JOSIP ŠIMIĆ: Po nalogu tužiteljice KS Nevene Aličehajić svjedoci su davali lažan iskaz!

SARAJEVO - Županijsko tužiteljstvo Kantona Sarajevo, i to postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić, donijela je dana 26. 09. 2017. godine Naredbu o proširenju istrage protiv mene, sumnjičeći me tada i za krivično djelo „Prijevara“ iz člana 294. stav 4. KZ F BiH. Povod za proširenje istrage za navedeno krivično djelo „Prijevara“ iz člana 294. stav 4. KZ F BiH bio je odgovor zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“, broj: 7820/17 od 18. 09. 2017. godine po prethodnom upitu od strane Tužiteljstva Kantona Sarajevo.

Razumijevanja radi, u zdravstvenoj ustanovi „Alea dr. Kandić“ operiran sam dana 21. 11. 2014. godine od MM, dok sam tijekom listopada 2013. godine prvi puta od MM operiran u Novoj Biloj, zatim opet u svibnju 2014. godine na KCUS-u, Klinika za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju, također od MM. U svim klinikama liječen sam i oporavljao se po nekoliko dana, s obzirom, na kompleksnost i složenost operacija. Prije operacije u zdravstvenoj ustanovi „Alea dr. Kandić“, koja se realizirala dana 21. 11. 2014. godine, prethodno sam dana 14. 11. 2014. godine bio u privatnoj posjeti kod uzoritog Vinka kardinala Puljića, Nadbiskupa Vrhbosanskog, u zgradi Nadbiskupskog Ordinarijata Vrhbosanskog, ul. Kaptol 7, BiH-71000 Sarajevo. Tom prigodom, Kardinal me upitao, obzirom da je znao, da ću se ovoga puta operirati u privatnoj ustanovi, koliko će zapravo koštati navedena operacija, jer mi je bio spreman financijski pomoći, obzirom, da sam tada bio student. Tada sam Kardinalu kazao, da će operacija koštati 6.570,00 KM, te da ću ja nešto platiti, te sam pristao, da mi Kardinal financijski pomogne.

Po susretu s Kardinalom, istom sam odmah 15. 11. 2014. godine, kako bi ipak ostao pisani trag, uputio zamolbu za pomoć u sufinanciranju operacije, dok mi je Kardinal odgovorio 18. 11. 2014. godine pozitivnom Odlukom, da će nakon operacije uslijediti daljnji dogovor u svezi plaćanja. Shodno navedenom, ja sam od sebe, tada kao student, zdravstvenoj ustanovi „Alea dr. Kandić“ uplatio avans od 2.000 KM, kako bi se krenulo s realizacijom operativnog zahvata, koji je zaista bio složen. Ovdje ističem, da je Kardinal uplatio preostali dug prema zdravstvenoj ustanovi „Alea dr. Kandić“ u ukupnom iznosu od 4.570,00 KM, tek u travnju 2015. godine.

Dakle, zdravstvena ustanova „Alea dr. Kandić“ nije ni na koji način oštećena. Nakon što je Tužiteljstvo Kantona Sarajevo uputilo „upitnik“ prema zdravstvenoj ustanovi „Alea dr. Kandić“ za izjašnjenje u svezi mene i moga liječenja, ista zdravstvena ustanova je dana 18. 09. 2017. godine dostavila svoj odgovor u vidu izjašnjenja. U izjašnjenju zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“, koje su uputili prema Kantonalnom tužiteljstvu Kantona Sarajevo, je između ostaloga bilo navedeno niz laži, a te laži su istragom i iskazom Kardinala Vinka Puljića, koji je opovrgnuo izjašnjenje zdravstvene ustanove i utvrđene, tako je iz pismenog izjašnjena navedene zdravstvene ustanove navedeno: „da sam ja tada zdravstvenoj ustanovi Alea dr. Kandić priložio potvrdu, da će troškove liječenja svoga štićenika gospodina Josipa Šimića snositi Vrhbosanska nadbiskupija, sa pečatom, potpisom i oznakom protokola Vrhbosanske nadbiskupije“, iako sam – tada prema tezi Tužiteljstva KS – bio svjestan i znajući navodno, da se Vrhbosanska nadbiskupija nije obavezala snositi troškove moga liječenje niti da ista nije nikada izdala takvu potvrdu, čime sam nadalje – tada prema tezi Tužiteljstva KS – na taj način osigurao za sebe navedeni medicinski tretman ukupne vrijednosti 6.570,00 KM, a kojim radnjama sam svjesno – prema tezi Tužiteljstva KS – oštetio zdravstvenu ustanovu „Alea dr. Kandić“ za neplaćeni iznos od 4.500,00 KM, čime sam ih navodno držao u zabludi. Podsjećanja radi, svi su troškovi prema zdravstvenoj ustanovi „Alea dr. Kandić“ bili izmireni u roku od tri ili četiri mjeseca nakon operacije, već početkom 2015. godine.

