Ma HDZ i SDP ne mogu Miroslavu Škori obiti pera!

ZAGREB - Izbor za Predsjednika RH još nije ni počeo a utrka za „Pantovčak“je praktično već počela.Neki kandidati su već objavili svoju kandidaturu od kojih izdvajam Zorana Milanovića, Miroslava Škoru, Mislava Kolakušića,dok HDZ najavljuje ponovnu kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović, dok se ona po tom pitanju još ne izjašnjava. O ostalim kandidatima za Predsjednika RH ne treba trošiti riječi jer je sva prilika kako nitko od njih neće ući u drugi izborni krug. Što se tiče pobjede nekog od navedenih kandidata u prvom izbornom krugu je iluzija i politička utopija imajući u vidu konstelaciju odnosa na prethodnim izborima za predsjednika RH,osim onih vremena kada je dr.Franjo Tuđman plebiscitarno izraženom voljom hrvatskog naroda izabran za prvog hrvatskog predsjednika.

Svi se sjećamo prošlih izbora kada je KGK tijesno pobijedila predstavnika SDP Ivu Josipovića zahvaljujući svesrdnoj podršci domovinske i iseljene Hrvatske koja nije mogla podnijeti još jednog „antifašistu“odnosno najgoreg komunistu poslije veleizdajnika Mesića. Sada se približavaju novi izbori na kojima sekao kandidati pojavljuju dvojica „novovalnih“ političara Mislav Kolakušić, sudac trgovačkog suda u Zagrebu, te glazbenik i poduzetnik Miroslav Škoro.

Prvi kandidat bi se mogao svrstati u skupinu dirigenata koji jako dobro zna kakve note voli slušati hrvatski narod, očajan, napaćen, blokiran na svim poljima i upravo im dirigira sviranje takvih nota što mu je donijelo podršku na prošlim izborima za EU parlament, gdje je dobio mandat u kojemu namjerava ostati kako kaže do veljače 2020. godine, nakon čega će to mjesto kako kaže zamijeniti mjestom “predsjednika RH“. Kada bi mu čovjek vjerovao slijepo bio bi u velikoj zabludi kao i on jer europarlamentarni izbori nisu izbori za predsjednika RH,niti su svi Hrvati blokirani i očajni,premda dobar dio njih jest, no velika većina njih traži nešto više. Nešto jače a to Mislav Kolakušić zacijelo nije.

Što se tiče bivšeg premjera Zorana Milanovića koji je poznat po onoj povijesnoj “Mi ili oni“ s kojom se u konačnici u potpunosti slažem jer u konačnici postoje dvije Hrvatske. Prva lijeva, izdajnička, orijunaška, zločinačka, podanička, komunističko-antifašistička isti k…c, bezbožnička, bezbojna, bezmirisna i bezimena, dok s druge strane postoji ona desna Hrvatska koja je u suprotnosti s prvom kao Nebo i zemlja. Prva Hrvatska je podijeljena na nekoliko frakcija od kojih valja izdvojiti one koje predstavlja SDP i HDZ službeno i glavne vedete tih stranaka su izdanci komunističkih zlikovaca i koljača koji su se namnožili i drže sve političke i javne funkcije u RH.

Nema mjesta niti u jednoj sferi javnog,kulturnog i društvenog života kojeg oni ne drže u svojim rukama. U njihovim redovima kao poslušnici i uhljebi se namnožilo na stotine tisuća onih koji im podanički služe samo da njima bude dobro. Ti lijevi zagovaraju abortus, legalizaciju istospolnih zajednica, eutanazije, legalizaciju lakih opojnih droga kao prvi korak ka legalizaciji težih, IK (istanbulske konvencije), Marakeškog sporazuma, slave tekovine komunističke-antifašističe borbe što je opet isti k…c, i slijepo slijede sve što im servira EU i njeni zvaničnici. Nikakve razlike nema među njima pa bio on Plenković, Bernardić, Vesna Pusić, Kolinda Grabar Kitarović, Milanović, ili pak novoizabrana tajnica Vijeća EU Marija Pejčinović Burić. Svi su oni isti jer direktive EU i Bruxelessa slijepo slušaju zbog svog osobnog probitka dok ih interes hrvatskog domoljubnog i katoličkog puka u globalu ne interesira jer su već odavno odnarođeni od tog istog naroda kojeg “naime“ predstavljaju u zemlji i svijetu.

Sada se opet pojavljuje taj Milanović zvani paradoks ili hokus-pokus političar koji danas govori jedno a sutra već nešto drugo zaboravljajući pri tome što je bilo jučer te je svojim prvim javnim nastupima već zabrinuo SDP koji ga je predložio kao kandidata. On jeste zabrinuo SDP ali nije zabrinuo hrvatski domoljubni i katolički puk koji odavno zna tko je Zoran Milanovićsljedbenik sotone i njegovih zakona. Čovjek koji slavi Brezovicu i dan antifašističke borbe, čovjek koji je dozvolio ulazak 15 tisuća migranata u RH računajući kako će se time dodvoriti EU i Soroševim slugama, a kada je shvatio koliko je pogubna ta politika puštanja izbjeglica u RH, prešao je na plan B, puštajući te iste izbjeglice na granicu s Mađarskom koja se ogradila žičanom ogradom izjavivši: “Eto ih njima pa neka pucaju na njih ako smiju“.

