KOMENTAR DANA: Dragi jarane Aleksandre budi sretan što nisi dobio glogov kolac!

SREBRENICA - Sada i ja, nažalost, vidim kako ti moram zaželjeti zdravlje, no ipak se nadam da je tvoja bolest kudikamo blaža i da će na radost radikala-četnika biti brzo izliječena. Ne znam kakvi su uplivi mogli utjecati na sve to, također ne znam koliko će tvoja bolest dugo trajati ali ipak u Boga se nadam da djelo muslimana iz Srebrenice i Hrvata iz Vukovara, koje si zajednički počeo, treba zajednički to djelo i dovršiti. Glogovim kolcem po leđima.

Mnogi od tih kojima si zagorčao život i dušu prezreni su danas i odbačeni kao izdajice kao nesigurni a bol ovih malih ljudi u Srebrenici je njihov „ križni put“. Jači je od svih posmrtnih i poštovanih govora jer to je bol naroda kojega si ti htio uništiti u ideologiji nasilja i terora“jedan srbin – sto muslimana”. Bio si strastven i krut politički borac a nisi štedio svoje protivnike i nisi birao sredstva da se postigne onaj taktički cilj ili politički cilj za kojeg si mislio da je ispravan i četničkoj stranci potreban i koristan.

Na tom putu i u toj borbi o snivanju Velike Srbije doživljavao si pobjede i poraze te mijenjao taktiku i politiku, svađao se i mirio a bio si najljući protivnik, i najbolji saveznik potomka četnika kako Šešelj jednom javno reče – Vesna Pusić je iz naše četničke obitelji i dobro te uvjerila da moraš tako raditi ako hoćeš postići svoj veliki cilj kojeg si imao pred očima i s kokardom na glavi a mislim da neću pogriješiti ako ustvrdim da u dnu svoje duše ostaješ vjeran četničkom pokretu od rane svoje mladosti do konca života, svom idealu a to je Velika Srbija.

Tvoj politički život bio je jedan dugi niz borbe – sukoba i uzrujavanja pa je razumljivo da su eksplozije, a izvrstan si organizator i neumoran četnik čistih prstiju u svom javnom i privatnom životu, jer nisi tražio i davao pardona sijući mržnju i izazivajući bunu sve u dobroj vjeri pošto te na te prilike sile a jasno je da se svaki politički čin dade opravdati ako se znaju motivi. Žao mi je, nisi dobio glogov kolac po leđima, jer hrvatske branitelje smatraš buntovnim seperatistima koje treba milom ili silom… Kao i bošnjačke branitelje.

Mislim da me nitko meće smatrati tako neozbiljnim pa moje riječi protumačiti na način kako sam ja predložio da se sada digne revolucija u narodu. A da bi bili „Za Dom Spremni“ mora biti spremljen teren u narodu i mora postojati vodstvo sposobno za takvu akciju. Jasno je da bi Bošnjacima i Hrvatima bila potrebna jedna revolucija kao „Boj na Kosovu“ i tada bi pročistili atmosferu, riješili bi napokon radikalnu situaciju i tek onda napravili zajedničku tradiciju koja u našem narodu ne postoji od sloma Nezavisne Države Hrvatske a za ovo nema još uvjeta jer naša intelegencija preže i strepi od same riječi a da o Srbiji ne govorim, koja očekuje da joj Rusija “turi” vlast u ruke. To je sve jedno kukavno društvo koje treba dobro promrdati da bi se digli na noge.

Od kako sam obavješten o tvom teškom stanju mislim i mislim što bi trebalo učiniti. Žalibože, vidim da se ne da učiniti ništa nego što je učinjeno. Držim da mi nećeš zamjeriti ako ti kažem otvoreno: Protiv sile se ne može! Pokori se, dakle sili, a kako hrvatski i bošnjački narod kod kuće, tako i vanjski svijet znat će ocijeniti i tvoje dosadašnje žrtve kao i tvoje bježanje u Srebrenici. Ponavljam ti, dobro si ti jarane prošao kada nisi dobio “Glogov Kolac Po Leđima“. Od nena. Zaslužio si. I nije bitno što ti se sada ispričavaju Izetbegović, Zvizdić i ostali naši vodeći političari. Običnoj raji su i oni nebitni. Naime, dragi jarane, ima i kod nas Hrvata i Bošnjaka puno političara koji nisu zaslužili ništa drugo nego glogov kolac.