Nakon dostavljenog izjašenjena od zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“, u Kantonalnom tužiteljstvu Kantona Sarajevo u svojstvu svjedoka u krivičnom postupku protiv mene saslušan je dana 27. 09. 2017. godine Adis Kandić, direktor zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“, a kasnije i njegov brat Enis Kandić. Adis i Enis Kandić izričito su na Zapisnik o salušanju svjedoka tvrdili, da sam zdravstevnoj ustanovi „Alea dr. Kandić“ predao potvrdu na kojoj je stajalo, da će „troškove liječenja svoga štićenika Josipa Šimića snositi Vrhbosanska nadbiskupija“, s pečatom Vrhbosanske nadbiskupije, potpisom i oznakom broja protokola, što je bio uslov, da su pristupili operaciji, dok iz akta zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić od 18. 09. 2017. godine koji je upućen Tužiteljstvu KS proizlazi, da sam ja navodno „priložio kopiju potvrde u kojoj je navedeno, da će troškove moga liječenja snositi Vrhbosanska nadbiskupija, snabdjevenu pečatom navedene nadbiskupije, potpisanu sa brojem protokola.

Iz akta poliklinike „Alea dr. Kandić“ dalje proizlazi, da je osoblje zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“ podnosilo navedenu potvrdu, koju sam ja navodno – prema njihovim tvrdnjama – predao poliklinici „Alea dr. Kandić“, kao garancija plaćanja preostalih troškova moga liječenja, istu potvrdu podnosilo Vrhbosanskoj nadbiskupiji, tražeći da se izmire troškovi, da bi se ustvrdilo, da takva potvrda nikad nije zavedena u knjigama Vrhbosanske nadbiskupije…“.

Dakle, iz akta poliklinike „Alea dr. Kandić“ od 18. 09. 2017. godine, te iskaza na Zapisniku o saslušanju svjedoka Enisa i Adisa Kandića proizilazi, da su oni Kardinalu podnosili potvrdu, koju sam ja prije operacije navodno priložio toj zdravstvenoj ustanovi, kao garanciju plaćanja preostalih troškova liječenja, da bi im Vrhbosanska nadbiskupija odgovorila, da oni nikada takvu potvrdu nisu izdali, niti je ista zavedena u protokolarnim knjigama Vrhbosanske nadbiskupije.

Uzoriti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup Vrhbosanski, kao svjedok u svom iskazu negirao je tvrdnje navedene u aktu poliklinike „Alea dr. Kandić“ od 18. 09. 2017. godine, kao i tvrdnje navedene u iskazu svjedoka Enisa i Adisa Kandića, gdje Kardinal u svom iskazu tvrdi, da im zdravstvena ustanova „Alea dr. Kandić“ nije podnosila nikakvu potvrdu s naznakom, da će „troškove liječenja svoga štićenika Josipa Šimića snositi Vrhbosanska nadbiskupija“ snabdjevenu pečatom, potpisom i protokolarnim brojem, te da ista potvrda nikada nije od strane zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“ vraćena Nadbiskupiji, kao podsjetnica, da se izmire troškovi moga liječenja!

Istragom Županijskog tužiteljstva Kantona Sarajevo utvrđeno je, da takvu potvrdu ja nikada nisam ni predao niti ista uopće postoji, te ju nisam ni mogao predati, dok su braća Adis i Enis Kandić tvrdili da sam takvu potvrdu predao navedenoj zdravstvenoj ustanovi, kao garancija plaćanja preostalih troškova moga liječenja, isto su tvrdili i u aktu poliklinike „Alea dr. Kandić“ od 18. 09. 2017. godine koji su uputili Tužiteljstvu KS u vidu izjašnjenja po prethodnom upitu, te je utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza kardinala Puljića, da im ta zdravstvena ustanova nije slala nikakvu potvrdu, koju sam ja navodno priložio, dok iz iskaza Adisa i Enisa Kandića, te akta njihove poliklinike proizlazi, da sam ipak predao tu potvrdu, te da su istu slali Kardinalu kao podsjetnicu, da se izmire troškovi. Jasno je, da kardinal Puljić nije htio potvrditi sugerirani scenarij osmišljen od strane Dalide Burzić i tužiteljice Nevene Aličehajić.

