OTVORENO PISMO: Kako reciklirani komunisti dočekuju najdražeg gosta

Autor: Dnevno.ba

ODŽAK - Čim je izdana naredba za sve zemaljske i neke druge pripreme, povodom dolaska dragog vođe Dragana - Jugoslovena, u odžačkom HDZ-u je objavljena opća mobilizacija. Možda se neko pita zašto Jugosloven, pa tako se izjašnjavao 1975. godine, kao brucoš na fakultetu u Mostaru (dokaz je na slici ispod), a do kada je to bio i koja mu je sada nacionalna pripadnost nije poznato.

Neobično je i da se „glavni u hrvata“ potpisuje ćirilicom, ali tu smo bar, što se potpisa tiče, sigurni da je prešao na latinicu, ne zna se kad, što uostalom nije ni bitno.

Opsadno stanje za HDZ-ovce je počelo u ponedjeljak u ranu zoru. Od tada su najviđeniji među njima, Luka, Mijo, Lijan, mladi Pero Radić kao taj njihov, što bi rekli, odbor za doček, bili u stalnom zasijedanju i koji je morao osigurati da sve bude pod špagu i bez greške. Srijeda je za ove klimoglavce bila najradosniji dan, jer dolazi veliki „ON“, Mili predsjednik i Dragi vođa, da ne povjerušeš, sve to u jednoj osobi. Veliko je zadovoljsto pružiti mu ruku, ili ga bar dodirnuti, a neki sretnici će se s njim i slikati.

Mlađahni Pero Radić, kažu da ga od nedavno zovu gotovančić, zadužen je za resor sigurnosti, što je i logično za budućeg ministra. Neće se valjda izjaloviti, obećali su Miki, Đuro…? Sad je Pero šef šefu putara Matiju Jelušiću. Sve mora da blista! Putari su sa Centra za kulturu morali poskidati sve plakate koje su bile najava nekakvih kulturnih sadržaja (pusti sad to), i umjesto njih polijepiti Čovićeve i HDZ-ove plakate.

Načelnik kravatiran, iz Züricha (kafić u centru) prati razvoj situacije i svako malo pogleduje na sat, pazi da ne zakasni u Svilaj na misu.

Zatim iz pravca HDZ-ovog ureda prema centru, pored ćevapdžinice Vajdi, dolazi predsjednik i budući poslanik, tako bar on kaže, u federalnom Domu naroda Ilić, preskakujući trake koje je su postavljene oko cijelog centra grada. Treba stići u 11, ma šta u 11, prije, ko će dočekati Predsjednika, a uostalom sramota je i veliki minus da Predsjednik dođe a njega nema. Mene je, iskreno, bilo strah da se neki ne zapetljaju u one trake, pogotovo oni kraćih nogu i dame u uskim suknjama, da se ne daj Bože povrijede. Znam da njima za ovako važan događaj nema nesavladivih prepreka i nikakva žrtva nije teška, ali ipak? Opet ide Pero sigurnjak, pa zatim žurnim korakom ministrica Ćulap i nova uzdanica HDZ-a, mladi Šimo (Katin i Ivin) Grgić.

Tako okupljeni (probrani i elitni) posavski HDZ-ovci će uskoro, skupa s hercegovačkim, u svilajskoj crkvi, skrušeno i pobožno iz prvog reda, slaviti Svetu misu. Ovo me podsjeti na onu narodnu „Druže Tito ako ne znaš di su, svi su redom otišli na misu“. Tako se pjevalo u vrijeme kad se, „kao“ nije smjelo javno ispovijedati vjeru. Tu mi nešto nije jasno, moji roditelji su svu nas djecu krstili kad smo bili mali, primili smo sve Svete sakramente po redu, kako ide, išli u crkvu i na vjeronauk, sve to u vrijeme komunizma i nikada, ni ja, niti moji roditelji nismo imao nikakvih problema? Naravno da se nije moglo biti na dvije stolice i u crkvi i u Savezu komunista. Takvi su, čast rijetkim izuzecima, većina ovih iz prvog reda.

