VLADO MARUŠIĆ: Pri pomisli na Međugorje treba jedno znati – šuti glupi razume i slušaj Boga!

MEĐUGORJE - Velika većina bh portala proteklih je dana objavila priopćenje biskupa Ratka Perića kojim on izjavljuje kako je stav Biskupskog ordinarijata u Mostaru vezano za “navodna“ Gospina ukazanja u Međugorju slijedeći: “Može se mirno utvrditi kako se Gospa u Međugorju nije ukazala. To je istina koje se držimo i vjerujemo Isusovoj riječi da će nas istina osloboditi(Iv.8,32)“.

U svom obrazloženju Biskup Perić se osvrće na stavove svog prethodnika, biskupa Žanića, stavove biskupske konferencije od 1981. do 1990. u kojima kako kaže nema mjesta vjerovanju da su se u Međugorju dogodila Gospina ukazanja, prema istraživanjima koje je biskupska konferencija tadašnje Jugoslavije utvrdila, te kako i danas nema razloga da biskupska konferencija mijenja svoje mišljenje u pogledu autentičnosti tih ukazanja. Biskup Perić se nadalje upušta u razmatranje nekih efemernih i minornih činjenica u svezi Međugorskih vidioca, te činjenica koje po njemu onemogućavaju dodirivanje „autentične Gospe“, jer prava Gospa ne bi dozvolila diranje svojih haljina. Isto tako Biskupu Periću je nezamislivo“premještanje“ Gospe s brda ukazanja u Međugorsku crkvu po sugestiji vidiocima tadašnjeg župnika fra Joze Zovke.

Mnogo činjenica kojima osporava Gospina ukazanja je iznio Biskup Ratko Perić u svom priopćenju u pogledu autentičnosti tih ukazanja pa o njima ne bih trošio previše riječi. S obzirom kako svaki čovjek u svojoj neznatnosti može pogriješiti pa tako i ja jedna od milijardi jedinki na ovoj zemaljskoj kugli koju nazivamo Zemljom, dok je nebo granica do koje se teško dolazi, pa ću tako i ja u svoj svojoj neznatnosti izreći svoj sud o izjavi biskupa Ratka Perića, te svoje viđenje Međugorskih ukazanja od 25.06.1981. godine do dana današnjeg.

Mnogo potrošenih riječi protivnika Međugorja i Međugorskih ukazanja upotrijebljeno je u svrhu osporavanja Gospinih ukazivanja. Jedno od glavnih oružja kojim su se protivnici ukazanja služili bilo je prikazivanje Međugorja kao mjesta zla, izrabljivanja radne snage od vlasnika suvenirnica, motela, hotela, pansiona te ostalih uslužnih trgovačkih centara. U tom smislu nisu ostali nepošteđeni ni Međugorski vidioci koji su također uključeni u taj lanac izrabljivanja i nemoralnog postupanja prema svojim uposlenicima jer neki od vidioca također imaju svoje nekretnine i objekte u Međugorju, pa su se u tom smislu s različitih adresa davale u javnost izjave kako je Vicka Ivanković među vodećim izrabljivačima radne snage, te još neki vidioci itd.,itd.

Neke izjave su išle u smjeru diskreditiranja vidioca na način kojim se oni nisu smjeli ženiti ili udavati ako su vidioci. Nije se biralo oružje pa čak i oruđe kojim će se diskreditirati Međugorje i vidioci. Imajući u vidu kako Međugorje ima službeno 3.797 stanovnika u što ulaze MZ Međugorje i MZ Bijakovići, a zemaljska kugla ima preko 7 milijardi stanovnika, a u Međugorju je duhovnu i tjelesnu okrjepu pronašlo do dana današnjeg preko 200 milijuna ljudi, što su ti svi žitelji Međugorja u usporedbi sa stotinama milijuna, pa taman da su svi oni (njih 3.797 stanovnika) moralno i duhovno izopačeni a odista nisu svi?

Kako se Biskup Perić služi podacima kojima se želi pokazati i prikazati kako se Gospa u Međugorju nije ukazala ja ću sa svoje strane iznijeti neke druge činjenice koje govore u suprotnosti takvih činjenica.

13.05.1917. godine, nepunih mjesec dana uoči Oktobarske Revolucije u Rusiji ukazala se Blažena Djevica Marija u Fatimi. Ukoliko čitatelji ne znaju Oktobarska Revolucija u Rusiji je pokrenula val komunizma u svijetu koji je prihvatila i bivša Jugoslavija pa je pod plaštom komunizma u svijetu ubijeno na izuzetno brutalne načine do dana današnjeg na stotine milijuna ljudi diljem svijeta. Da li se Gospa u Fatimi pojavila slučajno uoči pojave komunizma ili je to bila svojevrsna poruka vjernicima?

Dana 25.08.1991. godine uoči pada komunizma i željezne zavjese u Europi Gospa je u Međugorju rekla: “Što sam započela u Fatimi završiti ću u Međugorju“! Imaju li ta Gospina ukazanja svojevrsnu poruku vjernicima kako nadolazeće zlo prijeti njima te kako se njemu jedino molitvom, mirom i obraćenjem mogu vjernici obraniti?

