7DNEVNO: Istanbulska konvencija EU nameće fašističku rodnu ideologiju

ISTANBUL - Baš kada svijet i UN ulaze u pozitivne promjene protiv neoliberalizma, Hrvatska je zatočena u neoliberalnoj i birokratskoj EU, unutar koje prima samo negativne utjecaje. Institucije UN-a traže pravo šanse za sve, a institucije EU pojačavaju dominaciju snažnijih članica

UN-ova agencija za trgovinu i razvoj pozvala je svijet da globalno napusti ekonomski neoliberalizam i politiku štednje. Već i prije toga, postalo je jasno kako je neoliberalizam tek novi ljepše upakirani fašizam velikih sila. Poziv protiv štednje ima smisla između, primjerice, Kine i SAD-a, a dalje izvan tog 1:1 odnosa, ima svoj imperijalistički G# prizvuk. Što je neizbježno, već zbog jednostavne činjenice da slabije ekonomije ne mogu preko noći pojačati svoju ponudu, niti mogu postati jači kupci bez (skupog) zaduživanja.

Nitko ne može otvoriti dovoljno široko tržište za mahnitu hiperprodukciju najvećih svjetskih ekonomija, koje se ne zaustavljaju na usisnoj moći “slobodnog tržišta”, nego svoju robu plasiraju kroz različite oblike korupcije, obavještajnog uplitanja i raznih oblika ucjene, pa smo nedavno imali slučaj da Saudijska Arabija od SAD-a kupuje oružje u vrijednosti oko stotinu milijardi dolara. Ne bih se iznenadio da Saudijci namiruju samo polovicu, jer je tehnološka premoć SAD-a vezana za snažnu vojnu industriju. Kroz različite projekte “slobodnog tržišta” kreirano je nezamislivo dužničko ropstvo, uz nevjerojatnu toleranciju na unutarnje i vanjsko zaduživanje jačih sila i jačih ekonomija. Nije sav naš problem u Europi više brzina, nego i u robi više brzina, odnosno različite kvalitete, koja se razdvaja za pojedine nacije, pa i za pojedine vjerske bazene.

UNCTAD-ovu posve utemeljenu i dobronamjernu ekonomsku i društvenu analizu u određenoj mjeri slabi prilično izlizani poziv na blagostanje za sve. Za sve zemlje ili za sve ljude? Ima svakakvih zemalja, ima svakakvih ljudi. U svojoj tragičnoj povijesti upoznali smo i zemlje kojima je blagostanje mogućnost uznemiravanja drugih. Već u Lijepoj našoj imamo toliko lopova da bi suzbijanje korupcije dovelo do revolucije. U Indiji su to sveli na podnošljivu mjeru kroz drastično kažnjavanje, odsjecanjem ruke, a kod nas se provodi suprotna politika nagrađivanja lopova, koji preuzimaju nacionalne resurse. Svijet je kompleksan, svijet je u neravnoteži, Europa je u neravnoteži, Hrvatska je poremećena. Umjesto propagiranja “bogatstva za sve”, trebamo se zaustaviti na “jednakoj šansi za sve”.

Fašistička rodna ideologija

Čemu konvencija protiv nasilja i zlostavljanja? Ima li smisla konvencija protiv zla? Neke su negativnosti prepoznatljive i bez konvencija, pa specificiranje takvih najčešće služi za proturanje drugih negativnosti. Europski parlament usvojio je takozvanu Istanbulsku konvenciju o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, sve u okvirima rodne ideologije. Prema konvenciji, nasilje je rodno utemeljeno. A “rod” je društveno oblikovana spolnost, što je znanstveno neprihvatljivo, jer je rodna korekcija spolnosti najčešće genetski uvjetovana. To je prvi razlog da se takav koncept “roda” zove ideologijom. Zapravo je riječ o prikrivenom fašizmu snažnijih država, koje su i snažnije ekonomije. Fašizmu koji je okrenut protiv katoličkog odgoja, koji se odvija uglavnom u obitelji, pa je smetnja i sam koncept obitelji i doma, što se kod nas pakira iza kampanje protiv pozdrava “Za dom” i “Za dom spremni”.

Naime, protestantske zemlje i protestantski dijelovi neke zemlje, već dugo prakticiraju odgoj i školovanje djece u internatima, gdje daleko od svojih bioloških roditelja dobivaju jače nacionalne i religijske doze, pa i neoliberalne smjernice, tako da je tradicionalna katolička obitelj velika smetnja. Kao najveći problem obrazovanja u RH, odnosno u Hrvata, Vesna Teršelič vidi utjecaj roditelja. Dakle, kod manjina trebamo omogućiti svaki utjecaj roditelja i njihovog obiteljskog i nacionalnog naslijeđa, a isto spriječiti kod većinske, u našem slučaju hrvatske nacije. Naravno, isti princip ne treba primijeniti u Srbiji za većinske Srbe.

Neoliberalno zlo

Možemo li UN-ovo korektno izvješće zahvaliti činjenici da neoliberalka Vesna Pusić nije došla na čelo te svjetske asocijacije? Na čelu UNCTAD-a je kenijski antropolog Mukhisa Kituyi, posve drukčijeg odnosa prema današnjoj podjeli rada i zarade. Kituyi zaključuje da na globalnoj razini imamo smrtonosnu “kombinaciju prevelikog duga i preslabe (kontrolirane) potražnje”. Kaže da svijet mora napustiti koncepciju neoliberalizma i “slobodno tržište” kao komociju privatnog sektora u okvirima kapitalizma. I provesti “makeover primjeren 21. stoljeću”.

