Politička svakodnevnica – Odumire li država BiH?!

MOSTAR - Allaha i Herceg-Bosne mi, niko ne odumre brže od Juge! Pošto se BiH državotvorci svakodnevno žale, kako ne dobivaju dovoljno medijske pažnje, dakako, često to čine zato jer ne razumiju političku svakodnevnicu, naravno i u kojoj nema mjesta za njih, jer naprosto nisu vrijedni medijske pažnje! Stoga...Molim Vas... Nije vijest da je BiH međunarodno priznata država bla bla bla itd., nego upamtite sad dobro ovu izreku - Narodi spašavaju državu BiH... E, to, Vam je eskluzivna vijest!

Prva zabilješka – Bio sam na tepi i imam Vam ćupri… Molim Vas… Ukratko: za tri +KM kupio sam 5kg svježeg voća. A kako u familiji imam europejce, poslaše me podvi pice, no, ne s hurdom nego s mazzarelom, jer je glavno obilježje ovdašnje politike – europeizacija Podveležja a i šire, gdje mi onako lijepo zapakirane-naplatiše 24 +KM. Ovaj primjer potvrđuje, kako je BiH odumrla u oblastima razvoja političkih mjera, socijalne i materijalne osjetljivosti naspram svojih građana. Naglasio bih da je to potpuno državno bezobličje. Takav sraz cijena iz ponude proizvoda i usluga, ekonomija niti jedne države ne može preživjeti. Agrokor je primjer! Dalje u tekstu podsjetit ću Vas na….

Kako je naš veliki Travničanin Andrić davno već napisao da se Hercegovina odriče Bosne. Doslovce ovako: „Bosna je unutarnja zemlja a Hercegovina je vanjska zemlja“.

Druga zabilješka – Odumire država BiH, sve naglas, dakako u troglasju. Bošnjaci će pokušati s malo arapske i turske love, dakako i s populacijskom „nalet ga bilo eksplozijom“, s iluzijom nasljeđenjom od osmanlijskog imperija uzdignuti naciju na razinu sveislamskog uvažavanja. Pa sad već imate sarajevske medijske talibane, koji imaju vizije da se Bosna prostire: od Save preko Sandžaka do Stambola po Bakiru, od Pariza do Moskve po efendiji Smajkiću, a sve do Meke po Sultanu Erdoganu. Nikako im u prilog ne idu zemljovidi sandžačkih derviša koji su Velikom Sandžaku uctrali malu Bosnu.

Srpski narod koji živi s ovu stranu Drine na teritoriju Republike Srpske konstituirao je državu. Tko ih može kriviti? Kako ne biti ljubomoran?! Sad da vidimo od odumiruće šta osta arvatinama? Kad je vako rascjepaše vidimo da arvatinama osta malo Posavine, još manje Bosne – Srebrene, teritorij u zaleđu Mostara i Livna pa do mora-neumskoga. Naravno da je tu iza svakog kamena zemlja Hrvatinova, ali i zemlja koja je „šaptom pala“. Ni glasa- ni traga, ni šta bi- ni kako bi. Osluškujemo kako viju Bošnjaci sve od-do, prolamaju se Srbi-grmi s Grmeča sve do Zvečaja. Arvatine se jamile nacionalnog pokretnog spomenika šlepera, te trguju kroz te tuđe zemlje. Nitko da im kaže da niti ono malo zemlje iza kamena neće ostati od šlepera. Kao što ne osta ništa-niti iza Todorića! Molim Vas sad mi Vi pomozite da razumijem? Hoće li Hrvate taj špekulativni mentalitet odšlepati izvan državnosti? Kao da smo zaboravili da su već jednom Jadranko i društvance s ProEnse i Rujišta, na šleperu utovarili „umanjivač želja“ i rasprodali Hrvatinovu zemlju.

