiva jako nisko mjesto u prvoj izbornoj jedinici te se nada preferencijalnim glasovima, a njegova nadanja realizirati je pokušalo 5130 birača koji su zaokružili njegovo ime na listi, što za ulazak u saborske klupe nije bilo dostatno. U političkim krugovima šuška se kako ovaj ne misli posustati, već puca na fotelju zagrebačkog gradonačelnika, no za nadat se ostaje da u njegovu okruženju postoji netko racionalan tko će ga uvjeriti da je ovo bio neuspjeli pokušaj koji je označio konačan kraj njegove politike.