NAŠ DAR ZA PRVI APRIL: Kako je Josip Šimić na Sudu “nasanjkao” Dalidu Burzić!

GORAŽDE - Postoji jedna latinska izreka, koja se primjenjivala na katedri građanskoga prava Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a glasi: „Cadit a sillaba, cadit a toto – Pogriješiš li slovo izgubio si parnicu“!

Tijekom ožujka 2017. godine, Glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić (sada već bivša) zajedno sa svojim advokatima, podnijela je dvije parnične tužbe protiv Josipa Šimića, zbog njegovih internet članaka o istoj u kojim člancima Josip Šimić opisuje kriminalne i promiskuitetne radnje tužiteljice Burzić Dalide. Tužiteljica je podnijela dvije parnične tužbe radi naknade štete, jer navodno u javnim člancima Josipa Šimića vidi navodne laži.

Odlukom Vrhovnog suda F BiH dvije parnične tužbe tužiteljice Burzić, a po zahtjevu moje advokatice Belme Balijagić Džuho delegirane su na Općinski sud u Goraždu, jer Vrhovni sud F BiH smatra, da postoje važni razlozi za prijenos nadležnosti s Općinskog suda u Sarajevu na Općinski sud u Goražde, obzirom, da je i stranka u postupku ujedno i Glavna kantonalna tužiteljica Kantona Sarajevo.

Tužiteljicini advokati su u tužbenom zahtjevu, kao tuženog označili „Josip Šimić“!

Međutim, stvarni i pravi identitet tuženog i autora članaka jest „Josip Šimić – Đinđić“! Dakle, u tužbenom zahtjevu tužiteljice Burzić Dalide nedostaje „Đinđić“!

U dogovoru sa svojim advokatima Belmom Balijagić Džuho i Jadrankom Lukićem, u parnicu se, koja je tekla pred Općinskim sudom u Goraždu upuštao nisam, jer je tužiteljica zajedno sa svojim advokatom Nikicom Gržićem očigledno podriješila subjektivni identitet tuženog.

Odredbama ZPP-a propisano je, da u tužbenom zahtjevu mora biti naznačena točna adresa stanovanja i točan identitet tuženog.

Stoga u dogovoru sa svojim advokatima Belmom Balijagić Džuho i Jadrankom Lukićem, nisam imao nikakve ni potrebe, ni obaveze ni dužnosti, da pred sudom dokazujem navode iz javno objavljenih članka izvjesnog tuženog Josipa Šimića, jer je tužiteljica nesumnjivo pogriješila subjektivni identitet tuženog.

Pa stoga primjenom latinske izreke, koja, da tako kažem se primjenjuje na katedri građanskoga prava Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a glasi: „Cadit a sillaba, cadit a toto – Pogriješiš li slovo izgubio si parnicu“! Tužiteljica je ovdje, ne samo da je pogriješila slovo, nego i identitet tuženog, pa Josip Šimić-Đinđić nije ni imao potrebe, da dokazuje navode tuženog Josipa Šimića, jer on to nije!

Jedini gubitnik u svemu ovome jest tužiteljica Dalida Burzić, koja, a gledano sa formalno-pravne zakonske strane, nema niti jedne presude protiv novinara Josipa Šimića-Đinđića, kojim bi pokazala javnosti i kolegama, da ju je novinar Josip Šimić-Đinđić ikada oklevetao u svojim javnim člancima pišući o njezinim kriminalnim radnjama, i čak štoviše, tužiteljica Burzić nikada nije niti dokazala, da ju je Josip Šimić-Đinđić ikada zapravo i oklevetao ili neistine o istoj pisao u svojim člancima.

Da je kojim slučajem tužiteljica u tužbenom zahtjevu kao tuženog naznačila Josipa Šimića-Đinđića, tada bih se upustio u parnice i ponudio nesporne dokaze, da je Dalida Burzić čisti kriminalac, a što je bilo i predmetom tužbenog spora, ali zašto bih ja dokazivao navode tuženog, tamo nekog izvjesnog Josipa Šimića, kada to ja nisam, niti je to moj pravi identitet?!

Stoga dvije presude suda u Goraždu donesene su na ime „Josip Šimić“, pa stoga one ne obavezuju Josipa Šimića-Đinđića, niti se odnose na Josipa Šimića-Đinđića i autora članaka, nego tamo nekog izvjesnog Josipa Šimića.

DAKLE, U TUŽBENOM ZAHTJEVU TUŽITELJICA BURZIĆ POGRIJEŠILA JE SUBJEKTIVNI IDENTITET TUŽENOG, A IMAJUĆI U VIDU SVE PRETHODNO IZNESENO, TUŽITELJICA NEMA NITI JEDNE PRESUDE PROTIV NOVINARA JOSIPA ŠIMIĆA-ĐINĐIĆA I NJEGOVIH JAVNIH ČLANAKA O ISTOJ, KAKO BI SE MOGLA „POHVALITI“, DA SU O NJOJ NAVODNO NEISTINE U MEDIJIMA IZNESENE U AUTORSTVU JOSIPA ŠIMIĆA-ĐINĐIĆA!

S poštovanjem i uvažavanjem!