Da bi stvari ovdje činjnično i logički čvrsto povezali, Dalida Burzić redoviti je pacijent luksuzne zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“, gdje ista koristi usluge estetskih operacija i povećanja grudi – kako mi i reče jedna sutkinja na Općinskom sudu u Sarajevu, nakon moga puštanja iz pritvora.

Podsjećanja radi, zdravstvena ustanova „Alea dr. Kandić“ uputila je akt u vidu izjašnjenja, kao odgovor na upit od strane Tužiteljstva Kantona Sarajevo, i to dana 18. 09. 2017. godine, dok je direktor navedene zdravstvene ustanove Adis Kandić saslušan u Tužiteljstvu KS 27. 09. 2017. godine, također i njegov brat Enis Kandić, dakle, sve su se ove radnje događale u vrijeme dok sam ja bio u pritvoru po prvom rješenju Suda o određivanju pritvora, dok je Tužiteljstvo KS 03. 10. 2017. godine uputilo prema Vanraspravnom vijeću Općinskog suda u Sarajevu novi prijedlog za produženje pritvora prema meni, a ročište za produženje pritvora održalo se 04. 10. 2017. godine.

U prijedlogu za produženje pritvora, na stranici 3., 12., 13., postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić je navela, a kad je u pitanju krivično djelo „Prijevara“ iz člana 294. stav 4. KZ F BiH: „da sam ja, u namjeri da oštetim zdravstvenu ustanovu „Alea dr. Kandić“, lažnim prikazivanjem činjenica, odgovornu osobu zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić doveo u zabludu, tako što sam predao potvrdu da će troškove moga liječnja snositi Vrhbosanska nadbiskupija, s pečatom, protokolom i potpisom, a kojim radnjama sam svjesno oštetio zdravstvenu ustanovu „Alea dr. Kandić“ za neplaćeni iznos od 4.570,00 KM, znajući da taj iznos neće biti plaćen od strane Vrhbosanske nadbiskupije, a što proizlazi iz pismenog izjašnjenja te zdravstvene ustanove, ali i iskaza Alena Kandića, direktora poliklinike „Alea dr. Kandić…“.

Dana 04. 10. 2017. godine održano je ročište za produženje pritvora prema meni, dok mi je istoga dana produžen pritvor za još jedan mjesec. Podsjećanja radi, zakonski standard za određivanje i produženje pritvora jest osnovana sumnja, a ne osnov sumnje! U Rješenju Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 665895 17 Kv4 od 04. 10. 2017. godine, po kojem mi je produžen pritvor za još jedan mjesec se navodi, da je „navedeni razlog iz prijedloga Tužiteljstva KS za produženje pritvora Vijeće cijenilo samo u odnosu na krivična djela krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH i krivično djelo „Prijevara“ iz člana 294. stav 4. KZ F BiH“, dok na 17. stranici Rješenja Suda o produženju pritvora proizlazi, da „iz akta ZU „Alea dr. Kandić“ podnošenjem takve potvrde Vrhbosanskoj nadbiskupiji utvrđeno, da ista nije zavedena u njihovim knjigama pod datim brojem protokola“. Ostaje nejasno, na temelju čega je sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Srđana Skoke, tada zaključilo, da sam ja navodno predao takvu potvrdu u ZU „Alea dr. Kandić“, obzirom, da ni Sud niti Tužiteljstvo KS nisu tada u spisu imali „čuvenu“ potvrdu, a ista nije zapravo nikada ni pronađena!

