Na današnji dan: Prije pet godina napustio nas je legendarni Oliver Dragojević:

Prije pet godina otišao je Oliver Dragojević. Čovjek koji je s godinama postao simbol Dalmacije volio je Split kao malo tko. I često je o tome govorio.

“Guštan u njemu živit”
“Nikad se ne bi odselija iz Splita jer guštan u njemu živit. Čim živiš u Splitu, ako zapravo živiš, ne možeš bit nekomunikativan ni umišljena zvijezda. Problem je u tome šta dikod novinari volidu čeprkat po mome životu i tražit skandale, ali moju pravu publiku to zapravo ne zanima. Ja i inače nisan zanimljiv tip i siguran san da ljudi koji stvarno volidu moje pisme ne traže od medija takove informacije o meni…”, ispričao je jednom.

“Normalno je da mi, kad šetan gradom, judi prilazidu, da se pozdravjan s puno nji, da stanen i s judima popričan. Do mojih brojeva telefona svako može doć, u životu nikad nisan ima tajni broj. Nisan uobražen i zapravo volin ljude, samo koji put napravin facu zato da baš ne moran uvik i u svakoj prilici razgovarat sa svakin kome to pade na pamet…”, dodao je.

Prve godine života proveo u Veloj Luci
Oliver je rođen u Veloj Luci, ali se u djetinjstvu s obitelji preselio u Split.

“Rodija san se 7. prosinca 1947. kao peto dite Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli, i to u zgradi škole Natko Nodilo, u kojoj je tada bilo rodilište. Mater mi je dala ime po Oliveru Twistu. Govorila je poslin da je to bilo zato jer smo bili prava poslijeratna sirotinja. Prije mene su se rodile tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su i umrle prije moga rođenja, dvi u Veloj Luci odmah posli poroda, a jedna u partizanskome zbjegu u El Shattu od salmonele. Stariji od mene je i brat Aljoša”, ispričao je sam Oliver.

“Prve godine života proveja san u Veloj Luci… Iz Luke smo se priselili u Split kad je otac dobija posal pilota u Lučkoj kapetaniji. Prva sićanja iz ditinjstva vezana su mi uz uzbune i vježbe civilne zaštite poslin rata te slike judi koji s gasmaskama trčidu po dvoru (…) Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomaga oko sudi. Bilo je to gadno vrime: malo pinez, malo spize. Nije bilo mesa, a sićan se da smo dobivali i pomoć”, prisjećao se dalje.

Kad je imao pet godina, otac mu je kupio usnu harmoniku, kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice te putnike na brodu na relaciji Split – Vela Luka.

“Gitara nam je ušla u kuću kada san ima deset godina. Otac ju je, kao i sve što smo imali, kupija na kredit. Bila je stvarno nikakva i očajna, ali i danas je pamtim jer je bila – prva. Prvi put sam – u duetu s Aljošom – javno nastupija još 1957., i to na Radio Splitu, di smo se prijavili na radijsko natjecanje pjevajući nama najdražu pismu Diana”, opisivao je.

U karijeri dugoj 50 godina stvorio je 40 albuma, live albuma i kompilacija, a višegodišnju plodonosnu suradnju imao je sa Zdenkom Runjićem. Jedan je od Porinom najnagrađivanijih izvođača i jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji su nastupali u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju, prenosi Index.hr.