KOMENTAR DANA: Razlog smanjenja broja studenata je i što su mladi ljudi progledali

MOSTAR - Zanimljivu temu mogli smo razmotriti u jednom mediju a tiče se, prikladno za ove ljetne mjesece, upisa studenata na javne i privatne fakultete. Tako je istaknut zaključak da je broj upisanih studenata, i na javne ali i na privatne fakultete, manji od očekivanog. Kao razlozi za takav novonastali trend su spomenuti odlasci mladih ljudi s ovih prostora, rečeno je kako tržište rada nije prilagođeno upisnim politikama, a i privatni fakulteti koji privlače određen broj studenata, također osjećaju njihov manjak.

Ni osam državnih akreditiranih sveučilišta i visokoškolskih ustanova, a posebno veliki broj privatnih, nisu mali ekonomski trošak za studente i njihove roditelje odnosno bilo koga tko ih financira, ili u slučajevima da se studenti financiraju sami. Kad već spominjemo ekonomske parametre, ne treba biti student ekonomije da bi svatko mogao sastaviti kalkulaciju troškova za vrijeme tri, pet ili više godina studiranja, i mogućnosti pokrivanja tih troškova po završetku fakulteta. Tu, u pokrivanju tih uloženih sredstava po završetku studiranja, je problem spomenuto tržište rada koje je eventualno neprilagođeno upisnim politikama na sveučilištima. Ili obrnuto, ako su eventualno upisne politike sveučilišta neprilagođene tržištu rada.

„Pravo ili ekonomiju“, odgovor je koji je bio čest kod studenata nekada, ne davno, kada bi ih upitali što studiraju. A malo zatim, na pitanje što će upisati, rekli bi da neće pravo ili ekonomiju jer „to svi studiraju“. Ovolika država s trenutnim uređenjem, na primjer, ne može prihvatiti toliki broj pravnika ili ekonomista. Ne zato što državi ne treba stručnog pravnog i ekonomskog kadra već zbog toga što su pametni mladi ljudi počesto neprihvatljiva grupacija pošto drugi, ne samo pravnici ili ekonomisti već i brojni drugi smjerovi, sjede u političkim foteljama koje se ne puštaju tek tako.

Odlazak sa ovih prostora, posebno kod mlađe populacije koja je svježa i sposobna za mijenjanje životnih pravaca djelovanja, upravo je velikim dijelom uzrokovan takvim stanjem. Tko će boriti s vjetrenjačama? I kada završiš fakultet i dobiješ diplomu, opet za dobivanje posla treba biti ili enormno stručan na pojedinim područjima koja su deficitarna pa društvo ne može bez tebe, ili treba biti prikladno nastrojen određenim strukturama koje će te zaposliti. Ukoliko nema nekih većih prepreka, lakše je svoje znanje i sposobnosti ponuditi nepotkupljivim društvima koja ne broje krvna zrnca, a i takvih je sve manje, i koja ne gledaju u stranačke iskaznice. Taj put je lakši nego biti podoban i naći se u situaciji da, za dobiti posao, moraš biti spreman na ustupke.

Ne ulazimo u same politike javnih i privatnih sveučilišta i visokoškolskih fakulteta. Nije ni najvažnije koliko treba platiti i je li novac jedini potreban za završavanje određene škole.Jer u međuvremenu je najvažnije ipak to što su mladi ljudi, koji nikada nisu bili slijepi već su se nadali da će se situacija promijeniti, progledali na način da dižu ruke od neprimjerenih pravila igre. U ljetnim mjesecima kada se vrše upisi na fakultete, u isto vrijeme se družimo s ljudima koji žive i rade vani a došli su na godišnje odmore. Od njih čujemo razne priče pa tako i one o ljudima sa zanatom koji zarađuju u rangu sa sveučilišnim profesorima. Sposobnost je važnija, rekli bismo, od papira na kojem piše što si završio.

Kada to primijete i oni koji su do jučer razmišljali o ostanku i školovanju, donesu odluku da je bolje napustiti ovo područje i otići tamo gdje su sposobnosti i rad više cijenjeni i plaćeni a manje je pod povećalom pripadaš li ili ne nekoj stranci ili grupaciji. Nošenje oznaka koji te određuju u Bosni i Hercegovini nije lako samo sa ekonomske strane već i po pitanju psihološkog prihvaćanja pravila koja vladaju u našem društvu. I s te strane je lakše, i bolje, i zdravije otići raditi i živjeti tamo gdje nikoga ne briga za koga navijaš nego slušati poštapalice sa strane i izrijeke tipa – neka te tvoji zaposle, ili – učlani se i pristupi k nama pa će ti biti bolje. No, ako je i lakše i bolje i zdravije otići, to ne znači da ćemo svi napraviti tako. Mora netko i ostati pa nositi spomenute oznake, s guštom i dostojanstvom. Svako jutro popiti tabletu zbog hipertenzije, ali biti dosljedan sebi. Pa što bude.

A bit će nam kako zaslužismo. Nadati je se da će mlada populacija, koja je tema cijele priče, uspjeti. Još je veća nada da će uspjeti ovdje jer o mladima ovisi sve. Da ne spomenemo samo demografsku sliku, od čega će i umirovljenici primati mirovine ako ne bude mladih koji će puniti fondove u ovoj državi?