Pogrešno uvjerenje, dobronamjerna dezinformacija ili laž

GRUDE - Lažeš! Lažeš? Da, lažeš! Čuj, lažeš. Pa ne kaže se starijem od sebe – lažeš. Zašto ne? Ako netko laže, onda mu se treba reći da laže, otvoreno i bez straha. Štoviše, ne samo da nije važno koliko tko ima godina već nije važno ni na kojoj je funkciji netko, makar bio političar ili svećenik, automehaničar ili pijanac, novinar ili ženskar hvalisavac, ako laže, treba mu se reći, u facu, lažeš! Ona ublažena fraza da se umjesto – Lažeš!, kaže – nije istina, izmišljena je samo radi bon-tona.

Ipak. Postoji razlika između laži, dezinformacije i pogrešnog uvjerenja. Ako ja kažem da sam počeo navijati za Liverpool 1990. ili ’91. godine, već sam u svojevrsnoj polulaži jer nisam siguran, ne sjećam se točno, bilo mi je šest ili sedam godina. Možda sam počeo navijati za Liverpool sa devet godina, a tada uopće nisam ni mogao biti u poziciji da sam navijač u klasičnom smislu, nije bilo interneta ni dresova, nisam ni znao što je Kop, znam samo da sam za ono doba relativno rano naučio čitati, i da sam u Sportskim novostima, u gostionici preko puta kuće, pročitao L I V E R P O O L, i pošto mi je bilo zanimljivo da se jedno slovo ponavlja dva puta, upitao sam oca što je to? A on je rekao da je to grad u Engleskoj i najveći engleski nogometni klub svih vremena (što je tada definitivno bio, osobno smatram da je i danas, i nije mi otac onda slagao). Djetetu od šest, sedam ili osam godina je to sasvim dovoljno, a s mojim navijanjem je počelo „prokletstvo“ Liverpoola u domaćoj ligi. Ovdje nije ni važno što je istina pošto se radi o stvari bitnoj samo meni, pa ako sam i slagao, nema veze, nikome ništa, radi se o mojem možebitnom pogrešnom uvjerenju o vremenu i događaju iz tog vremena i to nije laž u klasičnom smislu riječi. I ne bi Liverpool bio prvak Engleske od 1990. sve da sam ja počeo navijati za Sheffield United.

Ako je čovjek na bolesničkoj postelji i dijagnoza mu nije dobra, ako je usput u polu svjesnom stanju, a liječnik ima pristanak članova najuže obitelji, tom pacijentu se može reći, iako zapravo prema svim medicinskim pokazateljima skoro umire, da će biti sve u redu. Ta dezinformacija umirućem, čovjeku koji nije svega ni svjestan do kraja, ne može donijeti ništa loše ako mu se kaže:„Ne brini, sve će biti u redu.“ Smrt je svakako jedino jedinstveno svakom pripadniku ljudskog roda. Umiru i siromašni i imućni, i stari i mladi, i muškarci i žene, čak i zdravi ljudi umiru. Svi mi znamo da ćemo umrijeti i znamo da će umrijeti i dijete koje je tek sada rođeno, za pedeset, sedamdeset ili sto godina, ne daj Bože nesreće i teško je kada umru mladi, od posljedica nesreće ili neizlječive bolesti. Ali sigurno ni najiskusnijim liječnicima, u većini slučajeva, nije lako reći pacijentu ni članovima njegove obitelji da će netko umrijeti uskoro, za dva dana ili sata. Jer mi ljudi smo društveno naučeni i životno odgojeni da je smrt sama po sebi loša. Teško je prihvaćamo i bez obzira na vjersku istinu i kod kršćana i kod muslimana, u postojanje raja i da je smrt samo prijelaz, ako zaslužimo za života, u bolji svijet, normalno oplakujemo svoje bližnje makar umrli u dubokoj starosti.No, u spomenutom slučaju, dobronamjerna dezinformacija stoga također nije laž u klasičnom smislu riječi.

