KOMENTAR DANA: Više sreće drugi put ili kud vas đava donese?

SARAJEVO - Ponašanje čovjeka kao pojedinca uvjetovano je mnogim čimbenicima te olakotnim i otežavajućim okolnostima, ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi, ali je ponašanje uvjetovano i normama, kako moralnim tako i zakonskim, no isto tako i instinkt, intelekt i brojne druge društvene, socijalne i sasvim intimne okolnosti utječu na čovjeka kao biće. Ljudska ponašanja su vremenom dobivala jasne obrise, onda svrhu, onda su se ljudi počeli grupirati pa tvoriti mase, kritične mase i velike grupe za promjene.

Na primjer, jeste li čuli za jednog „čudnog svata“, manijakalnog lika iz najgorih mora i horor filmova, Austrijanca koji je od Njemačke htio stvoriti jednu od možda tri-četiri države svijeta, za Adolfa Hitlera? Njegovo ponašanje u Velikom ratu bilo je isto kao i brojnih drugih vojnika na obje strane, onoj sila Antante kao velike koalicije i onoj Središnjih sila kao grupacije zemalja koje su činile drugi blok u sukobu za velike kolonijalne posjede diljem svijeta. No, nakon rata je pobjednik, osim što je napisao povijest, poražene toliko osramotio i gospodarski uništio da je u poraženoj Njemačkoj na vlast došao taj lik sumnjive mentalne sposobnosti i, kažu, veliki govornik. Da se ne bi uvrijedili pobornici Cicerona ili Martina Luthera Kinga, Hitler je došao na vlast jer je postojala kritična masa ljudi u Njemačkoj koja je svoje ponašanje usmjerila na sve one koji jesu, ali i nisu nužno bili krivi za stanje u kojem se država nalazila 1919. pa sve do 1933. godine. Ponašanje Njemačke kao države i Nijemaca kao naroda bilo je uvjetovano i ponašanjima pobjednika prema poraženom, ali i potpomognuto silama tame koje su stvorile goropadnog predvodnika najvećeg ratnog sukoba u povijesti. Najvećeg za sada.

I svaki put je pobjednik odlučio što je sve dobro a što loše. I pobjednik je opet napisao povijest. Štoviše, Churchill je kao pobjednik i priznao da će napisati povijest, i u toj povijesti neće biti upisan kao netko tko je počeo rušenje velikog britanskog imperija. Narodnom izrekom bi rekli da jači tabači.

Ali je danas mnogo toga došlo pod krinku ljudskih sloboda. Slobodni bi htjeli biti svi i raditi što ih je volja. Sloboda i sloboda govora se zloupotrebljavaju pa se nekada čuje govor mržnje a nekada satira. Ovisno s koje strane gledali. No, često bimanje skupine htjele većima pisati zakone i odredbe. Počelo je krajem 18. stoljeća kao izraz, a ustalilo se danas kao pravilo, da postoji jedna skupina koja sebe i svoje ponašanje naziva liberalnom demokracijom ili liberalnim kapitalizmom. Najveće odlike koje su kod njih prisutne su potpuna sekularizacija države i ateizam, nepostojanje i nepriznavanje, dakle, Boga, prihvaćanje svih i svakakvih pod krinkom spomenutih sloboda, a metode koje ti liberalni ateisti koriste su u najčešćem slučaju predložak za očigledni fašizam.

Kada bi takvi došli na vlast, rječnikom vjernika, Sodoma i Gomora bi bili glavni centri svijeta, a i ovako drmaju svijetom preko svojim masonskih i drugih loža i organizacija, tako da smo već u predgrađima i Sodome i Gomore. No, u razlikovanju ljudskih sloboda i nakaradnih zakona bismo morali ponovno posegnuti za izrazom kritična masa. Jer bez nje nema ništa. Stoga, ako je u Sarajevu tisuću ljudi prodefiliralo dijelovima grada u traženju svojih sloboda, koje su izrijekom u suprotnosti s većinom ljudi koja u ovoj državi živi, onda možemo slobodno reći da je pokušaj neslavno propao. Ako ništa drugo, hvala im što su dali priliku Islamskoj zajednici i katoličkoj Crkvi da usuglase stavove. A liberalni i ateistični predvodnici tzv. marša za jednakost neka sačekaju bolja vremena. Naravno, u našem društvu ima i podosta onih koje bi pogrdno nazvali pederima u duši, takvi su prečesto zloupotrebljavali položaje i pod krinkom nacije i vjere činili grijehe, ali se oni stignu ispovjediti. Imamo i vjernika koji bi dopustili ono što LGBT zajednica traži. Neka preispitaju vlastitu vjeru. Isto tako neka svoju vjeru i vjerske odredbe pregledaju i svi oni koji bi hitlerovskom metodom „riješili“ druge i drugačije.

Mediji koji su ovakve medije i tekstove nazvali katolibanskima, a takvima i skupine muslimana i kršćana koje se otvoreno protive LGBT zajednici, dvosmisleno se izruguju vjerskim vrijednostima i sami sebi upadaju u riječ.Jer ponajprije stave bombastičan naslov da se kršćani i muslimani smjenjuju u izljevu homofobnih poruka prema tim drugima i drugačijima, a onda se sjete napomenuti kako su i iz Islamske zajednice i iz katoličke Crkve pozvali protu prosvjednike na mir, na suzdržavanje od nereda, jer bi još veća sramota bila kada bi se oni dogodili.

Ovdje uopće nećemo o tome je li homoseksualnost bolest ili priroda. Čovjek koji je rođen s tim je očito prirodno takav, seksualni nagoni su u čovjeku. Ali je i priroda jasna kao dan kada se u jednoj skupini razmnožavaju dvije jedinke različitog spola. I to su sve osobine vrste. Ali ljudska vrsta poznaje i vjeru. Poznaje Boga kao stvoritelja. Vjerske zajednice su tumači Božjeg nauma. Stoga je sasvim neprirodno da jedna manja skupina želi većini vjernika nametnuti svoja načela kao pravilo, svoja ponašanja kao zakone. Stoga u mirnom duhu možemo reći sorry, ali više sreće drugi put. Ili, u onom katolibanskom, kud vas đava donese pa nam još i to treba, još jedna stavka koja će na nekoliko dana odvratiti poglede od najvećih problema koje ova država ima. ‘By the way’, mi katolibani nismo najveći problemi u ovoj državi, ako je nekome palo to na pamet.