U svom Rješenju za produženje pritvora prema meni, Vijeće je nekritički prihvatilo samo navode iz prijedloga Tužiteljstva KS za produženje mjere pritvora prema meni, i „uporno“ tvrdilo, kako sam ja osnovano sumnjiv, da sam počinio krivično djelo „Prijevara“ iz člana 294. stav 4. KZ F BiH. Tek kasnije je utvrđeno, da je Vijeće samo zato što se nije kritički osvrtalo na prijedlog za produženje pritvora, nego paušalno i površno, utvrdilo pogrešno i nepotpuno činjenično stanje, a meni još za mjesec dana, zbog pogrešne ocjene i lažnih iskaza i informacija, produžen pritvor bez bilo kakve osnovane sumnje! Frapantno je i zabrinjavajuće kad jedan sudac napravi lapsus, ali kad Vijeće u sastavu od tri sudije napravi lapsus onda je to pravosudna katastrofa! Takve osobe onda i ne zaslužuju da rade u pravosudnim strukturama, jer ne znaju raditi svoj posao.

Dana 27. 11. 2017. godine, obzirom da prethodni plan pakovanja i ovog krivičnog djela nije uspio, a kako su montažeri uhvaćeni u laži, te kako ni ovo dijelo nije postalo predmet optuženja (a što su žarko priželjkivali), postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić, nemajući drugog izbora, donijela je Naredbu o obustavi istrage protiv mene za krivično djelo „Prijevara“ iz člana 294. stav 4. KZ F BiH.Iz gore navedenog, van svake razumne sumnje proizlazi, da mi je pritvor produžen za još mjesec dana bez bilo kakve osnovane sumnje, a sve na temelju lažnih informacija navedenih u aktu zdravstvene ustanove „Alea dr. Kandić“ od 18. 09. 2017. godine, kao i uvjerljivo lažnih iskaza Adisa i Enisa Kandića datih u Tužiteljstvo KS, a sve na moju štetu!

Prema Kaznenom zakonu F BiH, i to članu 348. stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ F BiH, „onaj, ‘ko dadne lažan iskaz u krivičnom postupku u F BiH, pa nastupe teške posljedice po osumnjčenog, odnosno optuženog, kaznit će se kaznom zatvora od šeste mjeseci do pet godina, odnosno od jedne do deset godina zatvora“! Tako da, braći Enisu i Adisu Kandić nek je Bog na pomoći i Njegova milost, jer ja milosti imati neću!

Navedena potvrda za koju se u aktu ZU „Alea dr. Kandić“, zatim shodno iskazu Adisa i Enisa Kandića tvrdilo da sam je predao toj zdravstvenoj ustanovi, kao garancija plaćanja, bila je čista imaginacija i produkt braće Kandić i Dalide Burzić, kako bi mi samo na temelju njihovih uvjerljivo lažnih iskaza, bio produžen pritvor, obzirom, da je Adis Kandić saslušan 27. 09. 2017. godine, dok mi je pritvor bio produžen za još mjesec i to dana 04. 10. 2017. godine, samo na temelju lažnih informacija navedenih u aktu ZU „Alea dr. Kandić“, te iskaza Adisa Kandića, koji je, kako se utvrdilo dao nesumnjivo lažan iskaz!

Po Rješenju o produženju pritvora, u pritvoru sam ostao sve do 04. 11. 2017. godine. Produženje pritvora prema meni ima puno dublji motiv: trebalo je samo izmisliti novo krivično djelo, da se na temelju toga traži produženje pritvora! Bila je to unaprijed planirana igra Tužiteljstva KS, jer je trebalo realizirati još rješenje o smještaju na Psihijatriju KS, radi posmatranja, a koje je realizirano 16. 10. 2017. godine. Trebalo je Josipa Šimića u lancima i katancima prebacivati iz KPZ-a Sarajevo na Psihijatriju KS, kao najvećeg kriminalca, vezati ga 10 dana lisicama za krevet na intezivnoj njezi…, sve s ciljem mučenja i diskreditacije.

Naime, dana 19. 12. 2017. godine, Tužiteljstvo BiH formiralo je predmet protiv Dragana Mektića, Vahidina Šahinpašića, Slađenka Čerkeza, Dalide Burzić, Nevene Aličehajić, Tina Begtaševića, Srđana Skoke, Enisa i Adisa Kandića i dr., zbog osnova sumnje, da su počinili krivično djelo „Organizirani kriminal“ iz člana 250. KZ BiH u svezi svih nezakonitih radnji počinjenih u periodu od 20. 08. 2017. godine do 18. 12. 2017. godine u odnosu prema meni i šire, jer postoji osnovana sumnja, da mi je optužnica načelno montirana.