VIDEO EKSKLUZIV: Humo – Kad smo povikali Allahu ekber ustaše su se razbježale i po Cimu!?

MOSTAR - Tijekom ratnih godina česta su bila gostovanja pripadnika Armije BiH u programima lokalnih televizija, kojih su za razliku od bh Hrvata i tada imali kao što imaju i dan danas, pa ovom prilikom ekskluzivno putem portala Dnevno.ba imate priliku vidjeti gostovanje Semira Drljevića "Lovca" i Esada Hume, koje se zbilo 29. listopada 1993. godine.

Njih dvojica tijekom emisije opisuju događaje s mostarskog ratišta, odnosno sukobe s pripadnicima HVO-a i osvajanje Sjevernog Logora uz povike “Allahu ekber” nakon čega su se pripadnici HVO-a, bar po njihovim navodima, razbježali i po Cimu, jer “nisu znali kud gone”! Uskoro ćete putem našeg portala imati priliku vidjeti i drugu stranu medalje, odnosno odgovor čelnih ljudi HVO-a iz tog vremena, jer kako neki ističu vrijeme je da se računi polože, odnosno da se prestane s podizanjem optužnica protiv hrvatskih zapovjednika, a samim time i osude hrvatskog nacionalnog korpusa u Mostaru, kao i općenito u Bosni i Hercegovini.

Stoga donosimo transkript razgovora novinara/spikera sa zapovjednicima Armije BiH, kako u pisanom obliku tako i kroz video prilog. Podsjećanja radi, Esad Humo je otac Zlatka Hume, pripadnika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) koji je nedavno htio zaplašiti, a možda i nešto više učiniti bacivši topovski udar pred vozilo generala Oružanih snaga BiH Ante Jeleča na izlazu iz tunela Salakovac kod Mostara.

SPIKER: Gospodin Semir Drljević Zv. LOVAC, komandant nadaleko čuvene i poznate Mostarske brigade i njegov zamjenik gospodin Esad Humo sa kojim ćemo voditi razgovor o Mostaru, o Mostarcima i njihovim herojskim djelima u obrani Mostara i bošnjačkog naroda.

SPIKER: Kakva je gospodine Humo trenutačno situacija na linijama obrane Mostara?

HUMO: Hm-pa situacija dole je u principu nepromijenjena u zadnjih pola godine, praktično od agresije HVO-a na nas. Situacija se i nije nešto aman promijenila, jer oni i pored sve sile sa kojom raspolažu i pored najveće želje, nisu uspjeli se pomaknuti ni jedan milimetar naprijed. Za šest mjeseci, uspjeli su izgubili samo teritoriju, a nisu dobili ništa. Situa .. i tako ostaje dok mi ne odlučimo da krenemo naprijed.

SPIKER: Lijeva obala Mostara aaa Gospodine Drljević, je bar kako do nas stižu vijesti je skoro potpuno razrušena.. Kako u takvim uvjetima žive i civili i borci, a posebno ranjeni borci i civili, kako, kako uspijevate organizirati nivo preživljavanja?

DRLJEVIĆ: Sve ono što se tiče života civilnog stanovništva na lijevoj obali, a ne samo na lijevoj nego i na desnoj, mi smo se i počeli boriti u aprilu 92., jer su nas htjeli podijeliti na lijevu i desnu obalu. To što se tiče Mostaraca, tako da u Mostaru nepostoji lijeva i desna obala, postoji teritorija koju kontroliše Armija, tako da je, da su problemi isti i na lijevoj i na desnoj, čak je desna obala ovaj dio koji mi kontrolišemo isto tako razrušena. Ima stanovništvo živi.., niko se nije pomako, živi se možda negdje na prvoj liniji, negdje 20 metara od linije, ali uglavnom živ…živi se na prvoj.

SPIKER: Dakle kompletan život je organiziran upravo na prvoj liniji i civilni i vojni i nema pomaka.

DRLJEVIĆ: Nema pomaka, sad je formirano ovo operativno tijelo gdje, gdje je ovaj objedinjene sve institucije od vojne, aaa., MUP-a, ratnog predsjedništva, civilne zaštite, struktura, sve u cilju da što lakše prebrodimo ove sve teškoće koje imamo. Ja mislim da je ovo operativno tjelo za primjer, možda i nekim drugim sredinama, koje su u teškoj situaciji kao Mostar.

SPIKER: Kako organizirati život?

DRLJEVIĆ: Kako organizirati život, kako preživit, prehranit, organizovati i odbranu oko sebe pošto ovako vidimo da nam u nekim djelovima Bosne ima nekih trzavica između MUP-a i Armije, u nas je to sve pod jedan.. pod jednom kapom.

SPIKER: Hvala Vam lijepo. Gospodin Esad Humo je, učesnik jedne od sigurno najbriljantnijih, najuspješnijih akcija Armije Bosne i Hercegovine u Mostaru, akcije Mostaraca i čuvene mostarske Brigade, kada je izvršen napad na Sjeverni Logor, odnosno dalje prema Bjelom polju. Hoćete li nam gospodine Humo reći, iako je vrijeme učinilo svoje, kako su vaša sjećanja na tu akciju, akciju, odnosno iznijeti detalje koji su ipak odlučili da se ona tako i izvede munjevito, brzo i posebno uspješno.

HUMO: Pa ovako, Mostar se u prvim danima agresije HVO-a na nas, ustvari ovih ustaša, ustaških snaga, jer tu nema više HVO-a, da se nezavaravamo, nije to HVO, to su čisto ustaše. Našli se u jednom totalnom okruženju, ali bukvalno zatvoreni sa svake strane, sa za.. sa istočne strane su nam bili Srbi ili četnici kako hoćete, a sa ostale praktično tri strane, su nas opkolile ustaše. Mi tu dugoročno nismo imali šanse da preživimo u takvim uslovima u kojim smo bili, jer nije bilo mogućnosti ni dotura municije, ni hrane ni bilo čega. Oni su nam presjekli vodu, presjekli struju, praktično je počeo jedan drugi vid rata, jer su oni u prvim danima svatili, da nemogu vojnički proći. Mimo njihovih procjena da će nas slomiti za dva dana ili neznam nija, da će nas .. onaj ..oni su svatili da nemogu proć i onda su počeli da nas izgladnjavaju, muče i neznam ni ja, isključuju vodu tako da je jedina šansa Mostara bilo otvaranje koridora ovoga prema Jablanici. Kakvog- takvog.

SPIKER: Jasno.

HUMO: Vi svi znate kakav je, kakva je, kakva je veza i dan danas Jablanice sa Mostarom, u stvari Mostara sa svojim slobodnim djelom Bosne, tako da smo se mi morali odlučiti na taj korak. Ono što smo imali prije početka akcije, neznam jedino očajniku su mogle past napamet takve ideje, kakve su nama pale na pamet i na što smo se Mi odlučili.

Akciju smo počeli sa minimalnim količinama municije sa onoga što imamo od ubojitih sredstava, tako da je sve to bilo podijeljeno pred samu akciju, i nije bilo šanse da neko kaže, E.. Mi ćemo onaj, E..daj nam sad pošaljite, fali nam municije ili ovo ili ono. Ono što si ponio sa sobom to tije bilo i zdravo. Podjelili smo se, ne znam ni ja u tri grupe, jedna grupa je išla pravac Hidroelektrana Salakovac, druga grupa je išla Bijelo polje, Potoci, Vrapčići i treća grupa je išla Sjeverni Logor. To nije radila samo Mostarska brigada, to je radio četvrti korpus i jedinice u sastavu četvrtog korpusa u kojem su se ne znam ni ja nalazile i aktivno učestvovale i Nevesinjski bataljon, i Gatački bataljon koji nosi ime Šargan i jedinice MUP-a i naravno četeresprva kao u tom trenutku i dan danas daleko najača i najsposobnija i najbrojnija jedinica na tom području.

Ja konkretno, ja sam učestvovao u akciji i oko Sjevernog Logora. Tu noć u Sjevernom Logoru je noćilo sto pedeset, podijeljeno je sto pedeset večera, tu noć u Sjevernom Logoru pred napad. Ha Ha nas je u Sjeverni Logor krenulo trideset ljudi.

SPIKER: Dakle trideset ljudi.

HUMO: Trideset ljudi na prema sto pedeset. Oni su bili ukopani u bunkerima, u zaklonima, a mi smo jurišali ne znam ni ja, ko u onim partizanskim filmovima, ko Bata Živujinović, jurišš i zdravo. Onaj jesmo se mi derali i jesmo urlikali, jesmo učili Alahuegbern, jesmo imali megafon, ali dobro to je psihološki rat, šta ću im ja, to je njihov problem, što se oni boje Alahuegben. To nije moj problem.

SPIKER: Da, da.

HUMO: Onaj, ništa vrlo brzo smo mi riješili s njima za jedno dva sata, jesmo jednu grupu poslali koja im je minirala most koji je povezivao Sjeverni Logor sa onom desnom stranom, otišla je jedna grupa, presjekla im tu šansu i da se povlače normalno i da onaj, i da bjež.., i dobiju pojačanje.

SPIKER: Pojačanje. (preklapanje)

HUMO: Sa one strane. Za dva sata smo mi praktično riješili gro problema u Sjevernom Logoru, razjurili ih, njih je bilo u gaćama tamo na onoj strani, po Cimu ih je doteklo u gaćama,Ha,Ha(smijeh). Ništa po nekim izjavama kasnije njihovim, oni tvrde da se Sjeverni logor napalo dvije hiljade vojnika, od toga nekoliko stotina Mudžahedina sa par muftija koji su učili iza. Mi nismo imali ni dvije hiljade metaka, kad smo napali Sjeverni Logor, a ne, da je napalo dvije hiljade vojnika.

U toj akciji je poginuo komandant Mithat Hujdur, praktično u sred akcije, u sred borbe u Sjevernom Logoru. Došlo je do jednog velikog pada morala u jednom trenutku, jer ipak gine Komandant brigade, slavni Komandant u sred borbe. Malo je tu, malo je tu došlo do pada morala, ali se to vrlo brzo konsoldovalo, vrlo brzo smo onaj, uspostavili dalji novi, onaj..,aa.., stari borbeni poredak, tada je na mjesto komandanta Hujdura, došo Drljević. Ja sam tu isto bio ranjen, i dalje je to nastavljeno i očišćeno za dva sata, bez ikakvi problema. Mi smo, nije tajna, na Sjevernom logoru imali osam mrtvi, njihovih smo sahranili trideset i pet, mi svojim rukama.

SPIKER: Da.

HUMO: Imali, imali su zarobljenih.., da ne govorim o materijalno-tehničkim sredstvima, koja su ostala u jednoj ogromnoj kasarni, od sredstava veze, motorni vozila, benzina, mislim onog nafte, benzina, hrane, municije, oružja, to je nama dalo daljnji elan za…, a Bjelo polje su oni riješili gori za ist tako za,.. Počela je akcija u četri ujutru, Bjelo polje je bilo očišćeno do deset, jedanest ujutru, za pet- šest sati sve je to bilo očišćeno.

SPIKER: Dakle, na Sjeverni Logor, naaaa.. Bjelo polje jurišalo je srce protiv ogromne tehnike Ustaša i Mostarsko srce je zaista pobjedilo. A gospodine Humo, o oprostite gospodine Drljeviću, kakav je moral branilaca trenutačno u Mostaru prije no što ste Vi ovamo pošli, inače kako se Mostarci drže i svi ovi Hercegovci koji učestvuju u odbrani, odnosno oslobađanju privremeno okupiranih teritorija Mostara.

DRLJEVIĆ: Evo mogu Vam samo da pojasnim, u vrijeme dok je, dok nije probijen ovaj koridor Bijelo polje i dalje, borbeni komplet boraca na liniji je ovaj, gdje smo udaljeni od Ustaša od deset do najviše i najdalje pedeset metara jedni od drugih, borbeni komplet je bio deset metaka, možete zamislit izdržat te udare, a borac nesmije više od deset metaka potrošit i tako je bilo skoro dva ipo mjeseca je li, znači to je, ti borci su naućili praktićno bez ićega da izdrže sve te silovite napade gdje, gdje su podrumske prostorije u pojedinim zgradama razvaljene, praktićno ne postoje zgrade, ne postoje. Nama su.., toliko su imali municije Ustaše, da su nam Munaru mitraljezom skinuli, jednostavno ukopa mitraljez na jedno mjesto i pet dana tuće, tuće, tuće i obori Munaru, tako je isto i sa zgradama, probiju po tri-ćetiri zida ob.., obićnim mitraljezom.

Sad se prića da oni pripremaju jedan napad samo, sama izjava ljudi sa linije ono, kad će više, hajde više, hajde više neka krenu jer ih ćekamo, i do sada svaki njihov pokušaj je bio razbijen, imali su gubitke strahovite u živoj sili, mislim to je za nepovjerovat, na svakom pravcu su imali u onih njihovih specijalnih jedinica, pa najmanje deset-petnes mrtvi, dakle ovo je o moralu, jedva čekaju ljudi njihov napad.

SPIKER: Mostarci ostaju Mostarci, jedva čekaju napade tih zloglasnih i zlogukih Ustaša, aaaa…, kako su prošli na Mostaru to oni najbolje znaju. Gospodine Humo kada dalje, u nove akcije za oslobađanje novih mostarskih ulica, kvartova, .. Kad ćemo u Cim???

HUMO: Hm., u Cim. Ovaj slučajno ste me pitali, ja imam kuću u Cimu, u stvari nemam ja, ima moj otac, onaj, to mi je dedovina i ja isto mislim doć u Cim, ne ja nego svi mi. Kako i kada, znamo kako, kad prikupimo oružje, sredstva Jurišš, eto kako, a kada, ne znam ni ja vidićemo, odustali otoga nismo sigurno, morala imamo, aa ima jedna stvar koju ja mislim da oni još nisu svatili, Ustaše da još nisu svatile, a to je – prošle godine je ovaj srpski agresor doveo vojsku iz Crne Gore, iz one Srbije…

SPIKER: Iz Srbije (preklapanje).

HUMO: Iz Srbije i ne znam ni ja sve odakle su doveli vojsku, krenuli su na Mostar, da kažem imali su uspjeha, relativno nekog uspjeha, prošle godine uzeli su bili praktično lijevu obalu…………(Nedostatak sadržaja emisije….)

ü Nastavak emisije;

SPIKER: Kostajnica-Prozor…

HUMO: Prozor, mimo njih, oni su doveli jedinice regularne hrvatske vojske. Što se zovu regularna vala ja više ne znam šta su regularne, kako regularne, kad me mlati po glavi, napo drugu državu, a dobro..onaj, tamo je recimo peta gardijska brigada iz Osijeka jedna od ili ova splitska brigada je dole na tom ratištu, nama se ne žuri, mi možemo napast sutra, a možemo napast u proljeće devedeset osme, mi iz tog grada nemamo gdje niti imamo namjeru da idemo, a oni će kad-tad otić, a onda ćemo se vidjet i obračunat.

SPIKER: Kad-tad otići, ako budu imali i koliko otići, Mostar ostaje Mostarcima. Zima je, zima je na pragu, znamo da Mostar oskudijeva i sa strujom i sa vodom i sa hranom, pa gospodine Drljeviću o ovim poteškoćama koje slijede; elementarnim, zimom, hladnoćom, nedostatkom vode i hrane,..Kako prezimiti ??

DRLJEVIĆ: Prezimljavanje je ono čega se svi bojimo. Praktično u gradu ne postoji nijedan zdrav objekat koji bi mogao pružit neku zaštitu za normalan život, ali ljudi su, to je interesantno ko mravi, jednostavno, ako danas izgubiš krov, sutra se to nekako ili u toku noći sutra se to pokriva, iznalazi, sređiva ili se preseljava, ali uglavnom vodi se računa o svakom. Civilna zaštita u Mostaru, to bi istako je nešto ja mislim da je malo gdje ima tako, osim oni radova što rade oni moraju bit hrabri isto kao i borci, tako da između boraca i ovih pripadnika Civilne zaštite nema razlike, čak neki i više vole pušku nego da onaj da rade u Civilnoj zaštiti pošto imaju strahovito teške poslove, a opasnost, oni ginu isto ko i borci, jer moraju biti vani, moraju bit tamo gdje se, gdje su potrebni, a u prezimljavanju upravo smo napomenuli za ovo operativno tijelo gdje su sve strukture uključene od ratnog predsjedništva, predstavnika armije, preko tog operativnog tijela ćemo vidit kako šta. Dogovarat se …(preklapanje) imamo pametni ljudi.

SPIKER: I na kraju, ima li nešto što bi ste htjeli reći, a ja Vas ne upitah, ili oćete li uputiti poruku Jablaničanima, Mostarcima evo odavde iz našeg ovog improviziranog studija, da vidimo ko će prvi, da li će gospodin Humo ili Drljević, izvolite vi komandante.

DRLJEVIĆ: Ovako, poručio bi svim Jablaničanima, inače svim državljanima BiH da se okanu svađa između sebe i neki karijerističkih ideja, jer samo nas zajedništvo i isti cilj može dovesti do pobjede. Ništa drugo, a nama je svima isti cilj preživit, održat ono što je naše, jer Mi nismo tražili ništa tuđe.

SPIKER: Hvala vam lijepo, Vi gospodine Humo.

HUMO: Nemam ništa posebno poručit, osim da Vam kažem šta ja mislim o ovoj našoj borbi i uvezi nje (preklapanje).

HUMO: Dolazi dole i bude novinara ne znam ni ja ovih sa strane pa pitaju obično pitaju mog komandanta kako preživit? Ili kako ćemo opstat, ne samo ovu zimu, nego kako ćemo pod tim silnim pritiskom opstat? Ja kažem ne znam kako ćemo opstat, ali znam da ću opstat, kako? Nekako. Borba naša, šta? Do kad? Ne znam do kad, ali znam ko će pobijedit, a sad ko će od nas dočekat kraj rata živ – general, pokojnik, pukovnik, ili kako već to oda ali znam da ćemo mi ovaj rat dobit, da šanse nemaju niko drugi da ga dobije osim nas, jer ova ideja je jedina ispravna ideja. To što mi uvijek imamo nekakvi problema opkoljeni, što nas zeza neki Fikret Abdić, što nas zeza nekakav Pohara ili ne znam ni ja ili oni dole (nerazumljivo), to su problemi koji se moraju rješavati u hodu, koje ćemo mi riješit i nema govora o tome da nećemo pobijedit, ali svi zajedno. Nema to da se dijelimo iz.., nema šanse. Mi u Mostaru nemamo tih problema, a vidim ni u Jablanici nema problema, civilna vlast, MUP, Armija, kako se to može podijelit? Meni to nikako nije jasno, pa ja sam, nisam vojnik ja pa da sam ha evo me u Armiji, mogo sam biti i u MUP-u i u onome i nešto u Civilnoj, da kažem Civilnoj zaštiti pa šta, opet bi se borio ja zajedno, a to je sad trenutno za mene ili za nas Mostar, a onda dalje Bosna i Hercegovina (nerazumljivo), prema tome, stisni zube naprijed i pobjeda je naša.

SPIKER: Hvala vam lijepo i gospodinu Drljeviću i gospodinu Humi, ovo su bili poštovani, poštovani gledaoci naši večerašnji gosti, od kojih smo mnogo štošta lijepog čuli, posebno da se Mostar drži, da će se održat i mi svi skupa građani Bosne i Hercegovine znamo i imamo isti cilj, svi za front i svi na front za Bosnu i Hercegovinu, za Bošnjake, za našu slobodu. (kraj emisije).

Posted by Portal Dnevno BIH on 6. siječnja 2016