Richard Kozul-Wright, UNCTAD-ov direktor za globalizaciju, reče na pripadnoj presici da globalni sustav i dalje služi interesima uskog kruga ljudi. “Mantra prema kojoj alternativa ne postoji počela se raspadati”. Kozul-Wright traži promjene koje se neće ostvarivati kao skupi krediti za siromašne. Napominje da Mark Carney, čelnik Bank of England i šefica američke središnje banke, Janet Yellen, pogrešno drže da su riješili krizu, pa za preostale rizike prozivaju Kinu. Imamo korporacijski meta jezik. Primjerice, pridjev “inkluzivan” dodaje se svakom ekonomskom procesu – kod publike se stvara dojam da je problem time riješen.

Cilj je ukidanje politike fiskalne štednje, koja je 2011.-2015. uvedena u 13 vodećih ekonomija, kao i prestanak borbe protiv inflacije i smanjenja javnog duga, sve u korist reflacije, pune zaposlenosti i pristojnih radnih mjesta. “Potrebita je ozbiljna regulativa korporativnih zloporaba u financijskom i korporativnom sektoru, kao i ozbiljne redistributivne mjere – fiskalne i one inovativnije”. Novi Zeland i Velika Britanija napuštaju politiku štednje, dok EU ide suprotnim putem. EU je postala kočnica razvoja, kako u Europi, tako i u ostatku svijeta. Zanimljivo je da mjeru štednje uspješno apliciraju snažnije članice Unije, koje opet bespoštedno koriste korupciju slabijih članica, da u njima razbiju mjere štednje. ECB i dalje besramno pridržava monetarno olakšanje za snažnije ekonomije. Hrvatska je premala zemlja za korporacijske igre, pa i za bilo kakve “nacionalne” korporacije. Ali, eto, ekonomski nepismena državna administracija ne odvaja zdravu “Jamnicu” od zagađenog koncerna Agrokor, nego taj naš brand nudi Atlanticu i Adrisu. Nakon pada jedne besmislene korporacije, koja je bila baš svašta, država gradi dvije nove! Koji će se ministri nakon isteka mandata uhljebiti u Atlanticu, a koji u Adrisu?

EU kurikulum

Richard Kozul-Wright traži promjene koje će prevladati “kozmetičke izmjene sustava obrazovanja”, upravo one koje su kod nas u tijeku. Kako EU ide suprotnim neoliberalnim putem razgradnje siromašnih i malih nacija, kod nas imamo konflikt svjetske i europske razine. Ne možete sustav internata aplicirati kao šutnju roditelja. Već četiri godine, umjesto kvalitetne obrazovne reforme imamo neoliberalnu represiju. U svim tim internatskim brigadama, od pionira Borisa Jokića do Nevena Budaka, posljednjeg partijskog sekretara na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, teško je pronaći jednu osobu koja prepoznaje na čemu se temelji tehnološki razvoj, realna ekonomija, i zdrava podjela rada i zarade. Nema više zapadnih tehnoloških poklona.
Kao što to prepoznaju institucije UN-a, put našeg oporavka nije tranzicija komunističke elite u neoliberalnu oligarhiju, nego odstranjivanje takvih nametnika. Nije samo slovenski ovršni zakon ono što trebamo preuzeti od Slovenaca u sklopu nekakvih strukturnih reformi. Naš cilj mora konačno postati kvalitetno obrazovanje mladih, uz dobar kućni odgoj i jednako pravo na šansu za sve talentirane, što će unijeti svježinu i optimizam u društvo, a ne da cijeli naš sustav obrazovanja ostane strogo u funkciji zapošljavanja učitelja i profesora.

Pogledajte cijeli ovaj cirkus oko Marine Divjak, koja, navodno, nije članica HNS-a, ali je pridodana na nekakvoj protuhrvatskoj matrici obrazovne (re)forme. Koliko je ona sama svjesna tog okvira u koji je uvučena, usisana? Navodno je to “vrhunska informatičarka”. Što to znači? Da je brza i precizna u bušenju kartica? Ili da može satima lamentirati o računalima, onako u prazno. Da svoje kumulacije podataka oslanja na PostgreeSQL? Istok se nije informatički razvio kroz kupovinu računala za škole i predmet informatike, nego kroz proizvodnju računala i informatičke opreme. Bilo bi strašno da Marina Divjak može nešto promijeniti u nezaustavljivoj informatizaciji cijelog svijeta. Ispravit će neravnoteže? Koje? Zar praksa mobilne tehnologije ne provodi informatizaciju korisnika? Najviše me smetaju ti samozvani nositelji onoga što je nezaustavljivo.

Nevjerojatno je kako kod nas cvjeta ono negativno, pogubno za zemlju i njene stanovnike. Nakon niza vlada koje se nisu do kraja snašle u zadaćama stranog interesa, konačno je izgrađena totalno neoliberalna postava, sastavljena od HDZ-ovih neoliberala, neoliberalnog HNS-a, uključujući i izgubljene manjince, sve suprotno preporukama UN-a.