Na sam Božić 1982. godine vidjelica Mirjana Dragičević-Soldo je od Gospe dobila na jednom papiru formata A-4 deset tajni koje će biti objavljene i gdje je ona za osobu koja će svijetu obznaniti te tajne odabrala fra Petra Ljubičića, svećenika koji je te godine bio na župi u Međugorju i koji je prihvatio objaviti te tajne, a rečeno mu je kako će on to učiniti za svog ovozemaljskog života. Napominjem kako je taj papir koji i dan danas posjeduje vidjelica Mirjana Dragičević Soldo od nepoznatog sastava, kao pergament, neuništiv je i s njega običan čovjek ne može pročitati ništa dok te tajne ne objavi fra Petar Ljubičić.

Sada se postavlja pitanje autentičnosti života i djela fra Petra Ljubičića koji je prihvatio objaviti te tajne po sugestiji Mirjane Dragičević Soldo, a koliko ja znam on nije “izopćen“ iz crkvenog reda kao neki hercegovački franjevci koji su odbili poslušnost Biskupu Ratku Periću, jer fra Petar Ljubičić prihvaćanjem objave tih tajni krši “zakon“ Biskupa Ratka Perića.

Dana 25.06.1981. godine kada su ukazanja u Međugorju službeno započela vidioci, tada dječica, morala su se podvrgnuti komunističkoj diktaturi i dresuri u Čitluku, Mostaru i Sarajevu. Imajući u vidu kako neki od nas jako dobro znaju kakve metode su koristili i dan danas koriste jugo-komunistički kadrovi postavlja se pitanje kako to da su svi vidioci od prvog do zadnjeg davali istoznačne i jednake odgovore u pogledu ukazanja Blažene Djevice Marije na mjestu Podbrdo u Međugorju?

Kako to da se nisu pokolebali kada su komunisti imali metodu kojom su prije razgovora s dječicom prvo njima prilijepili po neki šamar a tek tada ih počeli ispitivati a svi znamo kako dječica pjevaju kada im utjeraš strah u kosti za što su komunisti jako dobro obučeni? Kako to da su sva ta dječica vidioci u vrijeme ukazanja u Međugorskoj crkvi sklopljenih ruku gledala u jednu točku na kojoj im se Gospa ukazivala a niti jedno od njih nije trepnulo na jak bljesak, blica, svijetlosti fotografskog aparata kojim su ih razno-razne komisije ispitivale želeći se uvjeriti kako oni lažu a nigdje u svijetu nije zabilježen slučaj da oko ne trepne na jak podražaj svijetlosti takvog intenziteta? Kako to da se vidjelica Vicka Ivanković nije pomakla niti jednim svojim pokretom dok je jedan od članova komisije zabio iglu u njenu podlakticu u vrijeme Gospinog ukazanja, i pa čak i kad joj je potekla krv iz podlaktice?

Što znače igre sunca na brdu Križevac koju su svojim očima vidjele na desetine tisuća živih svjedoka, te na tisuće nadnaravnih pojava i ozdravljenja upravo u Međugorju? Što znače na stotine tisuća svjedočenja o promjenama svojih grješnih života upravo u Međugorju?

Biskup Ratko Perić navodi kako sve biskupske konferencije od 1981. godine do dana današnjeg nisu utvrdile ništa nadnaravno u pogledu autentičnosti Gospinih ukazanja u Međugorju. Doduše Biskup Ratko Perić u svom priopćenju navodi kako je stav njegovog Biskupskog ordinarijata kako se Gospa u Međugorju ne ukazuje, ne navodeći pri tome stav Kongregacije za nauk vjere koja sustavno prati Međugorska zbivanja i koje još nije dalo svoj konačan sud o Međugorju, ali kako je iz dosadašnjih njihovih istraživanja utvrđeno kako je Međugorje mjesto molitve a da bi postalo svetište još treba pričekati. Međutim što je za crkvu stotinu godina?

Njemu se priklanja i današnji papa Franjo koji Međugorskom fenomenu najviše zamjera autentičnost zbog silnih Gospinih poruka svih ovih godina govoreći kako Gospa nije pošta da preko vidioca šalje poruke svijetu, jer se time dovodi sumnja u religiju koja po njemu postaje soft religija. Papa Franjo je dao nekoliko svojih stavova o Međugorju i to su njegovi stavovi koji se u mnogočemu nisu promijenili od vremena kad je bio biskup u Argentini pod imenom Jorge Mario Bergoglio. Ni tada a ni dan danas on nije promijenio svoj stav o Međugorju. Međutim on je Isusov nasljednik na zemlji i tko sam ja ili mi da sudimo njemu i njegovim izjavama? Ipak dužan sam se osvrnuti na njegove prethodnike a poglavito Papu Ivana Pavla II.