Kako vrijeme prolazi tako nadiru posavski HDZ-ovci svih rangova, na čelu s premijerom, koji prije ove bilježi još, čak dvije, posjete Odžaku, u samo četiri godine mandata. Čestitam! Ali zato je njegova Donja Mahala iz županijskog proračuna dobila između 600 i 800 hiljada maraka, po raznim osnovama. Ima čovjek pravo biti lokal patriota, a i siva eminencija, neprikosnoveni Miki mu stalno puše za vrat, njegova je zadnja.

Stižu i ministri, mada kažu da su prije ministrovanja neki bili skladištari, a među njima se posebno ističe jedan gojazan. On dolazi iz resora gdje se najviše radilo na čišćenju kanala i šurovanju, ne džabe, oko koncesija i potpisivanja ugovora o podzakupu zemlje za vrijedne odžačke poljoprivrednike što zemlju obrađuju na daljinski, iz kafića Orange.

Neka mi ovi niže rangirani oproste što se nisu našli na ovom spisku, jer bi članak bio preopširan. Svi uposlenici Hrvati, iz općine i institucija su, također morali, mislim došli na doček, i još njih 7 do 10 koji nisu na proračunu, uglavnom iz sela, što bi zaista bilo previše da ih sve spomenem.

I konačno, izlazi dragi vođa. Leti Ilić opet da se izgrle, pardon pozdrave i polože cvijeće kod spomenika. Neki među ovima kravatiranima, što nastupaju laganim korakom iza predsjednika, primjećujem da baš i ne uživaju u ovom cirkusu, ali trpe, svjesni su da sve jednom prođe, pa i ovo će.

To je ono što sam vidio svojim očima pošto sam bio na samom mjestu dagađanja. Daljnji program se odvijao u kino dvorani, kojoj je, Bogu hvala, uključena struja, što bi trebalo biti i moja zasluga, ili će ipak biti da je razlog uključenja struje samo dolazak milog predsjednika.

Nema veze nek je struja došla!

Tamo je predsjednik govorio o zajedništvu (ali kada se dijeli onda nije ZAJEDNO, već ZA JEDNO). Spominje domovinu, ali nejasno koju, sve nešto dvosmisleno, jer valjda, što ga manje razumiju to je kao mudriji i pametniji, tako bar o njemu govori njegovo članstvo. Ne znam samo da li tako i misli ili što mora.

Sala kao puna, a kad izađoše na binu da se predstave biračima ostade poluprazna.

Mislim da je, u svoj ovoj strci i kičeraju, najbolje vrijeme iskoristio i najviše uživao, šogor ministrice Ćulap koji je, od silne ljepote i miline, zaspao u san, samo njemu znan.

Eto to je u najkraćem opis događanja s ovog, za našu općinu, velikog dana. Ovo može biti i primjer za buduće naraštaje, ako ih bude u Odžaku, kako se voli, cijeni i poštuje lider i stranačka hijerarhija, kako treba raditi i što znači dobra organizacija.

Nakon svega se lijepo počastiše od narodne muke, ne samo gotovančić Pero Radić, već i cijela elitna postrojba jadne HDZ-ove mašinerije Orašja, Domaljevca i najjadnijeg Odžaka.

Budući da je ovaj događaj sve ispunio lijepim emocijama Odžačani, u znak zahvalnosti Dragom vođi, ispjevaše pjesmu, koju u nastavku u cijelosti objavljujem.

Sunce grije crna zemlja drijema
stiže Čović cirkus nam se sprema.
Neka znade malo i veliko
u Odžaku teče med i mlijeko.
Oj Čoviću naše milo cvijeće
tebe Odžak zaboravit neće.
Što je više objeda i laži
Čović nam je miliji i draži.
Iseli nam veliko i malo
nije važno kol´ko je ostalo.
Mili vođa šepuri se gradom
vjerne sluge pratiše ga kradom.

Na derneku puno uzvanika
to je u njih uvijek ista slika.
Kad se silna bratija rasula
tužna noć Odžakom usnula.
Zar možete tolike godine
obećavat´ brda i doline.
Otjeraste posavske Hrvate
kazna stiže, dobro neka znate.

S poštovanjem,
Tomo Jurkić, zastupnik u Posavskoj županiji

Autor: Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI