Da je ostao u Zavidovićima, Jasmin Keserović nikad ne bi doživio pet minuta slave!

SARAJEVO - Možda je objavljivanje video snimka na kojem Jasmin Keserović, dvadesetdvogodišnji mladić iz Zavidovića prijeti Sjedinjenim Američkim Državama i poziva na ubijanje Amerikanaca ("snajperom sa prigušivačem, ili nožem"), sasvim slučajno vremenski podudarilo sa jezivim pokoljem na istanbulskom aerodromu "Kemal Ataturk".

Možda je Abu Muhamed el-Bosni (kako se Keserović preimenovao nakon tri godine starog “transfera” u sirijski ogranak ISIL-a) recentni video-uradak, prošaran panoramskim snimcima targetiranih gradova, San Francisca i Las Vegasa snimio prije nekoliko mjeseci, ili čak
godinu- dvije…

Možda trojica bombaša samouboica koji su sa sobom u smrt povukli više od četrdeset ljudi (i višestruko više ranili) uopće nisu ISIL-ovi ratnici džihada nadahnuti, pored ostalog, i Keserovićevim apelima, kako to kategorički tvrde čelni ljudi Turske, nego su, možebitno, plaćenici
kurdskih fanatika.

Možda je sasvim slučajno masakr na istanbulskom aerodromu koincidirao sa, istog dana izgovorenim upozorenjem američkog predsjednika Baracka Obame na opasnosti od islamskog terorizma na Balkanu, iz kojeg nije izuzeta (dapače, uključena je itekako!) ni Bosna i Hercegovina.

PLASTIČNI ISIL

Vjerojatno je isti stjecaj čudnih okolnosti, htio da istog dana turski predsjednik Tajip Erdogan, normalizira odnose s Izraelom, i odledi kontakte sa Vladimirom Putinom.

No, maknimo se brže-bolje od visokoparne međunarodne politike i geostrateških misaonih eksperimenata, i prizemljimo priču na plitke lokalne, bosanskohercegovačke prilike. Kakve implikacije po globalnu recepciju ove zemlje ima činjenica da je u istom danu, “crnom utorku”
za Tursku, rame uz rame sa samoubojicama sa “Kemala Ataturka” negativna svjetska medijska “zvijezda” bio 22-godišnji naočiti, nemilosrdni, do zuba naoružani mladić iz Zavidovića?

Keserović-Abu Muhamed El-Bosni rođen je godinu dana prije okončanja rata u Bosni i Hercegovini. Imao je tek godinu-dvije kada su po Zavidovićima u terorističkim akcijama preteča današnjih ISIL-ovaca ljudi i automobili, kuće, letjeli u zrak, kada je na kućnom pragu likvidiran “snajperom sa prigušivačem, ili nožem”, svejedno, novinar Jadranko Božanović.

Uboice nikada nisu otkrivene.

Njegov otac (ne nesretnog Božanovića, naravno, nego Keserovićev), nakon objavljivanja snimka na kojem mu sin prijeti Americi, rezignirano kaže i to “odgovorno” da “je sve to laž“.

„Snimak je star nekoliko godina. Jasmin je jučer postao otac i imamo kontakt. Ne krijem da je
otišao u Siriju, ali nisu svi koji odu u Siriju teroristi”.

I, zbilja, mudro rasuđuje babo Dževad Keserović: otkud nekome obraz i moral da nekoga ko je još prije koju godinu pozivao na neselektivna ubojstva Amerikanaca, koji se u međuvremenu oženio, dobio dijete i, vjerojatno skučio, danas proziva za nekakav terorizam i trpa mu ime na
INTERPOL-ove potjernice?!

KAMENO DOBA ISLAMA

Iste večeri (dakle još govorimo o utorku) gledao sam sjajan dokumentarac “Pod opsadom Islamske države” (“Surrounded by ISIS”), u kojem autor (Francuz) prati borbu kurdskih boraca protiv ratnika kalifata.

U filmu je prikazana scena koja svojom jezivošću nadilazi sve, uključujući i dekapitacije stranih špijuna i domaćih izdajnika, što je ISIL-ova bestijalna propagandna mašinerija producirala i odaslala u svijet.

Mladu djevojku je kalifatski prijeki sud osudio na smrt kamenovanjem zbog preljuba sa oženjenim muškarcem (kojeg ne vidimo, i koji očito nije “procesuiran”) a ona iz iskopane rake moli oca da joj oprosti jer nije ništa zgriješila.

Otac joj odgovara da joj neće oprostiti ništa što joj “Neće oprostiti Allah” i baca prvu od kiše smrtonosnih kamenica koja će je detaljno, natenane, ubijati narednih sati.

Polušaljivo sam prije nekog vremena parafrazirao olinjalu, svladanu marksističku poštapalicu po kojoj je porodica osnovna ćelija društva, karikirajući je tvrdnjom da je porodica postala osnovna teroristička ćelija društva.

Ne, dakle, nikakvi paradžemati predvođeni “karizmatičnim” provincijskim priučenim misionarima….

Lako je paradžemate istjerati iz sustava Islamske zajednice, teško je, preteško obitelji, čitava sela, detoksicirati od jedne radikalne ideologije, koja je prije nego što se udomila u ilegalu paradžemata, bila barem dvije decenije dio političkog i vjerskog meinstrima.