Za koga se smatra u našem društvu da najviše laže? Naravno, što zbog generaliziranja, što zbog klišeja, što zbog istine za koju su zaslužni oni koji to uistinu rade i čine jedan dobar reprezentativni uzorak, misli se da najviše lažu političari i novinari. Ne nužno ovim redom. Političari, kako smatra dosta ljudi, lažu čim zinu. A novinari koji podupiru te političare, lažu automatski za njima i za njih. Političari lažu kada obećavaju nemoguće, lažu kada obećavaju i moguće ali im nije u interesu to odraditi, lažu zbog sebe i za sebe. Novinari ne samo da lažu već, ako podržavaju političara koji laže, usput podupiru i laži tog ili tih političara. Nadalje, novinari i dezinformiraju ili nedovoljno informiraju javnost zbog pristranosti i prikrivanja svih informacija te zbog iznošenja samo dijelova informacija. Novinari griješe i onda kada ne iznose istine koje znaju ako su te istine štetne za političke stranke ili političare koji ih plaćaju. A griješe odmah u startu ako uopće imaju neku stranku ili političara što ih plaća. To nije dobronamjerno dezinformiranje, to nije pogrešno uvjerenje, to je laž u klasičnom smislu. Nemoralna, gnjusna laž.

Laž je, prema slobodnoj interpretaciji, namjerno iznesena teza ili obećanje ili izjava za koju se zna da ne može biti ostvarena ili koja je u suprotnoj vezi sa stvarnim stanjem. Spavao sam sa tisuću djevojaka. Dva plus tri iznosi sedam. Hodao sam po mjesecu. Radimo sve za dobrobit ove države.

Stoga, kada čujemo izjave u kojima se barata s datumima, dosezima i zadaćama političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, kao što je bio slučaj sa sastankom trojice predsjednika (Čović, Izetbegović, Dodik) triju pobjedničkih stranaka na posljednjim izborima (HDZ BIH, SDA, SNSD), izjave o formiranju Vijeća ministarado kraja ožujka ili u travnju, o gradnji infrastrukture kao cilju buduće vlasti, o državi koja radi sve na putu euro integracija, o jednakopravnosti sviju građana, kada ih čujemo, te izjave, moramo se zapitati što su one zapravo? Ovdje nisu krivi novinari koji ih prenose. Ali što su one, pogrešno uvjerenje, dobronamjerne dezinformacije, ili laž. Da ne bi ovdje bilo kršenja pravila bon-tona, ostavljamo svakome ponaosob da razluči i utvrdi istinu.Da ne bi bilo generaliziranja, mora se reći da ima i političara koji se uistinu bore za one kojima „vladaju“, odnosno opravdavaju uloge na svojim funkcijama.Osobno ih poznajem, šteta što su u manjini i što djeluju lokalno, jer brojke i opće stvarno stanje u državi govore svoju istinu za sebe.

Još samo jedno nije nikako jasno. Kada smo već svi u ovoj državi naviknuli n preslike ponašanja političkih čelnika i stranaka poslije izbora, posebno kod pobjednika, zašto jednostavno ne kažu: „Evo, bili smo na sastanku, i nismo se dogovorili što kome pripada od resora jer svi bi htjeli više i svatko bi da njemu pripada ono najvrijednije.“ Svakako su HDZ i SNSD definitivni pobjednici kod Hrvata i Srba, a Izetbegoviću odnosno SDA i Bošnjačkoj strani treba još koja ruka za čvrstu koaliciju. Gdje su sada spasitelji države koji će pristati na malo kompromisa i na koju fotelju pa da konačno krene… vlast, VM-a, izmjene IZ-a, Federacija, prosperitet i borba za opće dobro. Sve to izgleda može pričekati jer njima, što god da rekli i kako god opisali tu izjavu, sve prolazi.