Treća zabilješka – Ovo Vam kazujem došaptavanja: s minderluka, s plota na plot i ona iza drače. Nešto što bi moralo biti važno svakom Hrvatu, ne bi se trebalo šušuriti gole guzice iza drače. Teze koje sam Vam stavio na uvid svakodnevno niču, znaju da uskrsnu ili ih zamjenu europskim političkim pojmovima! Pa tako nam se za pratioca nakači: „odumiranje“. Dakako da se može predvidjeti odumiranje države, pa i BiH. Arvatine i zato imaju uljepšani izraz „umanjivač želja“. Valjda kako je naroda sve manje i manje, te kako je i tla sve manje, na koje bi se podastrali, manji je i kolač koji se međnji dijeli, manja im je i kasica za razgrabiti, samo im se povećava osjećaj neodgovornosti spram nacionalnih institucija!

Četvrta zabilješka – dakle i kad letimično bacimo pogled na tisak, Tv, radio, medije, net, svjedočimo o odumiranju države, pa čak i da je odumrla! A opet je nekako tu, stalno prisutna kroz naplate i namete ali i kroz neizbježna davanja za dužnosnike. Dozlogrdilo jadnim narodima i građanima. Mada povjesno što je odumrlo, npr. kao Juga ne može ni na koji način da uskrsne.

Logika demokratskog razvitka ga je jednom zasvagda ukinula. Zadržimo se trenutak na pitanju: Ima li država BiH moć da na izravan način upravlja bitnim tokovima društveno ekonomskog života? Jedino čim upravlja je: bezobličje razvoja političkih mjera koje razvaljuju kvalitetu života onih koji se državljanima zovu i rastu birokracije, partiokracije i kleptokracije. I to jeste paradoks, upravo, država niti u jednom svom institucionalnom obliku nije osigurala prava-zaštitu-sigurnost svojim: državljanima, građanima, narodima.Stoga ova moja tvrdnja nije samo pokušaj, nego pronicanje u izvorište duboko povjesnog procesa razderotine. Pitaju me pitaju….ko sad guzi moždane tvoje? Ima li kraja ovome?

Država BiH, naime, ne odumire tako brzo i onoliko koliko bi naznačeni misoni državotvorci htjeli. Misle li to oni da će magični metak iz njihovih kita isprati ovaj jad, čemer i bjedu s ulica. Jer odumiranje države je društveno-organički proces, trajat će onoliko koliko je povjesno moguće. A kad se domuzi domisle , odumiranje može da bude: rezultat-real politic ili političke volje utemeljene na demokratskim načelima suverenih naroda koji su je i konstituirali. Znamo, ne samovoljno! Ni njeno jačanje, u izvjesnom smislu, naknadna i zakašnjela kritika njenog povjesnog nastanka uopće, ma niti povlačenje iz ovog ili onog društvenog područja. Ma nema šamse, sve je to privid kojim se zamagljuje- odumiranje. Huuuuuu….ima li kraja ovome?

I molim Vas za kraj, u ovim posljednjim očajnim trenucima za državu BiH, moja poruka bi bila: ma šta da odmre, nek krepa, nek nabije na kurac, One koji je napraviše vaku i dadoše je na upravljanje Ovakvim političarima, dabogda crkla, a s njom i lideri-liderčići, satrapi naroda i demokracije, jer politika je preodgovorna da bi se predala ovim „liderima“! Konstutivni su narodi, a ne „lideri“ i oni su odgovorni za državu i narodi moraju proširiti sudjelovanje u odlučivanju o temeljnim pitanjima za istu!? Nije samo izborni proces ili izbor ovog ili onog kandidata dovoljan, moramo izgraditi sustav javnog nadzora vlasti! Možda ova ćupri ne mora nužno imati negativan kraj, no, da bi zadobila Vašu pozornost – naslov bi mogao glasiti i „Narodi spašavaju državu“!

Ma…Jeli to …Moguće…No, nema ni Mladena ni Škije!