Nije šala

Eto poredala se vlast. Jašta je, samo mi to ne znamo. Na čak trinaest adresa, novoizabrani idu pješice. Ne koriste više ona blindirana vozila. Neće ni javni prevoz. Ma neće ni biciklo. Kažu vozila neće ići na licitaciju, nego lokalnom otkupljivaču sekundarnih sirovina i sve pod presu. Nikada više vlast neće biti na točkovima, nego na dvije noge. Jedna manje više, samo točkovi jok. Nije šala!

Sve manje će se čuti sa govornice, poklič mladog jastreba i ono „neka Bog čuva Bosnu i Hercegovinu.“ Nema potrebe.Oni što su je negirali sad je vole, a i svi zahtjevi su ispunjeni. Doduše lične prirode. Tako ovaj poziv za pomoć, bit će trenutno van upotrebe. Nije šala!

Kao mjere štednje ukidaju se službeni mobiteli. Utvđeno je, da se oni prethodni nikako nisu mogli dozvati. Pameti bezbeli. A na skupim mobitelima i tabletima uglavnom su visile sekretarice, koje su morali skidati. Nije šala.

Tako će ubuduće biti uspostavljen, malo zaboravljen, svakako uspješan, način komunikacije, dimnim signalima. To je oprobana stoljetna metoda američkih plemena koje nepravedno proglasiše indijancima. Pa i ovdje stanuje nepravda, već dugo. Semantika dimnih signala bit će u domenu državne tajne a vjetrove će moći puštati samo odabrani. Eee, kada bi se dozvolilo svima, koliko je guzica u vlasti, nas bi oduvao cunami. Nije šala.

Nadalje priča se, kako je Milorad Dodik doselio u Sarajevo i tu, kažu, kupio kuću. Doduše manju ali na Baščaršiji. U Laktašima prodao sve i došao. Samo mu tamo ostao sin, radi onog voćnjaka za koji dobi poticaj tri milijuna, pa biva da ne propadne. Upućeniji vele, kako se okliznuo na sevdah baš negdje oko Sebilja. E, je li baš na sevdah, haj ga znaj? Samo pričaju, kako sve češće u akšame rane zapjeva onu „kao što je Bosna moja na svijetu ljepše nema.“ Još vele, kako je kapariso i nekoliko kvadrata na Barama. Nije šala!

Opet Zlatko, dao vilu na Poljinama onima što im poplave odnesoše sve a oni čame u kasarni u Zenici. Još je u nakoj sarajevskoj kafani rekao, „Šta će mi vila kada mi brod tone a širok mi i ovaj babin stan.“ Ni honorar neće više za silna predavanja. Jok!

Kažu, isto je uradio i Bakir, samo veli neće to da iznosi javno. Ko biva, da ne zna lijeva šta radi desna. Do sad je znala. Dadoše obojica ključeve, što bi rekli, iz ruke u ruku. Još će haman, obojica prodati i one kuće u Neumu, dok se riješi pitanje Sutorine, da odu južnije. A đe je tu je. Nije šala!

Čović, kažu vratio Radobolju u njezino izvorno korito, ne baš rado, ali ugledao se na naprijed spomenute. A vilu dodijelio na poklon nekolicini porodica iz sela „Šuškovo“ i „Bobanovo“ kako bi trajno riješio njihov stambeni problem. To im je davno obećao. Čak je i dionice „Sokola“ odnio i predao ih portiru na kapiji uništena poduzeća. Nako, samo mu s vrata rekao, ma. Nije šala!

Željko opet, niti šta kupuje niti daje, nego škotski štedi svaku marku sa svojom hanumom, bezbeli. Kaže, hoće na Mjesec. Ko biva, kada je već zaposjeo vlast da i potvrdi da je gornji i još odozgo udari u def. Jebi ti to, nije šala!

Na dnevniku državne televizije, puta tri, javiše kako nam sad neće trebati ni zdravstvene knjižice. Kažu sad je to dotle uznapredovalo a naši odmah primijenili. Zdravlje će se dijeliti, isto kao oni reklamni baloni kada se otvara trgovački centar ili banka. Možeš i puknut kad god hoćeš. Od muke bezbeli! Nije šala!

Oni, ko biva teži slučajevi, bit će operirani bez anestezije. Novoformirani fakulteti, ne samo da svoje kadrove nauče liječničkom poslu nego i lijepom pjevanju. Pa će svršenici istih, primjenom najnovijih metoda, pjevati dok pacijent ne zaspi. Trajno, nije šala!

Negdje osamdesetih pukla je priča koja se ovih dana stidljivo ponavlja, kako Bosna, a Hercegovina baška, leži na nafti. Kažu ispod onog hercegovačkog krša sama je nafta. Tako se u zadnje vrijeme može čuti da šeici sve češće kupuju zemljište oko Sarajeva i na općini Trnovo. Ova priča oko nafte sve više pije vode. Uvozne, nije šala.

U zeničkoj bolnici od početka godine, dva puta rođene trojke a dvojke više i ne broje. Ono što raduje, jeste da će time natalitet koliko toliko biti popravljen i učiteljice neće morati u prijevremenu penziju pod povoljnim uvjetima. Ali ono što brine, jeste ovo što mi se mota po glavi. To bi mogla biti neka, dejtonska deformacija. Tri predsjednika, tri naroda, i rađaj mlada odma po troje. Tri u jedan, nije šala!

Sa govornica novoimenovanih mandatara, a ima ih ićmile (kada se nešto ne da prebrojati kao mušice op.a.) mogla se čuti hrabra poruka. Izaćemo iz krize. Zasadit ćemo maline, bit će marmelade za namazati hljeb a neće nam više niko zamazivati oči. One državne agencije pored neumornog igranja džepnog bilijara utvrdile su da se u našim vodama još uvijek krije zlatna ribica. Porast cijene zlata na svjetskom tržištu ne treba da nas brine. Nije šala!

Još zarad dobrosusjedskih ili dobrokomšijskih odnosa, zavisi na koju stranu se okrenemo, uvozimo vodu, kako bi iste malo pogurali. Naša voda teče kako je tekla čak i iza zuba ojađenih građana. Nije šala!

Kažem ja, nema više krize. To što radnici izlaze sa onim komunističkim zastavama na ulice Tuzle i prosvjeduju, to je samo nostalgija. Znate. Pa nisu primili samo trideset plaća. I sad će im nova vlast sve namiriti. Nije šala!

Ma kakvi šala. Samo jeste 1.april. U Bosni i Hercegovini traje svaki dan u godini. Apri-li-li-li-li-li!

Stalno nas neko zajebava.