Papa Benedikt XVI je bio suzdržan i nije davao izjave o Međugorju jer je iznimno mudar čovjek koji je bio savjetnik Papi Ivanu Pavlu II i koji je njegove sugestije iznimno uvažavao. Papa Benedikt XVI je državnički mudro šutio o činjenicama koje ljudsko oko nije moglo rastumačiti ostavljajući prostora našim razmišljanjima o Božjem naumu na zemlji. Ipak poradi Biskupa Ratka Perića te ostalog sumnjičavog puka moram objaviti neke stavove koje je o Međugorju javno ili tajno izrekao Papa Ivan Pavao II a neki od njih su slijedeći:

-„Žao mi je što moram voditi crkvu iz Vatikana a ne iz Međugorja“,

-Papa Ivan Pavao II je biskupu Sebastianu Murilu Kriegeru iz Rominopolisa u Brazilu 24.02.1990 rekao: “Međugorje je duhovno središte svijeta“!

-U jednom od svojih mnogih pisama piše ovo: “I ja u molitvi odlazim u Međugorje onamo svakodnevno kao hodočasnik sjedinjen u molitvi sa svima onima koji ondje mole ili koji odande primaju poziv na molitvu“.

-U jednom susretu s vidjelicom Mirjanom Dragičević Soldo želio je s njom ostati i nakon službene audijencije te joj je tom prilikom rekao: “Da nisam papa već bih otišao u Međugorje“.
-Jednom prigodom je rekao: “Međugorje je nada svijeta“.

-„Međugorje je mjesto posebne Božje naklonosti“.

Gospa je u jednoj od svojih izjava u Međugorju rekla kako je Papu Ivana Pavla II odabrala sebi kao njenog najdražeg sina za ova vremena.

Imajući u vidu kako godišnje Međugorje pohodi preko milijun ljudi, a i to traje preko 36 godina postavlja se pitanje: “Što traže te zalutale ovčice u Međugorju“? Može li se reći kako je Međugorje produkt zla ili mira kako su se javno oglašavali neki poznati svjetski egzorcisti?

Fenomen Međugorja se nastavlja i tome nema kraja. Svatko od nas ima svoje razloge za i protiv Međugorja. Međutim ja ću sa svoje strane u kratkim crtama pokušati obrazložiti svoje viđenje Međugorskih ukazanja. Svjetski poznati tenor Andrea Bocelli je dana 07.08.2008. gostovao na vanjskom oltaru crkve Svetog Jakova u Međugorju u večernjim satima i na tom koncertu je bilo preko 50 000 ljudi iz cijelog svijeta. Sam Andrea Bocelli je prije održavanja tog koncerta izjavljivao kako s nestrpljenjem očekuje taj koncert u toj duhovnoj oazi mira, a na kojem koncertu je bila i moja malenkost. Taj koncert ne bi bio ništa neobično da se nije dogodio u Međugorju u kojem se božanstveni glas Andrea Bocellija uz divnu pratnju sopranistice Paole Sanguinetti širio u noći mjesta Gospinih ukazanja. Postojala je jedna silna sinergija između tog mjesta, tenora, sopranistice i slušatelja. Međugorska noć je zauvijek upamtila taj koncert.

Svake godine u Međugorju se održavaju susreti mladih i na kojim danima se iz cijelog svijeta slije stotine tisuća mladih koji uz pjesmu, molitvu, uz visoko podignute ruke k nebu traže ljubav i mir. Moja malenkost je bila i na nekoliko susreta mladih. Uspoređujući te susrete mladih koji me podsjećaju na koncerte nekih svjetskih rock zvijezda za mene su susreti mladih mnogo značajniji i važniji događaji koji su obilježili moj a i živote na milijune mladih. Na tim susretima mladih sam osjetio nešto što nisam nikada nigdje i poželio sam zauvijek ostati u tom mjestu.

Čija je težnja i zagovor Međugorje? Da li je Međugorje zagovor nečastivog ili milosrdnog nebeskog oca ako sam sve u što vjerujem i za što živim pronašao u Međugorju? Međutim nisam sam i usamljen u takvom razmišljanju. Zar nije lijepo zapisano: Gdje su dvojica sabrana u moje ime i ja sam s njima, govorio je Isus svojim učenicima“, a u Međugorju su sabrani milijuni vjernika iz cijelog svijeta koji su u ime ljubavi za Isusa Krista prolili rijeke suza, izmolili milijarde krunica, prolili tisuće litara znoja, poderali na stotine tisuća pari tenisica. Zar to nije vrijedno ljubavi koju je taj puk vjernički srcem darovao Isusu Kristu? A opće je poznata činjenica kako velika vjera rađa obiljem plodova i nagrada? Zar se ti plodovi već ne vide u Međugorju u tom neznatnom malom mjestu koje se nije moglo pronaći ni na jednoj zemljopisnoj karti iz 1981. godine?

Međugorje je za mene poput cvijeta koji se otvara vrijednim pčelicama radilicama koje traže svoj nektar, akon čega stvaraju svoj med kojim se hrane duše vjernika. Postavlja se također i pitanje da li uopće vrijedi braniti Međugorje od tih silnih optužbi kojesu upućene na njegov račun? Mišljenja sam kako Međugorje uopće ne treba braniti jer Međugorje se brani samo. Ono se brani šutnjom svoje istine koja čeka svijetlo dana koje će doći. Na koncu bih citirao Pascala koji je rekao: “Šuti glupi razume i slušaj Boga“.