Takve izjave pored slanja policije na Branitelje pred crkvom Svetog Marka u Zagrebu te postavljanja ćiriličnih ploča u Vukovaru kada je ubijen hrvatski Branitelj od strane Ostojićeve policije se kandidira za Predsjednika RH. Taj lik koji daje izjave kako mu se “ćefne“ u maniri nekog ležernog čovjeka koji nema opterećenja u životu jer se dobro našmrkao kokaina što je činjenica koju niti on sam ne osporava jer je viđen na skupocjenim jahtama u društvu likova sličnih njemu i njegovim svjetonazorima, koji i dan danas slave tekovine NOB-e, kako se provode u društvu žena iz svijeta glazbe i estrade gdje je konzumacija svih oblika najtežih vrsta droge opće poznata činjenica se kandidira za predsjednika RH kako bi ju dodatno degradirao u očima svjetske javnosti što su prije njega jako „uspješno“ učinili Mesić i Josipović, zbog čega je dobar dio iseljene Hrvatske digao ruke od pomoći takvoj RH jer su na vlasti upravo oni od kojih su pobjegli u inozemstvo spašavajući živu glavu.

Kako je u RH sve moguće jer se nije sprovela lustracija koja bi likovima poput Zorana Milanovića, Josipovića i Mesića onemogućila bilo kakvu kandidaturu, nikakvo iznenađenje neće biti ukoliko taj lik uđe u drugi krug predsjedničkih izbora u kojima će dobar dio hadezeovaca glasovati za njega a ne za KGK jer su razočarani njenom politikom .

Što se tiče aktualne predsjednice RH ona je u dobroj mjeri diskreditirala svoju poziciju zbog niza razloga. Opraštajući joj ljudskost koju je pokazala grleći se s nogometašima Hrvatske u gaćicama u njihovoj svlačionici na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, grleći se s čelnicima FIFE i sportskim prijateljima na tribinama, ne može joj se oprostiti distanciranje od starohrvatskog pozdrava ZDS, ne odlazak na komemoraciju u Bleiburgu ove godine, zagovaranje abortusa kao pravo žene, te politikantsko ponašanje u svezi Jasenovca, u kojem ti antife stostruko uvećavaju žrtve NDH što se danas zahvaljujući vjerodostojnim dokumentima opovrgava službeno, ne reagiranje na kontinuirano i učestalo vrijeđanje Domovinskog rata i žrtava Domovinskog rata od strane Milorada Pupovca i nekih saborskih zastupnika poput Nenada Stazića, zagovaranje IK, te Marakeškog sporazuma, aktualna predsjednica je izgubila kredibilitet u hrvatskom narodu za naredne izbore za Predsjednika RH. Neki ju čak nazivaju izdajnicom hrvatskog naroda što je gruba riječ o kojoj će svoj konačni sud dati povijest.

Na koncu dolazimo do kandidata Miroslava Škore, glazbenika i poduzetnika čija je kandidatura digla neviđenu medijsku prašinu u RH i van nje. Mainstream mediji su ga proglasili kandidatom krajnje desnice, te plodom Bujančeve mašte u njegovom najcrnjem obliku. No, nitko ne može reći kako on nije ostavio najbolji dojam od svih kandidata do sada,odnosno svih kandidata poslije pokojnog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Bez obzira na njegovu rutinu u medijskim nastupima on je bez imalo treme, zamuckivanja ili hinjene patetike i sentimentalizma predstavio sebe hrvatskom narodu. U svom životu ja po svom skromnom sudu nisam vidio tako upečatljiv nastup nekog političara koji nastup sene može naučiti jer njega imaš ili nemaš. A Miroslav Škoro ima u sebi sve ono za čim domoljubni i katolički hrvatski puk čezne stoljećima. A da bi to netko imao u sebi on mora istim takvim životom živjeti a svi znaju zahvaljujući njegovim pjesmama kako on živi svoje pjesme u kojim kuca žila kucavica hrvatskog naroda. “Sude mi, Mata, Svetinja, Ne dirajte mi ravnicu, Domovina“, su samo neke od njegovih pjesama u kojima je pokazao tko je i što je. Rekao je u svom javnom nastupu kako će Hrvatsku vratiti hrvatskom narodu i upravo je to ono što hrvatskom narodu od završetka Domovinskog rata nedostaje a što mu nisu ponudili niti jedan od kandidata ljevice pa bilo oni predstavnici HDZ ili SDP koji se rotiraju na političkoj sceni od završetka Domovinskog rata u RH.

Bez obzira na napade mainstream medija,lijevih političara te Soroševih plaćenika u zemlji i inozemstvu oni Miroslavu Škori ne mogu obiti pera jer je s njim Bog a onome s kojim je Bog ne može nitko ništa. Sada će neki dušobrižnici reći kako Miroslav Škoro svojom kandidaturom cjepka desnicu odnosno odnemaže KGK da bude ponovno izabrana kao predsjednica desne političke opcije u RH, što je veće zlo nego da je odustao od kandidature, jer će tako Zoran Milanović ugrabiti svoju priliku i postati predsjednikom RH što je najveće zlo.

Takvima mogu poručiti samo ovo: Neka dobro razmisle o tome jeli bolje dati svoj glas KGK ili Miroslavu Škori i odgovor će im se nametnuti sam. A odgovor je kako Zoran Milanović u odnosu na Miroslava Škoru u drugom izbornom krugu nema nikakve šanse, dok u srazu s KGK ima jako dobre šanse.

Stoga moj napaćeni, blokirani, ucviljeni, iseljeni, razočarani hrvatski narode koji ne izlaziš na izbore nikada a takvih vas ima preko 50% poručujem da ovaj put iziđete na izbore i pomognete vratiti hrvatsku državu u ruke hrvatskom narodu u čemu će vas predvoditi onaj koji će to i sprovesti u djelo, a on je Miroslav Škoro. Stoga nemojte ići lijevo na križanju staze, tu ne ide nitko, tu se zvijeri paze…