KOMENTAR DANA: Sve neki slučajevi

ČAPLJINA - Kada se ponašanje pojedinca kreće u smjeru koji nije primjeren običaju i okolini, za njega se kaže: „A jest slučaj.“ Izlazi iz okvira primjerenog i normalnog. Nažalost, u Bosni i Hercegovini se događa toliko „slučajeva“ da bi i cijelu državu mogli opisati tim neželjenim pojmom.

U opisivanju i navođenju primjera koji su doveli do trenutnog stanja bi se teško mogli odlučiti odakle početi. Ali je s druge strane vrlo jednostavno razlučiti tko su odgovorni i glavni krivci za sve nedaće što nas svrstavaju u skupinu zemalja slučajeva. U pitanju je, naravno, visoka politika koja je svrha sama sebi. U svakom kutku ove tvorevine su njeni tvorci zorno vodili politike nedostojne čovjeka na način da su i država sa entitetima, i županije u Federaciji pa čak i stranke, postali zajedno slučaj za bolesničke postelje i sistematski pregled.

Sve je počelo i sve bi trebalo završiti s politikom. „Slučaj“ vrijedan reorganizacije najprije je bio i jest još uvijek Izborni zakon u Federaciji i način biranja dvojice članova predsjedništva, Bošnjačkog i Hrvatskog, kao i poslanika u Zastupnički dom i Dom naroda. Taj zakon koji je i Ustavom predviđen mijenjanju. Izborni zakon je nedorečenošću i nepostojanjem dogovora učinio grad Mostar gradom slučajem. Nadimak koji Mostar nikada nije i trenutno također ne zaslužuje. Zbog svoje povijesti i svojih stanovnika, naravno, a ne zbog onih koji ga (ne)vode.

Nakon Mostara, nakaradnostima, neprimjerenim ponašanjem i nepostojanjem dobre volje za prihvaćanjem pravila te ponašanjem prema pravilima su gradovi (općine) slučajevi postali Stolac i Čapljina. Stolac zbog provođena sile od strane grupacije sa Salmirom Kaplanom na čelu koji nije primjereno naveo da postoji osnovana sumnja (ako postoji) da su izbori namješteni kao i cijelim nizom prethodnih događanja oko spomenika, škola i drugih. Čapljina kao sredina u kojoj još nije do kraja jasno što se dogodilo ali prema napadnutom, kriv je načelnik a prema načelniku, krivi su oni koji od Čapljine žele napraviti – slučaj.

Slučajevi vrijedni spomena su i stranke koje su na čelu izvršne i zakonodavne vlasti, bez obzira je li se radi o parlamentarnoj većini u državi ili entitetu, ili određena stranka ima predsjednika na funkciji. SDA, primjerice, kao stranka čije se najuže vodstvo i ne osvrće na uhićenja vlastitih članova pod sumnjom za kriminal u obliku mita i korupcije. Što je to nego slučaj vrijedan čak i divljenja. Pod presumpcijom (jedan od korištenijih pojmova naše današnjice) da su nevini, naravno.

SNSD, nadalje, kao stranka pod čijim se vodstvom u liku i djelu Milorada Dodika organiziraju neustavni referendumi i proslave dana entiteta kao i najavljivanje možebitne separatističke težnje. HDZ BIH, koji ne zaostaje, kao stranka koja nedvojbeno od sva tri naroda ima najjači monopolistički položaj u vlastitom nacionalnoom biću, svoje „slučajeve“ gradi većinom među vlastitim narodom i oporbenim strankama kao u navedenoj Čapljini ili u, od neki dan, HBŽ-u gdje čak i članovi stranke otvaraju oči i vide do čega je dovela politika vladanja, do kakve demografske slike.

Za kraj smo ostavili najveću vrijednost svake države. Njene ljude. Ono bez čega nema ni države, ni županija, ni potrebe za strankama. Slučajevi u kojima se ljudi iseljavaju sa vlastitih ognjišta jer im država, entiteti, županije i stranke nisu omogućile uvjete ostanka, sve su češći. Što ne čudi jer sve je manje onih koji žele živjeti u državi „slučaju“. Kada na ovim prostorima ostanu tek oni što su izravni krivci za postojeće stanje, kojima je dobro jer su smješteni udobno u svojoj svakodnevnici, neće više biti potrebno navoditi sve slučajeve kao primjere jer će oni ostvariti svoju jedinu svrhu, onu vladanja. Ni namjerno ni slučajno. Jednostavno im se neće imati tko suprostaviti.

Stanimo na trenutak, pokušajmo se prisjetiti, svatko kao pojedinac, kada smo zadnji put pročitali ili čuli vijest koja je sa svim svojim dijelovima pozitivna a govori o političkoj slici Bosne i Hercegovine. Teško, zar ne? No, što je, tu je. Takav je danas slučaj.

Ali ipak, nastarnu sva ova besmislica u kojoj se nalazimo, svi njeni tvorci, najgore je i najteže kada se dogodi nesretan slučaj. Nažalost, kao da se i sudbina poigrava s ljudima i ide u istom smjeru kao i cjelokupna slika društva, kao da je preslika stanja, i nesretni su slučajevi postali sve češći. Pogibije u prometu, ranjavanja od odbačenih eksplozivnih naprava, klizišta i poplave… uzrok su nesretnih okolnosti. Za razliku od vršnjačkog nasilja, neosnovane mržnje i bombaških obračuna koji su svaki za sebe poseban slučaj što odražava stvarnu veliku sliku stanja.